Dardanci
Dardanci ili Dardani (gr. Δαρδάνιοι) su bili pripadnici ilirsko-tračkog plemena[1][2] koje je u antičko vrijeme naseljavalo područje Balkana (dijelove teritorija današnjih država Srbije, Makedonije i Kosova). Njihova zemlja zvala se Dardanija.
Podrobnu onomastičku studiju je načinio Radoslav Katičić koji smatra da se dardanski jezik rasprostirao cijelom središnjom Ilirijom (sjeverno od južne Crne Gore, zapadno od Morave s izuzetkom Liburnije na sjeverozapadu, i vjerojatno sjeverno u Panoniju).[3][4]
U 1. stoljeću pr. Kr. zabilježeni su njihovi upadi sa Skordiscima na teritorije tadašnje Makedonije. Početkom 1. stoljeća Rimljani su ih konačno apsorbirali te je Dardanija postala dio rimske provincije Moesia Superior (dio teritorije današnje Srbije južno od rijeke Dunav, Kosovo i sjeverna Bugarska). Prema povjesničaru Strabonu, Dardanci su bili podijeljeni u dvije pod-grupe; Galabri i Thunaki. Strabon inače nije pohvalno opisao Dardance kada je rekao da su divlji i prljavi, iako je dodao da vole glazbu. Kasnije, krajem 3. stoljeća, car Dioklecijan je Meziju podijelio, iz nje izdvojio Dardaniju i uspostavio joj sjedište u Naissusu (Niš).
U grčkoj mitologiji, Dardanus (Δάρδανος), je bio jedan od sinova Ilirijusa, rodonačelnika svih Ilira. Dardanus je dakle, rodonačelnik Dardanoia (Δάρδανοι) (ostali sinovi su bili Enchelus, Autarieus, Maedus, Taulas i Perrhaebus, također rodonačelnici plemena i to redom: Enhilejaca, Autarijata, Meda, Taulanata i Perhaeba).
Od 1854. godine i istraživanja Johann Georg von Hahna, jezikoslovci su zaključili da riječi Dardanoi i Dardania možda imaju veze s proto-albanskom riječi koja znači drvo kruške (dardhë u suvremenom albanskom jeziku). S druge strane, mišljenja su sukobljena oko izvornog značenja ove riječi iz proto-indoevropskog *g'hord- (što bi se onda moglo dovesti u vezu s grčkim achrás - 'divlja kruška') ili *dheregh-.
Natpisi otkriveni u Dardaniji su jedan od glavnih dokaza koji potvrđuju ideju da su Dardanci bili miješana ilirsko-tračka grupa. Ilirska imena dominiraju u zapadnim dijelovima Dardanije i tu nisu pronađeni tračanski nazivi. Tipični tračanski nazivi (ali i primjeri ilirskih naziva) pronađeni su uglavnom u istočnom dijelu Dardanije, od mjesta Scupi (kod današnjeg Skoplja) do Naissusa (Niš) i Remesiane (Bela Palanka).
Povjesničar John J. Wilkes navodi da su važniji gradovi Dardanaca bili Ulpiana (Priština), Therranda (Prizren), Vicianum (Vučitrn), Skopi (Stoc, Skopje,) a da im je glavni grad bio Damastioni (kod Ohridskog jezera).[5] Naissus (Niš),[6] (bivša Keltska naseobina) je postao najvažnijim gradom rimske pokrajine Mezije. Rimljani su također osnovali i rudarsko naselje municipium Dardanicum.[7] Dačani[8] su živjeli u Dardaniji u gradu Quemedava.
Podrobniji članak o temi: Popis ilirskih vladaraPrema povijesnim zapisima Dardanci su imali nekoliko istaknutih vladara i plemića. Slijedi kratak popis:
- Bardilis, kralj od 385. pr. Kr. -358. pr. Kr.
- Grabos, Bardilisov sin, kralj od 358. pr. Kr.
- Bircenna, Bardilisova kćerka[9]
- Bardilis II., Bardilisov sin
- Monunius, kralj iz 3. st. pr. Kr. Prvi kralj koji je kovao novac u gradu Dyrrhachiumu (Drač)[10] u 3. st. pr. Kr.
