Kazimir Katalinić
Kazimir Katalinić (Sušak, 4. ožujka 1927. – Buenos Aires, 31. prosinca 2018.), bio je hrvatski povjesničar, publicist i emigrantski političar. Osamostaljenjem Republike Hrvatske djelovao je u Hrvatskoj.
Rodio se je u Rijeci 1927. godine na Sušaku.
Pad NDH 1945. godine natjerao ga je u političku emigraciju. Prvo je otišao u Italiju. Nakon što je ondje boravio tri godine, 1948. godine je otišao u Argentinu. Ondje je studirao kemiju, koju je diplomirao i magistrirao 1960. godine. Već prije toga se je politički aktivirao. Postao je tajnikom Hrvatske republikanske stranke 1958. godine. Tu je dužnost obnašao nekoliko desetljeća. Od 1991. do 1997. godine predsjedavao je ogrankom te stranke u Hrvatskoj, Hrvatskom republikanskom zajednicom. Poslije toga je i dalje ostao u vrhu te stranke, kojoj je 2007. godine bio članom Glavnog odbora. Stranačko je članstvo izgrađivao starčevićanski s naglaskom na domovinsku, a ne na emigrantsku politiku.[1]
Njegov ugled se je dok je bio u emigraciji raširio među hrvatskim iseljeništvom. Priznanje toga je to što je triput bio izabran Sabor Hrvatskog narodnog vijeća. Godine 1977. je postao tajnikom tog vijeća, a nalazio se na na listi koalicije HRS i tzv. proljećara na čelu s Brunom Bušićem.
Za vrijeme dok je Ivo Korsky bio predsjednikom HRS-a, Katalinić je bio tajnikom. 1980-ih se kao i stranačke kolege sukladno ocjeni stranačkog vodstva, upustio pisati o osjetljivim temama o Hrvatskoj i Hrvatima, jer se predosjećalo da će se hrvatsko pitanje riješiti. Tako je napisao rasprave o tome jesu li Hrvati "genocidan narod", "bili za Jugoslaviju" te o odnosima s BiH. Među ostalim njegova je procjena broja hrvatskih žrtava u Sloveniji znatno veća nego procjena Vladimira Žerjavića (u knjizi Argumenti: NDH, BiH, Bleiburg i genocid, Buenos Aires – Zagreb, 1993.).[2] U rečenom je djelu iz 1993. godine kritički raščlanio neke Žerjavićeve navodne pogreške u metodnom pristupu i mjesta gdje Žerjavić nije zašao dublje. Služeći se i poznatim svjedočenjima, Katalinić je došao do procjene "da broj hrvatskih žrtava nakon što je rat nećemo nikad znati, je li se radilo o 130.000 ili čak 177.000.[3]
Članom Odbora za obilježavanje 50. obljetnice Bleiburških žrtava i žrtava Križnog puta imenovan je 1995. godine.[4]
Bio je predsjednikom Hrvatske republikanske zajednice od 1991. do 1996. godine. Od 1992. do 1996. godine uređivao je časopis Hrvatske republikanske zajednice Republiku Hrvatsku.
Imenovan je 1996. godine članom odbora za obilježavanje 15. svibnja kao Spomendana Bleiburških žrtava i žrtava Križnog puta.[5]
Preminuo je 31. prosinca 2018. godine u Buenos Airesu.[6]
Katalinić je autor sljedećih djela:
- Pluralizam u vanjskoj politici, 1970.
- Trebamo li stranaka? (sabrao i priredio)
- Hrvatska republikanska stranka, 1973. (sabrao i priredio)
- Organizacijski priručnik Hrvatske republikanske stranke, 1974.
- Most prema domovini, 1978. (sabrao i priredio)
- Vizija slobode, 1979. (2. skr. izd. 1990.) (prireditelj izdanja; autor Ivan Oršanić)[7]
- Hrvati i Srbi: neprijatelji ili dobri susjedi?, 1982.
- Da li je Nezavisna Država bila naci-fašistička tvorevina!, 1987.
- Hrvatske i srpske žrtve: 1941. – 1945., 1988.
- Pogledi HRS na hrvatsku problematiku, 1991.
- Argumenti: NDH, BiH, Bleiburg i genocid, 1993. (2. izd. 1994.)
- Rađanje države: NDH, Tito, "hrvatsko proljeće" i 1991., 1994. (2. izd. 1995.)
- Od poraza do pobjede: povijest hrvatske političke emigracije 1945. – 1990.: svezak I.: 1945. – 1959., 2017.
- Od poraza do pobjede: povijest hrvatske političke emigracije 1945. – 1990.: svezak II.: 1960. – 1974., 2017.
- Od poraza do pobjede: povijest hrvatske političke emigracije 1945. – 1990.: svezak III.: 1974. – 1980., 2017.
Neka djela su mu s hrvatskoga jezika prevedena na španjolski, engleski, francuski i njemački jezik.
Knjige mu je objavio časopis Republika Hrvatska iz Buenos Airesa, glasilo Hrvatske republikanske stranke.
Pisao je za buenosairešku Republiku Hrvatsku, njujorški Journal of Croatian Studies,[8] splitsku reviju Marulić, Glas Hrvata,[9] Politički zatvorenik (Hrvatske i srpske žrtve 1941. – 1945.: demografska studija)[10] i dr.
- ↑ Hrvatski rast - Hrast[neaktivna poveznica] Marko Ostojić: Hrastovi glasači imat će svoje predstavnike u Saboru, 24. studenoga 2011.
- ↑ Časopis za suvremenu povijest 3/2010. Ivica Lučić: Hrvatska protukomunistička gerila u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1951., 633.
- ↑ HIC Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. prosinca 2010. (Wayback Machine) Tomislav Jonjić: Kako se čistila Jugoslavija - uz šezdesetu obljetnicu tragedije u Bleiburgu, Zatvorenik, svibanj 2005.
- ↑ Narodne novine, 21, 29. ožujka 1995. Odluka o imenovanju predsjednika i članova Odbora za obilježavanje 50. obljetnice Bleiburških žrtava i žrtava Križnog puta
- ↑ Narodne novine, 33, 30. travnja 1996. Odluka o imenovanju članova Odbora za obilježavanje 15. svibnja kao Spomendana Bleiburških žrtava i žrtava Križnog puta
- ↑ Dedić, Dinko. 2. siječnja 2019. Umro je veliki sin hrvatskoga naroda, prof. Kazimir Katalinić. Projekt Velebit. Pristupljeno 2. siječnja 2019.
- ↑ Google knjige
- ↑ (engl.) Journal of Croatian Studies XXVIII-XXIX, 1987-88, Annual Review of the Croatian Academy of America Kazimir Katalinić: The Declaration of Croatian Independence in the Light of Inthernational Documents
- ↑ (špa.)Glas Hrvata br. 2, lipanj 2005.[neaktivna poveznica] Kazimir Katalinić: El 10 de abril , ¿es solamente un recuerdo del pasado?
- ↑ Tomislav Jonjić Sadržaj časopis Politički zatvorenik, br. 223, listopad 2010. (demografska studija prof. Katalinića)
- Hrvatsko kulturno vijeće Razgovor za časopis Fokus: Hrvatska država, integralna sloboda i socijalna pravda. Razgovarao Damir Borovčak.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021070910003946.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- Hrvati AMAC Šime Letina: Priznanje i zahvala prof. K. Kataliniću (uz osamdesetu obljetnicu njegova rođenja), 4. ožujka 2007. (u međumrežnoj pismohrani archive.org 4. prosinca 2007.)