Prijeđi na sadržaj

Kvantno sprezanje

Izvor: Wikipedija
Kvantna fizika


Uvod u kvantnu mehaniku

Matematička formulacija kvantne mehanike

Kvantno sprezanje je fizikalni fenomen koji se pojavljuje kada parovi ili skupine čestica nastanu ili međudjeluju na takav način da se kvantno stanje pojedinačnih čestica ne može utvrditi neovisno o drugim česticama, čak i ako čestice u pitanju dijele velike udaljenosti - umjesto toga, mora se uzeti kvantno stanje sustava kao cjeline.

Mjerenja fizikalnih svojstava, poput položaja, momenta, spina, ili polarizacije, na spregnutim česticama blisko su povezana. Na primjer, ako je paru spregnutih čestica ukupni spin nula, a za jednu česticu se zna kako ima spin u smjeru kazaljke na satu na nekoj osi, spin druge čestice, mjeren po istoj osi, uvijek će biti obrnutog smjera, kao što se može i očekivati. Međutim, takvo ponašanje može dovesti do paradoksalnih učinaka: bilo kakvo mjerenje svojstva čestice može se gledati kao utjecanje na tu česticu (npr., kolapsom broja superpozicijskih stanja), što će promijeniti originalno kvantno svojstvo; a u slučaju spregnutih čestica, takvo se mjerenje može izvesti samo na sustavu kao cjelini. Tada izgleda kao da jedna čestica spregnuta sustava "zna" koja su mjerenja izvedena na drugoj čestici, i s kojim rezultatima, iako nema poznatog načina izmjene takvih informacija između čestica, koje mogu biti na bilo kojoj međusobnoj udaljenosti.

Takvi fenomeni bili su tema znanstvenog rada koji su 1935. napisali Albert Einstein, Boris Podolsky, i Nathan Rosen,[1] kao i nekoliko radova Erwina Schrodingera malo poslije,[2][3] koji opisuju, kasnije nazvani, EPR paradoks. Einstein i drugi smatrali su takvo ponašanje nemogućim jer je kršilo teoriju relativnosti (Einstein je to nazvao "sablasno djelovanje na daljinu")[4] te je tvrdio kako je zbog toga tadašnja interpretacija kvantne mehanike nepotpuna. Kasnije su kontraintuitivna predviđanja kvantne mehanike potvđena.[5] Izvedeni su eksperimenti koji uključuju mjerenje polarizacije ili spina spregnutih čestica u drugim smjerovima, koji su – kršeći Bellovu nejednakost – statistički demonstrirali kako je Kopenhagenska interpretacija ispravna. To se događa čak i kad su mjerenja izvedena na dva mjesta brže no što svjetlo može stići od jednog labaratorija do drugog, što dokazuje kako čestice među sobom ne razmjenjuju informacije.[6] Prema formalizaciji kvantne teorije, efekti mjerenja su trenutačni.[7][8] No, nije moguće koristiti ovaj učinak za prenošenje informacija brzinom bržom od svjetlosti.[9]

