Mršić
Mršić je staro prezime rasprostranjeno na području Hrvatske i susjedne BiH. U Hrvatskoj danas živi oko dvije tisuće korisnika ovog prezimena u oko šesto domaćinstava. Prisutni su u gotovo svim hrvatskim županijama, a pojedinačno ih najviše živi u Zagrebu (250), Rijeci (130), Splitu (110), te Donjem Prološcu (80) i Glavini Donjoj (70) kraj Imotskog.[1]
Prezime je izvedeno od imenica mršavac, mršavko i mršo, koje se odnosi na fizičku pojavnost osobe, a u starim se maticama piše u oblicima Marxich, Marssich, Marsich ili Marshich. Takav oblik pisanja prezimena je u skladu s improviziranim pravopisom svog vremena kada se ispred vokalnog "r" umetalo slovo "a", pa se ne zna je li ono izvorno glasilo Maršić ili Mršić (na području Imotskoga pojavljuje se u oba oblika). U nekim se krajevima pred vokalno "r" umetalo i muklo "e" umjesto onoga "a", pa se prezime pisalo i kao Mershich.[2]
Najstariji oblik prezimena bio bio Mršo ili Mrše, a zatim Mršić.
Neki istraživači poput Miroslava Džaje, Krunoslava Draganovića i Nikole Mandića sugeriraju tezu po kojoj bi gotovo svi Mrše i M(a)ršići bili pripadnici jednog starog i brojnog roda.[3] Najstariji spomen prezimena je natpis na jednom nadgrobnom spomeniku s kraja 14. ili iz 15. stoljeća, koji se, prema pisanju Marka Vege u djelu "Historija Brotnja", nalazi na nekropoli stećaka kod crkve sv. Ilije u selu Kruševu kod Mostara.[4] Prema tim podacima, župa Broćno (Brotnjo) bila bi prapostojbina roda Mršića.
Mršići se spominju i u 16. stoljeću prilikom opsade Jajca koju su tijekom 1524. i 1525. provodili Husrev-beg i hercegovački paša. Tada se kroz turske straže probio Jure Mršić, "hrvatski junak i condotiere" te stigao na budimski dvor kod kralja Ljudevita II. (1516. – 1526.) od kojeg je zatražio pomoć opkoljenom gradu.[5] Također, neki "Mersichi" su 1523. godine sudjelovali u obrani Kisega, a jedan dio ih se odselio u Gradišće gdje su za ratne zasluge dobili i plemićki naslov. Tijekom perioda turske opasnosti i drugi su se Mršići iseljavali iz okupirane Bosne. Nalazimo ih u 16. stoljeću u Slokanu pokraj Gorice u Sloveniji, upisane kao izbjeglice iz Bosne, te u sjevernoj Hrvatskoj, u ozaljskim urbarima iz 1642. godine, a naselili su se i u Svetom Jurju i Jablancu pod Velebitom, odakle sele u Slavoniju.[5] S hercegovačkog krša, iz Brotnja, često su se selili i na susjedni mletački teritorij o čemu svjedoči brojnost prezimena u Dalmaciji. Tako se krajem 17. stoljeća spominje i zbjeg serdara Ivana Mršića iz Brotnja.[6]
Mršići su se iz Kruševa preselili u Dobro Selo i Vionicu u Brotnju, a odatle se krajem 17. i početkom 18. stoljeća sele na područje Imotske krajine i Vrgorca. Mršići su se iz Dobrog sela odselili u Vrgorac 1690. pod vodstvom serdara Ivana Mršića Gale. Njihovi su potomci gotovo dva stoljeća obnašali serdarsku dužnost u novom prebivalištu.[7] Jedan dio Mršića je doselio iz Hercegovine u Imotsku krajinu, pritom sudjelujući u njenom oslobođenju od turske okupacije. Tom prilikom je poginuo časnik Ante Mršić. Godine 1725. dobio je serdar Grgo Mršić s 35 članova obitelji 82 kanapa zemlje u Imotskom.[4][5][8] U isto je vrijeme iz Dobrog sela došao Lovre Mršić sa ženom Anđom i sinom Andrijom. U Prološcu su dobili zemlju serdar Mate Mršić s 20 članova obiteljske zadruge (49 kanapa zemlje), braća Nikola i Blaž s 11 članova, te Nikola Mršić s 9 članova.[9]
Na području Dicma Mršići se spominju u austrijskom zemljišniku iz 1833., a u matičnim knjigama od početka trećeg desetljeća 19. stoljeća. Zbog nepostojanja starijih matičnih knjiga nije moguće pratiti njihovo obitavanje na tom području dalje u prošlost, ali značajno je primijetiti kako se ne spominju u mletačkom zemljišniku iz 1709. kao ni u Alberghettijevom zemljišniku 1725. – 1729.[10] Osim na području splitsko-dalmatinske, izvjestan broj Mršića živi i u zadarskoj županiji.
