Nacrt:Odbrana Viteza 1994.
Ovaj članak ili dio članka treba pokriti boljim izvorima. |
Odbrana Viteza 1994. bila je HVO odbrana grada Viteza od Armije BiH. Ovo je bio posljednji pokušaj Armije BiH da slomi HVO u srednjoj Bosni prije primirja. Bitka je trajala od 9. siječnja do 14. veljače i završila je neuspjehom Armije BiH.[1][2]
Odbrana Viteza 1994. | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
sukob: Bošnjačko-hrvatski sukob | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
ARBiH | HVO | ||||||
Zapovjednici | |||||||
Rasim Delić | Tihomir Blaškić | ||||||
Postrojbe | |||||||
3. Korpus Armije BiH | Zborno područje Vitez (HVO) | ||||||
Gubitci | |||||||
41 vojnika | 15 vojnika |
Do početka 1994. godine, događaji koji su proizašli iz nužde doveli su HVO barem u vojnu razinu s Armija BiH. Armija BiH je ipak imao daleko više vojnika i držao je Viteza okruženim. Međutim, HVO je napravila veliki napredak u organizaciji, disciplini i koordinaciji većih vojnih operacija krajem 1993. i početkom 1994. A to se posebno pokazalo u kasnijim borbama sa VRS.[3]
Novogodišnje borbe započele su 9. siječnja 1994. napadom Armije BiH na enklavu Vitez, samo nekoliko sati prije početka mirovnih pregovora između hrvatskih i muslimanskih predstavnika u Njemačkoj. Postrojbe 3. korpusa su napadom prije zore iznenadile branitelje Zbornog okruga HVO-a Vitez i pokušale prepoloviti enklavu Vitez-Busovača na njenom najužem mjestu. U predgrađu Viteza 9. i 10. siječnja vodile su se pješačke bitke, uz obilatu upotrebu teškog naoružanja s obje strane.[4] Drugi napad Armije BiH s juga na Krušćicu koju su držali Hrvati dodatno je stisnuo položaje HVO-a do točke gdje su Hrvati držali nešto više od kilometr s obje strane ceste. Očajni branitelji HVO-a uporno su se držali dok su se dvije strane međusobno borile u kućama i prsa u prsa oko razrušenih zgrada koje su svaki dan mijenjale ruke. S vremena na vrijeme smanjene na nešto manje od kilometra široku prevlaku, još uvijek su uspijevale zadržati kontrolu nad vitalnom cestovnom vezom istok-zapad, ali je njihov promet uvijek bio ranjiv na paljbu Armije BiH.
Iznenada, otprilike u trećem tjednu siječnja, vojnici Armije BiH odustali od ofenzive na enklavu Vitez. Ofenziva bosanske armije možda je jednostavno ostala bez snage, s njezinim iscrpljenim trupama zastrašenim izgledima pješačkih napada preko ravnog terena, jer to je ono što bi vjerojatno bilo potrebno da se pregaze hrvatski položaji. HVO je vratio Dubravicu, Sivirno Selo, Šantiće, Krtine, Rijeku, Vranišku, Donju Rovnu i još neka sela. A 14. veljače HVO oslobađa Buhine Kuće[5] i vraća pod kontrolu cestu Vitez - Busovača. Na kraju je plan Armije BiH da dođu do ceste Busovača – Vitez i zauzmu grad Vitez je propao i na kraju su čak izgubili nešto više zemlje nego što su imali prije ovog napada.
- ↑ REKONSTRUKCIJA I SVJEDOČANSTVA: 9.1.1994. spada u najkrvavije i najteže u obrani 316 dana opkoljenog i potpuno blokiranog Vitez | Viteški.ba. 9. siječnja 2024. Pristupljeno 17. srpnja 2024.
- ↑ Urednistvo. 9. siječnja 2023. 9. siječnja 1994. – Pokolj nad Hrvatima u Buhinim kućama kod Viteza. Brotnjo.info | Čitluk - Međugorje - Hercegovina. Pristupljeno 17. srpnja 2024.
- ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict (engleski). Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 226. ISBN 978-0-16-066472-4
- ↑ Portal, Hercegovacki. 9. siječnja 2019. 9. siječnja 1994. –Pokolj nad Hrvatima u zaseoku Buhine kuće kod Viteza. Hercegovački portal. Pristupljeno 17. srpnja 2024.
- ↑ Tahmiščija, Emina Dizdarević. 8. siječnja 2021. Godišnjica neprocesuiranog zločina kod Viteza: Najmlađa žrtva imala nepune dvije godine. Detektor (bošnjački). Pristupljeno 17. srpnja 2024.
|