Mario Marcos Ostojić
Mario Marcos Ostojić (Lujan, Argentina, 25. travnja 1959.), hrvatski je političar, diplomat[1] i novinski izvjestitelj.
Rodio se je u argentinskom Lujanu 1959. godine u mnogobrojnoj obitelji hrvatskih političkih emigranata (bio je jedanaesto dijete) koji su u Argentinu otišli nakon sloma NDH.[2]
Radio je na franjevačkom Zavodu Alojzija Stepinca[2] gdje je predavao je matematiku, fiziku i kemiju. U politiku se uključio pridruživanjem Hrvatskoj republikanskoj stranci[3] 1980-ih godina.[2] Na njegov politički profil utjecali su predsjednik stranke Ivo Korsky i tajnik Kazimir Katalinić koji su ga izgradili u starčevićanskom duhu s naglaskom na domovinsku, a ne na emigrantsku politiku.[2]
Dok je bio u emigraciji, pripremao je u Argentini javne prosvjede i demonstracije protiv Jugoslavije, ponajviše u Buenos Airesu.[2] Poznat je uspjeh prosvjeda kad je predsjednik predsjedništva SFRJ Lazar Mojsov posjetio Argentinu; tad su prosvjednici probili sve prepreke, izazvavši poprilični nered o čemu su poslije naveliko pisali mediji. Argentinski predsjednik Raúl Alfonsín je povodom toga izjavio da su im Hrvati upropastili sve.[2] Na tim je manifestacijama sâm sudjelovao. Poslije je otišao u Europu.[3] Od 1987. boravio je u SR Njemačkoj, promičući istinu o Hrvatskoj i Hrvatima putem letaka i snimljenih vrpca među gastarbajterima i suradnicima iz susjednih država, a sve radi očekivanog osamostaljenja Hrvatske.[2] Radio je mnogo, pa je tih godina doslovno spavao u vlaku.[2]
1990., političkim liberalizacijama u Hrvatskoj koja je onda još bila u Jugoslaviji, stvorila mu se mogućnost otići u Hrvatsku. Ondje su registrirali domovinski ogranak Hrvatske republikanske stranke, Hrvatsku republikansku zajednicu. U domovini se je zaposlio u Hrvatskomu informativnom centru. Kad su velikosrbi napali Hrvatsku, izvješćivao je uživo za radijske postaje španjolskoga govornog područja (iz Argentine[2]). Od 1994. godine radi u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske.[3] Ondje je radio u 7. upravi, a poslije u Odjelu za Srednju i Južnu Ameriku.[2]
Predsjednikom je Hrvatske republikanske zajednice od 1996. godine. Na toj je funkciji došao poslije Kazimira Katalinića. Od izbora za novog predsjednika, na to je mjesto još dvaput izabran.[3]
Na izborima za Sabor 2003. godine bio je nositeljem liste Hrvatske republikanske zajednice u 1. izbornoj jedinici.[4] Kandidirao se je na još nekoliko izbora na raznim listama.
Osim kao političar i diplomat, prevodi hrvatske knjige na španjolski i španjolske na hrvatski. Preveo je djela Miroslava Međimorca Hrvatska tradicijska kultura i Piše Sunja Vukovaru.[3] Sa španjolskog na hrvatski (su)preveo je Dvije žene u Pragu (Dos mujeres en Praga) i Priču o izgubljenim preljubnicima (Cuentos de adulteros desorientados ) Juana Josea Millasa, Kraljicu juga (La Reina del sur) Artura Pereza-Revertea te ArsuaginuOgrlicu neandertalca.
Piše za hrvatski portal Hrvati AMAC.[5] i za list Politički zatvorenik (pr. članak Živi ostatci jugoslavenstva, velikosrpstva i komunizma[6]
2011. je postao predstavnikom je Hrvatske republikanske zajednice u Velikom vijeću Hrasta za izbore za Sabor 2011. godine.[3] Odluku o pridruživanju Hrastu obrazložio je činjenicom da se hrvatskoj konzervativnoj desnici stalno prigovaralo da je nesposobna ujediniti se da bi uspjela ući u Sabor.[2]
- ↑ Slobodna Dalmacija
- ↑ a b c d e f g h i j k Hrvatski rast[neaktivna poveznica] Marko Ostojić: Hrastovi glasači imat će svoje predstavnike u Saboru, 24. studenoga 2011.
- ↑ a b c d e f Hrvatski rast Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. siječnja 2012. (Wayback Machine) Mario Marcos Ostojić
- ↑ Izbori.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 6. ožujka 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Hrvati AMAC Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. veljače 2012. (Wayback Machine) Mario Marcos Ostojić
- ↑ Tomislav Jonjić Sadržaj časopis Politički zatvorenik br. 223, listopad 2010. (demografska studija prof. Katalinića)