U Mostar su se sredinom 19. stoljeća doselili Mršići iz Vionice i Prološca te iz Glavine kod Imotskog. Migracije Mršića odvijale su se i u pravcu Bosanske Posavine, kamo su se doselili iz Studenaca i Imotskog.[11]
Godine 1743. Mršiće nalazimo u livanjskim selima Prologu (Anto Mršić - 10 članova u obitelji) i u Tribiću (Anto Mršić - 9 članova) te u Donjoj Gorici (Ante Mršo, 6 članova) i Viru kod Posušja u Hercegovini (Božo Mršić - 15 članova). U popisu stanovništva iz 1768. godine ima ih u Viru (1 obitelj), u Gracu u Brotnju (2 obitelji), u Šargovcu kod Banje Luke, u Kongori kod Tomislavgrada (2 obitelji 19 čeljadi), u Dobrom kod Livna (1 obitelj) te u Šuici ( 4 obitelji).[12]
- Antonio Mršić (* 1987.), hrvatski nogometaš, igrač NK Zadra
- Damir Mršić (* 1970.), bosanskohercegovački košarkaš
- Ivan Mršić (o. 1575. – 1652.), hrvatski pjesnik
- Ivan Mršić (* 1937.), hrvatski slikar i keramičar
- Jozo Mršić (* 1943.), književnik, pjesnik i prevoditelj
- Stanko Mršić (* 1955.), hrvatski nogometni trener
- Veljko Mršić (* 1971.), hrvatski košarkaš i trener
- Zdravko Mršić (* 1936.), hrvatski političar i politički analitičar
- Zvonimir Mršić (* 1966.), hrvatski političar
- ↑ imehrvatsko.net[neaktivna poveznica]
- ↑ Ivanković, Ante, Prezimena općine Dicmo, str. 250.
- ↑ Petar Žulj - Mrše-Mršići. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. ožujka 2008. Pristupljeno 5. studenoga 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b Mandić, Nikola, str. 383.
- ↑ a b c Ivanković, Ante, str. 251.
- ↑ Jolić, Robert, str. 140.
- ↑ Ivanković, Ante, str. 251
- ↑ Vrčić, Vjeko, str. 104.
- ↑ Mandić, Nikola, str. 383.-384.
- ↑ Ivanković, Ante, str. 250.
- ↑ Ivanković, Ante, str. 252.
- ↑ Mrše-Mršić[neaktivna poveznica]
- Ivanković, Ante, Prezimena općine Dicmo, Općina Dicmo, 2007. ISBN 978-953-95858-0-6
- Jolić, Robert, Stanovništvo Brotnja u tursko doba, Čitluk, 2009. ISBN 978-9958-782-12-1
- Mandić, Nikola, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Mostaru, Mostar, 1999.
- Vrčić, Vjeko, Plemena Imotske krajine, Omiš, 2010. ISBN 978-953-6771-79-0
- Petar Žulj - Mrše-Mršići Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. ožujka 2008. (Wayback Machine) (hrv.)
- Porijeklo Mršića Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. lipnja 2013. (Wayback Machine) (hrv.)