Mesapi
Mesapi (ili Mesapijci) su bili pleme, koje je u antička vremena naseljavalo jugoistočni poluotok ili "petu" Italije (Salento, suvremena Apulija), a koja se u tada zvala Kalabrija, Mesapija ili Japigija. Glavni gradovi su im bili Uzentum (suvremeni Ugento), Rudiae (suvremeni Rugge), Brundisium (suvremeni Brindisi) i Hyria (suvremeni Oria). Govorili su mesapski jezik.
Prema Herodotu su Mesapi potomci Krećana koji su se na jugu Italije naselili nakon neuspjelog pokušaja da pokore Sikance, pri čemu su im se brodovi pri povratku kući nasukali i razbili o talijansku obalu. Većina povjesničara, pak, smatra da su Mesapi najvjerojatnije porijeklom iz Ilirije.
Hirija, koja se smatra prvim mesapskim gradom, osnovana je oko 18. stoljeća pr. Kr., a nakon njega su slijedili drugi s kojima je stoljećima kasnije zaratila grčka kolonija Tarant. Herodot, pak, navodi da su godine 473. pr Kr. Mesapi zajedno s drugim japiškim plemenima, koristeći nadmoć u konjici, porazili tarantinsku vojsku. Tako su Mesapi očuvali svoju nezavisnost, a kasnije su pomagali Atenanjima u sicilijanskoj ekspediciji.
Mesape su, kao i ostale italske narode, kasnije pokorili Rimljani, te su postipno izgubili svoj identitet, preuzevši latinski i grčki jezik.
Mesapi su govorili mesapskim jezikom, koji pripada grupi kentum jezika. Jezikoslovci ga smještaju u vlastitu grupu indoeuropskih jezika, iako postoje teorije da je on dio šire grupe ilirskih jezika koji su se govorili s drugu stranu Jadrana. Mesapski jezik je danas poznat zahvaljujući tome što su Mesapi bili pismeni, odnosno usvojili grčki alfabet. Danas je poznato oko pedesetak mesapskih natpisa koji su dešifrirani i zahvaljujući kojima postoji određena saznanja o tom jeziku. Njime se prestalo govoriti kada su Mesapi preuzeli latinski i grčki.
Glavna mezapijska nalazišta su:
- Alytia (Alezio)
- Aoxentum (Ugento)
- Brention/Brenteseion (Brindisi)
- Cavallino
- Hodrum/Idruntum (Otrant)
- Hyria/Orria (Oria)
- Kaìlia (Ceglie Messapica)
- Manduria
- Mesania (Mesagne)
- Neriton (Nardò)
- Rudiae (Lecce)
- Mios/Myron (Muro Leccese)
Dok su ostala pronađena u blizini mjesta: Francavilla Fontana, San Vito dei Normanni i Vaste (Poggiardo).
|