Kvantno sprezanje je područje veoma aktivnih istraživanja, čiji su učinci eksperimentalno demonstrirani na fotonima,[10][11][12][13] neutrinima,[14] elektronima,[15][16] molekulama veličine fulerena,[17][18] čak i malih dijamanata.[19][20] Istraživanja se također fokusiraju na iskorištavanje navedenih učinaka za svrhe komunikacije i kvantnih računala.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Einstein A, Podolsky B, Rosen N; Podolsky; Rosen. 1935. Can Quantum-Mechanical Description of Physical Reality Be Considered Complete?. Phys. Rev. 47 (10): 777–780. Bibcode:1935PhRv...47..777E. doi:10.1103/PhysRev.47.777CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. ↑ Schrödinger E. 1935. Discussion of probability relations between separated systems. Mathematical Proceedings of the Cambridge Philosophical Society. 31 (4): 555–563. Bibcode:1935PCPS...31..555S. doi:10.1017/S0305004100013554
  3. ↑ Schrödinger E. 1936. Probability relations between separated systems. Mathematical Proceedings of the Cambridge Philosophical Society. 32 (3): 446–452. Bibcode:1936PCPS...32..446S. doi:10.1017/S0305004100019137
  4. ↑ Physicist John Bell depicts the Einstein camp in this debate in his article entitled "Bertlmann's socks and the nature of reality", p. 143 of Speakable and unspeakable in quantum mechanics: "For EPR that would be an unthinkable 'spooky action at a distance'. To avoid such action at a distance they have to attribute, to the space-time regions in question, real properties in advance of observation, correlated properties, which predetermine the outcomes of these particular observations. Since these real properties, fixed in advance of observation, are not contained in quantum formalism, that formalism for EPR is incomplete. It may be correct, as far as it goes, but the usual quantum formalism cannot be the whole story." And again on p. 144 Bell says: "Einstein had no difficulty accepting that affairs in different places could be correlated. What he could not accept was that an intervention at one place could influence, immediately, affairs at the other." Downloaded 5 July 2011 from Bell, J. S. 1987. Speakable and Unspeakable in Quantum Mechanics (PDF). CERN. ISBN 0521334950. Pristupljeno 14. lipnja 2014.
  5. ↑ 75 years of entanglement – Science News. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2012. Pristupljeno 13. listopada 2014.
  6. ↑ Francis, Matthew. Quantum entanglement shows that reality can't be local, Ars Technica, 30. listopada 2012.
  7. ↑ Matson, John. 13. kolovoza 2012. Quantum teleportation achieved over record distances. Nature
  8. ↑ Griffiths, David J. 2004. Introduction to Quantum Mechanics (2nd ed.). Prentice Hall. ISBN 0-13-111892-7
  9. ↑ Roger Penrose, The Road to Reality: A Complete Guide to the Laws of the Universe, London, 2004, p. 603.
  10. ↑ New High-Intensity Source of Polarization-Entangled Photon Pairs. Physical Review Letters. 75: 4337–4341. Bibcode:1995PhRvL..75.4337K. doi:10.1103/PhysRevLett.75.4337
  11. ↑ Experimental demonstration of five-photon entanglement and open-destination teleportation. Nature. 430: 54–58. Srpanj 2004. arXiv:quant-ph/0402096. Bibcode:2004Natur.430...54Z. doi:10.1038/nature02643. PMID 15229594
  12. ↑ Experimental entanglement of six photons in graph states. Nature Physics. 3: 91–95. arXiv:quant-ph/0609130. Bibcode:2007NatPh...3...91L. doi:10.1038/nphys507
  13. ↑ Observation of eight-photon entanglement. Nature Photonics. 6: 225–228. arXiv:1105.6318. Bibcode:2012NaPho...6..225Y. doi:10.1038/nphoton.2011.354
  14. ↑ J. A. Formaggio, D. I. Kaiser, M. M. Murskyj, and T. E. Weiss (2016), "Violation of the Leggett-Garg inequality in neutrino oscillations". Phys. Rev. Lett. Prihvaćeno 23. lipnja 2016. https://journals.aps.org/prl/accepted/6f072Y00C3318d41f5739ec7f83a9acf1ad67b002
  15. ↑ Hensen, B. 21. listopada 2015. Loophole-free Bell inequality violation using electron spins separated by 1.3 kilometres. Nature. 526: 682–686. Bibcode:2015Natur.526..682H. doi:10.1038/nature15759. Pristupljeno 21. listopada 2015. Vidi i free online access version.
  16. ↑ Markoff, Jack. 21. listopada 2015. Sorry, Einstein. Quantum Study Suggests 'Spooky Action' Is Real. New York Times. Pristupljeno 21. listopada 2015.
  17. ↑ Wave–particle duality of C60 molecules. Nature. 401: 680–682. 14. listopada 1999. Bibcode:1999Natur.401..680A. doi:10.1038/44348. PMID 18494170
  18. ↑ Olaf Nairz, Markus Arndt, and Anton Zeilinger, "Quantum interference experiments with large molecules", American Journal of Physics, 71 (April 2003) 319–325.
  19. ↑ Lee, K. C.; Sprague, M. R.; Sussman, B. J.; Nunn, J.; Langford, N. K.; Jin, X.- M.; Champion, T.; Michelberger, P.; Reim, K. F.; England, D.; Jaksch, D.; Walmsley, I. A. 2. prosinca 2011. Entangling macroscopic diamonds at room temperature. Science. 334 (6060): 1253–1256. Bibcode:2011Sci...334.1253L. doi:10.1126/science.1211914. PMID 22144620. Sažetak
  20. ↑ sciencemag.org, supplementary materials
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kvantno_sprezanje&oldid=6998414"