Prijeđi na sadržaj

Međimurski konj

Izvor: Wikipedija
Međimurski konj
Alternativno ime Međimurec
Područje podrijetla Međimurje
Država podrijetla Hrvatska
Vrijeme nastanka 18/19. stoljeće
Odlike Hladnokrvnjak
Visina visina grebena 155-165 cm
Težina pastuh do 900 kg
Popis hrvatskih pasmina domaćih životinja
Međimurski konj na jednoj izložbi u Čakovcu

Međimurski konj ili Međimurec, hrvatska samonikla pasmina konja hladnokrvnog tipa, nastala na području današnje Međimurske županije.

Nekad je, osim u sjevernoj Hrvatskoj (Međimurje, Podravina, Zagorje), bio raširen i u jugozapadnoj Mađarskoj i istočnim dijelovima Slovenije. Danas ga u Međimurju ima svega nekoliko desetaka primjeraka (oko 40) i spada u čistokrvne pasmine ugrožene od izumiranja, ali se, srećom, u nešto većoj populaciji održao s druge strane rijeke Mure, u susjednoj Mađarskoj.

Početak nastanka ove plemenite čistokrvne pasmine konja seže najvjerojatnije čak do prijelaza između kraja 18. i početka 19. stoljeća, kada se započelo s postupnim križanjem domaćih kobila, koje su imale primjese angloarapske krvi, s pastusima noričke, ardenske, peršeronske i brabantske uzgojne linije. S obzirom na to da je Međimurje u to vrijeme (do 1848. godine, te ponovno od 1861.) niz godina bilo pod mađarskom administrativnom upravom, u međunarodnoj stručnoj literaturi redom se navodi da pasmina ima mađarsko podrijetlo.

Međimurski konj krupnog je rasta i čvrste građe, visine grebena 155-165 cm, po čemu je sličan hrvatskom hladnokrvnjaku, a viši od treće autohtone hrvatske pasmine, hrvatskog posavca. Razmjerno je male glave i manjih, šiljatih ušiju, kratkog mišićavog vrata, širokih prsa i leđa, te snažnih, ne predugih nogu. Prevladavajući primjerci su dorati, alati (riđani) i vranci, ali ima i drugih kombinacija boja. Pastusi mogu doseći težinu i do 900 kilograma.

Karakter međimurskog konja je uravnotežen, skromnih je hranidbenih zahtjeva, izdržljiv i otporan, s izraženom voljom i upornošću u radu. Koristi se kao radni konj za vuču i rad u poljoprivredi, ali je, s obzirom na sve veće uvođenje mehanizacije, izgubio značaj, pa danas sve više služi i za proizvodnju mesa.

U pogledu čistokrvnosti, koja je ponekad bila osporavana, genetičkom analizom, odnosno laboratorijskim uspoređivanjem uzoraka mitohondrijske deoksiribonukleinske kiseline (DNK) većeg broja međimurskih konja iz hrvatske i mađarske populacije, te srodnih pasmina (hrvatski posavac, hrvatski hladnokrvnjak, norički konj i dr.) utvrđeno je njegovo nedvojbeno izvorno podrijetlo.

Krajem studenog 2015. godine osnovana je u sjevernom dijelu Međimurja mala ergela međimurskog konja s ciljem održanja i revitalizacije te ugrožene autohtone hrvatske pasmine.

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]