- Etuta, Monuniusova kćerka udata za kralja Gentiusa[11]
- Mitilus, Monuniusov nasljednik
- Longarus, kralj, 3. st. pr. Kr.
- Baton Dardanski, Longarusov sin, kralj na prijelazu iz 3. u 2. st. pr. Kr.
- Grace Harriet Macurdy. The Wanderings of Dardanus and the Dardani, Transactions and Proceedings of the American Philological Association, Vol. 46 (1915), str. 119. – 128.
- András Mócsy, Sheppard Frere, Pannonia and Upper Moesia: A History of the Middle Danube Provinces of the Roman Empire, Routledge, 1974. ISBN 0-7100-7714-9.
- J. J. Wilkes, The Illyrians, 1992., ISBN 0-631-19807-5
- Strabon: knjige 1‑7, 15‑17, prijevod na engleski, ed. H. L. Jones (1924.), LacusCurtius
- Ralph F. Hoddinott, The Thracians, 1981., ISBN 0-500-02099-X
- Fanula Papazoglu, Central Balkan Tribes, Amsterdam, Hakkert, 1978., ISBN 90-256-0793-4
- Viktorija Sokolovska, Dardanci u Predrimsko Doba, Novopazarski Zbornik, 27, 2003, Novipazar, 27-48.
- ↑ “ ... mnogo se raspravljalo o tome da li su Dardanci bili Iliri ili Tračani. Jendo od mišljenja je da su to bila tračanska plemena koja su dugo godina bila izložena ilirskim utjecajima ...“ J. J. Wilkes, The Illyrians, 1992., str. 85. ISBN 0631198075
- ↑ "Dardanci koji su živjeli na granicama s Ilirima i Tračanima su uspjeli sačuvati svoju individualnost i kao jedini narod u toj oblasti sačuvati etničko jedinstvo dugo nakon što su vojno i politički bili poraženi od Rimljana ... i u vremenu okončanja antičkog svijeta, kada je na Balkanu nastalo vrijeme etničkih previranja, Dardanci su, jedini od plemena središnjeg Balkana, odigrali najvažniju ulogu u stvaranju novih naroda koji su zauzeli mjesto starih naroda.“ Fanula Papazoglu, The central Balkan tribes in pre-Roman times: Triballi, Autariatae, Dardanians, Scordisci and Moesians, Amsterdam, 1978., str. 131. ISBN 9025607934
- ↑ Radoslav Katičić, "Die neuesten Forschungen uber die einhemiche Sprachschist in den Illyrischen Provinzen", 1964., str. 9.-58., i "Zur frage der keltischen und panonischen Namengebieten im romischen Dalmatien", 1965., str. 53.-76. ANUBiH 3 GCBI 1
- ↑ Radoslav, Katičić, Ancient languages of the Balkans, The Hague – Paris, 1976.
- ↑ J. J. Wilkes, The Illyrians, 1992., str. 49. ISBN 0631198075
- ↑ Naissos
- ↑ “Na jugu je novi grad Municipium Dardanicum bio još jedan rudarski grad povezan s poznatim lokalnim proizvodom, Metalla Dardanica ... u modernoj Sočanici u blizini doline Ibar.“ J. J. Wilkes, 1992., str. 258.
- ↑ Elemér Illyés, Ethnic continuity in the Carpatho-Danubian area, 1988., str. 223. ISBN 0880331461
- ↑ “Bircenna, kćerka ilirskog kralja Bardilisa.“ Arthur Hugh Clough, John Dryden i James Atlas, Plutarch's Lives Volume 1, 2001.
- ↑ Wilkes, 1992., str. 129.
- ↑ Wilkes, The Illyrians, 1992., str. 85.
- Dardan, Dardanus, mitski osnivač grada Dardania u istočnoj Turskoj po kome je nazvan morski prolaz Dardaneli – nema nikakve veze s Dardancima.
| |||||||||||||||||||||||
.jpg)