Mihael Mikić
| Mihael Mikić | ||
|---|---|---|
| ||
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Mihael Mikić | |
| Rođenje | 6. siječnja 1980. Zagreb,  Hrvatska
| |
| Visina | 176 cm | |
| Klub | ||
| Trenutačni klub | Bez kluba | |
| Pozicija | pomoćni trener, kao igrač desni vezni | |
| Mlađi uzrasti | ||
| 1987. – 1993. 1993. – 1996. |
Bistra Inker Zaprešić | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1996. – 1997. 1997. – 2004. 2004. – 2006. 2006. – 2007. 2007. – 2009. 2009. – 2017. 2018. |
Inker Zaprešić Dinamo Zagreb 1. FC Kaiserslautern Rijeka Dinamo Zagreb Sanfrecce Hiroshima Shonan Bellmare |
25 (5) 144 (24) 26 (0) 13 (0) 46 (4) 223 (8) 6 (0) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1997. – 1999. 1998. – 1999. 1999. – 2001. |
 Hrvatska do 19 Hrvatska do 20 Hrvatska do 21
|
11 (5) 2 (0) 19 (6) |
| Trenerska karijera | ||
| 2019. – 2021. 2021. 2021. – 2022. 2022. – 2023. 2023. – 2024. |
Hrvatska do 21 (pomoćnik) Dinamo Zagreb (pomoćnik) Dinamo Zagreb II (pomoćnik) Maribor (pomoćnik) Celje (pomoćnik) | |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Mihael Mikić (Zagreb, 6. siječnja 1980.) hrvatski je nogometni trener i bivši nogometaš. Igrao je na poziciji desnog veznog. Trenutačno je bez kluba.
Sa 7 godina počeo je igrati u zagrebačkom klubu NK Bistra. Kao 13-godišnjak preselio je u Inter Zaprešić i već sa 16 godina započeo profesionalnu karijeru. Nakon jedne sezone postao je članom Dinama iz Zagreba, te se s 19 godina probio do prve momčadi. 1998. bio je možda i najbolji igrač U-18 reprezentacije na Svjetskom prvenstvu na Cipru, gdje je osvojio brončanu medalju.
Kao 18-godišnjak je nastupio u 3 Dinamove (tada Croatia Zagreb) utakmice u Ligi prvaka, u kojima je postigao pogodak portugalskom Portu u Zagrebu. Bio je to povijesni prvi pogodak tog kluba u najelitnijem nogometnom natjecanju ikada. Nastupio je u Ligi prvaka i dogodine, igravši 5 puta u 6 utakmica, no, rijetko od prve minute. Tom prigodom je bio strijelac, u remiju s Marseillom, 2:2. Bio je standardan i u U-19 i U-21 momčadi.
U Dinamu je Mikić igrao do 2004. kada odlazi u njemačku Bundesligu, točnije, u Kaiserslautern. Do zimske stanke sezone 2005./06. sakupio je tek 10 nastupa u prvenstvu, no, nakon toga broj nastupa se popeo na 20. Klub je kasnije te sezone ispao iz prve lige, a Mikić, koji nije uspio postići niti jedan gol u dresu njemačkog kluba, ponovno se vratio u hrvatsku ligu, u Rijeku.
U Rijeci je debitirao u Kupu UEFA na Kantridi protiv ciparske Omonije, no, nije uspio pomoći novom klubu da prođe dalje (Rijeka ispala s 2:2, 1:2). Niti u Rijeci nije bio standardan u prvoj momčadi, no, redovito bilježi odigrane minute, bilo to i nakon ulaska s klupe. S vremenom je, iako pored loših rezultata momčadi, uspio doći do prvih 11 i svojom borbenošću postao ljubimac navijača. Par dana prije kraja zimskog prijelaznog roka iste sezone, sporazumno je raskinuo ugovor s klubom. Iako ga je trener Milivoj Bračun htio zadržati, predsjednik kluba Robert Ježić prednost je dao Igoru Novakoviću. Već par sati kasnije potpisao je 2,5-godišnji ugovor s matičnim Dinamom.
Početkom 2009. godine prelazi u japansku Sanfrecce Hirošimu i ostaje sve do 2018. kada prelazi u također japanski klub Shonan Bellmare.
Nije uspio zabilježiti niti jednu utakmicu za seniorsku reprezentaciju.