Nacionalni park Lovćen

Nacionalni park Lovćen se nalazi u jugoistočnom dijelu Europe, u Crnoj Gori. Nacionalni park obuhvaća središnji i najviši dio lovćenskog masiva, površine 6220 hektara. Proglašen je nacionalnim parkom 1952. godine.

Smješten u jugozapadnom dijelu Crne Gore, uzdiže se s ruba jadranskog bazena, zatvarajući tako duge i vijugave bokeljske zaljeve, čineći zaleđe pomorskom gradu Kotoru.

Na relativno uskom prostoru sreću se brojni i raznovrsni oblici reljefa, naglašeni u središnjem dijelu planine, gdje se Lovćen najviše izdigao Stirovnikom i Jezerskim vrhom. Padine planine su kamenite, s brojnim škrapama, jamama i dubokim vrtačama, dajući krajolicima poseban izgled.

Nalazeći se na granici dvije sasvim različite prirodne cjeline, mora i kontinenta, Lovćen trpi utjecaje oba klimatska tipa. Poseban spoj životnih uvjeta uzrokovao je razvoj raznovrsnih bioloških sustava.

Na području ovog nacionalnog parka značajnu vrijednost čini kulturno-povijesno nasljeđe. Svojevrstan arhitektonski relikt, vrijedan pažnje, predstavljaju čuvene lovćenske serpentine. Stari put od Kotora vijuga uz Lovćen do Njeguša, živopisnog planinskog sela, u kojem se nalaze rodne kuće Petra II. Petrovića Njegoša, znamenitog crnogorskog vladara i pjesnika iz 19. stoljeća i posljednjeg vladara Crne Gore, kralja Nikole I. Petrovića.

Lovćenski kraj obiluje brojnim elementima narodnog graditeljstva. Autentične su stare kuće i seoska gumna, kao i kolibe u katunima - ljetnjim stočarskim naseobinama. S vidikovca, u neposrednoj blizini, pruža se pogled na Bokokotorski zaljev i Katunsku nahiju koju je čuveni Bernard Shaw, kada je ugledao, nazvao Kameno more.

Kontroverzije oko mauzoleja

Najmonumentalniji spomenik nacionalnog parka Lovćen je Njegošev mauzolej, podignut na Jezerskom vrhu, mjestu koje je ovaj istaknuti pjesnik i mislilac još za života izabrao za vječni počinak.

Njegoš je još za života sagradio na Jezerskom vrhu kapelicu u kojoj je i pokopan. Po austrijskoj okupaciji Crne Gore u vrijeme Prvoga svjetskog rata, ova je crkva srušena (i Njegoševo tijelo preneseno u Cetinjski manastir) da bi ponovno bila obnovljena u vrijeme kralja Aleksandra, dvadesetih godina 20. stoljeća. Godine 1970. tadašnja komunistička vlast u Crnoj Gori počela je pripreme za njeno rušenje i izgradnju mauzoleja koji je u stilu bečke secesije zamislio Ivan Meštrović. Meštrović, iako svjetski poznat, nikada nije bio na Lovćenu.

Jugoslavenska javnost se uzbunila i masovno prosvjedovala protiv kršenja Njegoševe posljednje volje i rušenja skromne zadužbine u korist monumentalne građevine kakvu Njegoš nikada ne bi želio.