Prijeđi na sadržaj

Nova Hrvatska

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Nova Hrvatska. Za druga značenja pogledajte Nova Hrvatska (razdvojba).
Nova Hrvatska
Tip mjesečnik, dvotjednik
Glavni urednik Jakša Kušan
Odgovorni urednik Jakša Kušan
Novinari Željko Toth, Gvido Saganić i dr.
Utemeljen siječnja 1959.
Jezik hrvatski
Prestao izlaziti prosinca 1990.
Sjedište London, Zagreb
Naklada 4 000 (1972.), 8 000-10 000 (osamdesetih)
ISSN 0143-3563
OCLC 7563841

Nova Hrvatska, bio je hrvatski emigrantski list. Izlazila je od 1959. godine u Londonu kao mjesečnik i, od 1974. godine, dvotjednik. Bila je najutjecajniji politički list hrvatskoga iseljeništva u drugoj polovini 20. st.[1]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

U siječnju 1958. godine Jakša Kušan sa skupinom mladih izbjeglica pokrenuo je mjesečnik Hrvatski bilten, a u siječnju 1959. godine mjesečnik Nova Hrvatska. List je izlazio 32 godine, od 1974. godine kao dvotjednik. Krajem 1990. godine Jakša Kušan vratio se u domovinu i zajedno s uredništvom lista pripremao izdavanje Nove Hrvatske, no zbog financijskih neprilika nisu uspjeli. Poslije su, uz pomoć Matice hrvatske, pokušali izdavati list Hrvatski tjednik ,ali je nakon dva broja izašlih za Božić i Novu godinu 1991./92. list zauvijek obustavljen.

Tijekom izlaženja, jugoslavenske vlasti pokušale su ishoditi zabranu lista, a na različite načine je i UDBA potkopavala izdavanje lista (ucjenom i progonom suradnika, krivotvorinama itd.).[1]

Uredništvo NH-a pretiskalo je u socijalističkoj Hrvatskoj zabranjeni Londonac 1971. te 1974. i Hrvatsku gramatiku. Od 1973. redovito je izlagala na Frankfurtskom sajmu knjiga s Hrvatskom revijom, pod hrvatskim imenom.[1]

Urednici

[uredi | uredi kôd]
  • Jakša Kušan (1959. – 1991.), Gvido Saganić, Željko Toth (Tomšić), Tihomil Radja, Vladimir Pavlinić

Suradnici

[uredi | uredi kôd]

U Novoj Hrvatskoj pisali su i surađivali: Ivan Babić, Gojko Borić (i pod pseudonimom Hrvoje Vukelić), Bruno Bušić, Mladen Engelsfeld (pod pseudonimima: MM Istra i Hrvat iz domovine), Vlado Koretić, Boris Maruna, Mate Meštrović, Bogdan Radica, Tihomil Rađa (i pod pseudonimom dr. Tadija Ramljak), Gvido Saganić, Branko Salaj, Ivan Cerovac, Tefko Saračević (pod pseudonimom Emin Sedlar), Ivo Tijardović ml. (pod pseudonimom Tonči Batelant), Mirko Vidović, Janko Žagar i ini.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Kušan, Jakša: Bitka za Novu Hrvatsku, Otokar Keršovani: Rijeka, 2000., ISBN 953-153-063-7

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Nova Hrvatska enciklopedija.hr. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 2. prosinca 2022.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]