Prijeđi na sadržaj

Luis de la Fuente

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta Europa. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Luis de la Fuente

Luis de la Fuente 2023. godine

Država Španjolska
Osobni podatci
Puno ime Luis de la Fuente Castillo
Rođenje Haro, La Rioja, 21. lipnja 1961.
Visina 172 cm
Pozicija lijevi bek
Mlađi uzrasti
1976.1978. Athletic Bilbao
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1978.1982.
1981.1987.
1987.1991.
1991.1993.
1993.1994.
Bilbao Athletic
Athletic Bilbao
Sevilla
Athletic Bilbao
Alavés
0059 000(3)
0146 000(1)
0086 000(4)
0022 000(1)
0035 000(3)
Reprezentativna karijera**
1978.1979.
1982.1984.
1988.
Španjolska do 18
Španjolska do 21
Španjolska na OI
0004 000(0)
0004 000(0)
0001 000(0)
Trenerska karijera
1999. – 2000.
2000. – 2001.
2006. – 2007.
2009. – 2011.
2011.
2013. – 2018.
2018. – 2022.
2021.
2022. – danas
Portugalete
Aurrerá
Bilbao Athletic
Bilbao Athletic
Alavés
Španjolska do 19
Španjolska do 21
Španjolska na OI
Španjolska
Osvojene medalje
Nogomet
Europsko prvenstvo do 19 godina
zlato Grčka 2015.
Europsko prvenstvo do 21 godine
zlato Italija i San Marino 2019.
Olimpijske igre
srebro Tokio 2020.
UEFA Liga nacija
zlato Nizozemska 2023.
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 12. lipnja 2024.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Luis de la Fuente Castillo (Haro, La Rioja, Španjolska, 21. lipnja 1961.) španjolski je nogometni trener i bivši nogometaš koji je igrao na poziciji lijevog beka. Izbornik je španjolske nogometne reprezentacije.

Klupska karijera[uredi | uredi kôd]

Pridružio se Athletic Bilbau s petnaest godina, nakon što ga je otkrio Agustín Gaínza. Njegov otac, podrijetlom iz Bilbaoa, bio je član kluba i redovito je išao s Luisom gledati utakmice.[1] Poslan je na nekoliko godina u pričuvnu momčad, Bilbao Athletic, u Segunda División B. U sezoni 1980./81. izmjenjivao se između rezervne i prve momčadi, a 8. ožujka 1981. debitirao je na utakmici Valencia – Athletic Bilbao (0:0).

Sljedećih godina postao je standarni igrač obrane „rojiblancosa”, upisao je 146 ligaških nastupa u sedam sezona i osvojio dva naslova prvaka, Kup kralja i španjolski superkup. Godine 1987. prelazi u Sevillu, s kojom je odigrao četiri prvenstva u kojima je upisao još 86 nastupa u La Ligi, da bi se u ljeto 1991. vratio u Athletic Bilbao. Godine 1993. prelazi u Alavés, gdje završava igračku karijeru.

Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]

Godine 2005. vratio se u Athletic Bilbao i postao je trener mladih momčadi. Godinu dana kasnije promoviran je u trenera prve momčadi, gdje je ostao do sljedeće godine, kada je dobio ulogu delegata prve momčadi. U sezoni 2009./10. vratio se na čelo Athletic Bilbaoa.[2] U prvom dijelu sezone 2011./12. vodio je Alavés, prije nego što je napustio mjesto trenera 16. listopada 2011. (3 pobjede, 4 remija i 2 poraza).

Godine 2013. pridružio se Španjolskom nogometnom savezu kao trener nižih kategorija. Dana 19. srpnja 2015. vodio je Španjolsku do 19 godina na Europskom prvenstvu. Dana 30. lipnja 2018. vodio je Španjolsku do 18 godina do osvajanja zlatne medalje na Mediteranskim igrama u Tarragoni. Zamijenio je Alberta Celadesa na mjestu izbornika španjolske reprezentacije do 21 godine 24. srpnja 2018. U 2019. vodio je momčad do pobjede na Europskom prvenstvu. Godine 2021., predvodeći olimpijsku reprezentaciju, osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Dana 8. prosinca 2022., nakon eliminacije Španjolske u osmini finala Svjetskog prvenstva 2022. protiv Maroka i smjene Luisa Enriquea, imenovan je izbornikom seniorske reprezentacije.[3] U lipnju 2023. vodio je momčad do pobjede u UEFA Ligi nacija nakon finala s Hrvatskom. Plasirao se s reprezentacijom na Europsko prvenstvo u Njemačkoj 2024.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. "Dijeron que fui el primer lateral izquierdo de corte moderno que había tenido el Athletic" Latxapela rojiblanca Preuzeto 12. lipnja 2024.
  2. Athletic Club athletic-club.net Preuzeto 12. lipnja 2024.
  3. Luis de la Fuente como nuevo seleccionador nacional rfef.es Preuzeto 12. lipnja 2024.