Miroslav
| Miroslav | |
|---|---|
| Kralj Hrvatske | |
| Vladavina | oko 945. – 949. |
| Prethodnik | Krešimir I. |
| Nasljednik | Mihajlo Krešimir II. |
| Dinastija | Trpimirovići |
| Otac | Krešimir I. |
| Majka | Domaslava?[1] |
| Vjera | kršćanstvo |
Miroslav bio je hrvatski kralj iz vladarske dinastije Trpimirovića koji je vladao od oko 945. do 949. godine.
Bio je stariji sin kralja Krešimira I.[2] Tijekom njegova vladanja Hrvatska je stradala u građanskom ratu protiv njegova mlađeg brata Mihajla Krešimira. Na kraju ga je on uz pomoć bana Pribine zbacio s vlasti te ubio.[3] Građanski rat je iskoristio srpski veliki župan Časlav Klonimirović, koji je proširio vlast svojeg saveza na istočnu Bosnu (oko današnjeg Sarajeva) i na neka kneštva južne (Crvene) Hrvatske. Časlava je, kao svog vazala, u tome podupiralo Bizantsko Carstvo, zbog težnje za obnovom vlasti nad hrvatskom obalom.[4]
Postoji legenda kako su pristaše kralja Miroslava, nakon njegove smrti, naselili određena mjesta u Poljicima.[3]
Vijest o ubojstvu kralja Miroslava donosi Konstantin Porfirogenet u svome djelu „De administrando imperio”:[5]
„Krštena Hrvatska može podići do 60 tisuća konjanika, pješaka do 100 tisuća, sagena do 80, kondura do 100. Sagene imaju po 40 momčadi, kondure: veće po 20, manje samo po 10 momčadi. Tu veliku moć i mnoštvo naroda imala je Hrvatska do vladara Krešimira. Kada je on umro, narodom je vladao njegov sin Miroslav. Kad je njega poslije četiri godine vladanja ubio ban Pribunia, nastadoše razmirice i mnoge stranke u zemlji. Tada se veoma umanji broj konjanika i pješaka; isto tako sagena i kondura hrvatske države. Sad ona ima sagena 30, kondura velikih i malih, konjanika i pješaka.”
„Ugarsko-poljska kronika” svjedoči o njegovoj smrti, iako ga pogrešno naziva Kažimirom, odnosno Krešimirom. Kronika navodi kako se anđeo ukazao Akvili te ga pozvao da kazni da kazni Hrvate zbog ubojstva svoga kralja.[6]
Kroničar Ivan Tomašić navodi da je Miroslav ubijen 20. travnja te da je pokopan pred oltarom u crkvi sv. Bartula na Kapitulu kraj Knina. Dalje svjedoči kako je narod dolazio na njegov grob te se utjecao zagovoru kralja-mučenika. Njegov kult nije prestao ni za vrijeme turskog vladanja Kninom.[7]
- ↑ Budak 2011, str. 320.
- ↑ Šišić 1914, str. 877.
- ↑ a b LZMK.
- ↑ Horvat 1924, str. 49.
- ↑ Jadrijević 1967, str. 46.
- ↑ Jadrijević 1967, str. 48.
- ↑ Jadrijević 1967, str. 51.
- Horvat, Rudolf. 1924. Povijest Hrvatske I. Od najstarijeg doba do g. 1657. Tiskara "Merkur". Zagreb.
- Budak, Neven. 2011. O novopronađenom natpisu s imenom kraljice Domaslave iz crkve sv. Vida na Klisu. Historijski zbornik. Društvo za hrvatsku povjesnicu. Zagreb. 64 (2): 317–320
- Jadrijević, Ante. 1967. Smrt hrvatskih kraljeva Miroslava i Zvonimira (1). Crkva u svijetu. Sveučilište u Splitu - Katolički bogoslovni fakultet. Split. 2 (1): 45–59
- Šišić, Ferdo. 1914. Genealoški prilozi о hrvatskoj narodnoj dinastiji. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. Arheološki muzej u Zagrebu. Zagreb. 13 (1): 1–93
- Trpimir II. Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 19. prosinca 2024.
- Ostali projekti
 | Wikizvor ima izvorni tekst Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Nasljednici kralja Tomislava |
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| prethodnik Krešimir I. |
hrvatski kralj oko 945. – 949. |
nasljednik Mihajlo Krešimir II. |
| ||||||||