Nacrt:Ivan Šnur
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) |
Ivan Ivo Šnur general NDH | |
---|---|
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 21. prosinca 1900. |
Mjesto rođenja | Zagreb, Hrvatska |
Datum smrti | 31. svibnja 1944. |
Mjesto smrti | Zagreb, Hrvatska |
Nacionalnost | Hrvat |
Puno ime | Ivan Šnur |
Nadimak | Ivo |
Supruga | Antonija |
Opis vojnoga službovanja | |
Godine u službi | 1918. – 1940. 1941. – 1944. |
Čin | dopukovnik pukovnik general |
Ratovi | Drugi svjetski rat |
Važnije bitke | Oslobađanje Međimurja |
Vojska | Kraljevska jugoslavenska vojska (1918. – 1941.) Hrvatsko domobranstvo (1941. – 1944.) |
Rod vojske | kopnena vojska |
Zapovijedao | 8. gorska pukovnija |
Odlikovanja | Red krune kralja Zvonimira, 1. reda s hrastovim lišćem, Vojnički red željeznog trolista 3. stupnja, Vojnički red željeznog trolista 4. stupnja, Kolajna poglavnika Ante Pavelića za hrabrost srebrna kolajna za hrabrost, ranjenička kolajna |
Ivan Šnur (Zagreb, 21.prosinac 1900.-Zagreb, 31.svibanj 1944.)
Pohađao je realnu gimnaziju na Rakovcu (predgrađe Karlovaca.), zatim se odlučio za vojnu karijeru te upisao vojnu kadetsku školu u Pečuhu, (Mađarska), a zatim i kadetsku školu u Kamenici.
Nakon završetka školovanja kao pitomac-dobrovoljac sudjeluje (1918.-19.) u oslobađanju Međimurja. Bio je djelatni časnik u Kraljevska jugoslavenska vojska gdje dobiva nekoliko odličja i čin dopukovnika . Vrlo brzo nakon pada Jugoslavije u Travanjskom ratu među prvima je pristupio novo uspostavljenoj hrvatskoj državi NDH. Kao dopukovniku mu je povjeren odgoj novoga hrvatskog dočasničkog naraštaja, ali prilike su zahtijevale da taj započeti posao prekine i s bojnom svojih pitomaca ode već prve godine u borbe na Kordunu. Kad su se počele stvarati elitne gorske postrojbe odlazi u 4. gorski zdrug s kojim se proslavio u mnogim borbama i pobjedama po Fruška gorai, Kozarai, Prosarai, Papuku, Psunju, Krndijai, Bilo Gorai, Vukovaru, Daruvaru, te kod Pakraca vodeći treću bojnu i kao zamjenik zapovjednika 4. gorski zdruga. Radi uspješnog vođenja postrojbe promaknut je u čin pukovnika.
U kolovozu 1943. imenovan je zapovjednikom 8. gorske pukovnije. 8. veljače 1944. u junačkoj borbi pokraj sela Španovice kad je na čelu svoje pukovnije probijao obruč trenutačno nadmoćnijeg neprijatelja biva teško ranjen. U toj borbi pokazao je pravu prisutnost duha i veliku hrabrost. Kao izvrstan časnik uvidio je da postoji mogućnost proboja na jednom mjestu te je odredio da se ljudstvo na tom mjestu prebacuje. Sam je ostao do zadnjega časa štiteći prebacivanje tako dugo dok nije prebacio i topničku bitnicu, a tek onda je i sam skočio, ali je u skoku teško ranjen i od posljedica tog ranjavanja, 31. svibnja 1944. umire u Glavnoj domobranskoj bolnici u Zagrebu.
U srpnju 1944. godine posmrtno je promaknut u čin generala.
- Red krune kralja Zvonimira 1. reda s hrastovim lišćem,
- Vojnički red željeznog trolista 3. stupnja,
- Vojnički red željeznog trolista 4. stupnja,
- Kolajna poglavnika Ante Pavelića za hrabrost srebrna kolajna za hrabrost,
- ranjenička kolajna).
- Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9,str. 185.
- odlikovanja, medalja, plaketa i značaka Hrvatskog povijesnog muzeja.
- Stanko Ivković, Odlikovanja i faleristika, Bilten Hrvatskog numizmatičkog društva, broj 25, 26, 27 i 28-29, Zagreb, 1973. – 1976.
- Boris Prister, Odlikovanja (1984.)[1]
- Nova Hrvatska, br.128 od 3. listopada 1944 godine
- Hrvatska odlikovanja, Mr. sc. Stjepan Adanić, general bojnik Krešimir Kašpar, prof. Boris Prister i prof. Ivan Ružić "Hrvatska odlikovanja."
- ↑ Boris Prister, Odlikovanja, Povijesni muzej, Zagreb, 1984., katalog najveće muzejske zbirke odlikovanja u Hrvatskoj