Prijeđi na sadržaj

Konzervacija restauracija predmeta od krzna

Izvor: Wikipedija

Konzervacija restauracija predmeta od krzna je djelatnost koja se bavi očuvanjem i zaštitom predmeta od krzna, odnosno predmeta koji sadrže i dijelove od krzna. Kod muzealiziranih predmeta na njihovoj zaštiti rade za ovaj materijal specijalizirani konzervatori restauratori.

Određenje po vrstama objekata

[uredi | uredi kôd]

Krzna

[uredi | uredi kôd]
Krzno pume

Krznom definiramo životinjsku kožu sa sačuvanom dlakom.

Razlika između kose i krzna

[uredi | uredi kôd]

Razlika je semantičke prirode. I kosa i krzno izgrađeni su od keratina, a od njega su također i koža, kandže, nokti, kopita, i rogovi.[1]

Preparirane životinje

[uredi | uredi kôd]

Prepariranje je kao tehnika postojalo već u Drevnom Egiptu. Iako se ovdje radilo više o mumificiranju nego prepariranju, oni su životinje sačuvali u njihovom izvornom obliku uklanjanjem unutarnjih organa i isušivanjem lešine pomoću soli iz rijeke Nil.[2] Najranija primjena prepariranja u suvremenom smislu počinje početkom 16. stoljeća.[2] Vremenom su se tehnike razvijale, i u Viktorijansko doba već imamo prepariranje jednako današnjem. Dolazi do prelaza s tehnike punjenja životinskih koža slamom ili papirom do uporabe unutarnje potporne konstrukcije i izvornih životinjskih lubanja.[2] Preparirane se životinje u muzejima koriste i danas. Kao posebno značajan možemo ovdje izdvojiti rad Carla Akeleya, koji je prvi preparirane životinje počeo izlagati u simuliranom prirodnom okolišu.[3]

Aleksandra Danska u odjeći od hermelina

Krznena odjeća i srodni predmeti

[uredi | uredi kôd]

Ljudi krznenu odjeću nose od pradavnih vremena. Najpoznatiji stari primjer je danas svakako Ötzi - Ledeni čovjek, koji nam daje neposredan dokaz o korištenju i izgledu krznene odjeće i obuće prije otprilike 5300 godina.

Umjetnički objekti

[uredi | uredi kôd]
Alvar Altov naslonjač 400,prevučen jelenskom kožom

Moderna umjetnost

[uredi | uredi kôd]

Postoji više primjera ovakovih predmeta u razdoblju Moderne. Kao najpoznatiji primjer izdvojimo rad Merret Openheim naziva Le Déjeuner en fourrure.

Uzroci propadanja krznenih predmeta

[uredi | uredi kôd]
Tepih buba hrani se vunom

Insekti

[uredi | uredi kôd]

Temperatura i vlažnost zraka

[uredi | uredi kôd]

Kemijski uzroci

[uredi | uredi kôd]

Neprimjerena pohrana

[uredi | uredi kôd]
Normalno trošenje materijala,krzno divlje mačke

Rukovanje

[uredi | uredi kôd]

Krzneni se predmeti lako prljaju. Kod odjeće dolazi i do oštećenja zbog nošenja. S predmetima treba rukovati u nitrilnim rukavicama.

Preparirani objekti

[uredi | uredi kôd]

Stariji su primjerci prepariranih životina ispunjavani slamom i papirom,kako bi se rekreirala muskulatura životinja.[4] B

Čišćenje

[uredi | uredi kôd]

Suho čišćenje

[uredi | uredi kôd]

Četke i usisač

[uredi | uredi kôd]

Čišćenje spužvom

[uredi | uredi kôd]

Mokro čišćenje

[uredi | uredi kôd]

Štetno za sve na bjelančevinama zasnovane materijale.

Smrzavanje

[uredi | uredi kôd]

Ovo je jedini siguran način uništenja štetnika na krznu.[5] Objekte stavimo u poliesterne vreće iz kojih istisnemo sav zrak. 2 tjedna u frizeru je obično dovoljno (-18 °C). Na temperaturi od - 30 °C dovoljna su 72 sata.[5]

Preventivna zaštita

[uredi | uredi kôd]

"Od svih predmeta od prirodnih materijala, oni dobiveni od životinjskih koža među natrajnijim i najotpornijim su materijalima u zbirkama."[6] Međutim sva su krzna osjetljiva na oštećenja od svjetlosti i temperature. Također, je obvezna primjena Muzejske integrirane zaštite od štetnika.

Krzna

[uredi | uredi kôd]

Preparirani objekti

[uredi | uredi kôd]

U viktorijansko doba u uporabu je ušao arsenov sapun.[7] Francuski farmaceut Jean-Baptiste Bécoeur, izumio je 1738. pastu za preveniranje napada štetnika na prepariranim objektima.[8] Radilo se o mješavini arsen trisulfida, kamfora, kalijeva karbonata, kalcijeva hidroksida i sapuna .[2] On nije za svog života javno obznanio sastav mješavine. No isti je 1820. ustanovio i popularizirao Louis Dufresne, francuski preparator.[7]

Odjeća i pribor

[uredi | uredi kôd]

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Kite,M.,Thomson,R.: Conservation of Leather and Related Materials,London 2006.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. What’s the Difference Between Hair and Fur?. Mental Floss. Pristupljeno 24. travnja 2016.
  2. a b c d taxidermy - A Short History of Taxidermy. www.ravishingbeasts.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2016. Pristupljeno 30. travnja 2016.
  3. admin. 29. studenoga 2011. Carl Akeley. The Field Museum. Pristupljeno 30. travnja 2016.
  4. 11 Things You Probably Didn't Know About Taxidermy. Mental Floss. Pristupljeno 30. travnja 2016.
  5. a b Caring for your collection | Icon. icon.org.uk. Pristupljeno 30. travnja 2016.
  6. Minnesota Historical Society. Skin and Skin Products (Leather) (PDF). Pristupljeno 15. travnja 2016.
  7. a b Marte, Fernando; Pequignot, Amandine; Endt, David W. Von. 1. siječnja 2006. Arsenic in taxidermy collections: History, detection, and management. 21 (1). Pristupljeno 30. travnja 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. Fox, Gene. Arsenic and old mounts – be careful. Examiner. Pristupljeno 30. travnja 2016.