Konak (Sarajevo)
Konak (tur. konak - dom, dvorac, prenoćište),[1] rezidencijalno je zdanje u sarajevskom naselju Bistrik, u općini Stari grad. Sagrađena u vrijeme Osmanskog Carstva za potrebe sultanovih namjesnika u Sarajevu. U to vrijeme je bila sjedište valije i uprave Bosanskog vilajeta. Danas je u vlasništvu Predsjedništva Bosne i Hercegovine.[2]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Sultanovi namjesnici u Bosni su svoja sjedišta imali u: Sarajevu (1463. – 1553.), zatim u Banjoj Luci (1553. – 1638.), potom opet u Sarajevu (1638. – 1669.), u Travniku (1669. – 1851.), pa, po treći put, u Sarajevu, nakon 1851. godine.
Rezidencije namjesnika su se za vrijeme osmanske uprave nazivale saraji, begluk-saraji (bejluk-saraj), odnosno konaci. U Sarajevu se, na mjestu današnje kasarne na Bistriku, nalazio stari begluk-saraj, sagrađen između 1453. i 1462, a koji je stradao prilikom upada vojske Eugena Savojskog, 1697. godine.
Današnji konak podignut je po preseljenju sjedišta namjesnika iz Travnika u Sarajevo, za uprave Šerif Topal Osman-paše. To je reprezentativna trokatna građevina podignuta 1869. godine. Nalazi se u naselju Bistrik, između zgrade AZUBiH na zapadu, Careve džamije na sjeveru, ulice Konak na istoku i Franjevačke ulice na jugu. Kada je izgrađena, bila je jedina zgrada u Sarajevu na tri kata.[3] Okružen visokim zidom, dvorac ima prilaz s istočne strane, kroz veliku kapiju, i zapadne strane, s Trga Austrije.
U duhu osmanskog baroka palaču, uz koju je podignuta i manja zgrada u kojoj je bio haremluk (vezirov stan), projektovali su je Splićani Franje Linardov i Franjo Moise. Za vrijeme austrougarske vladavine na objektu i njegovoj neposrednoj okolini izvršeni su 1906. godine izvjesni građevinski radovi, te je urađen dvorišni prostor i postavljene po dvije u kamenu uklesane figure lavova. Enterijer karakterizira funkcionalan raspored prostorija, opremljenih vrhunski izrađenim namještajem i ukrašenih umjetninama izuzetne umjetničke vrijednosti. Ova monumentalni dvorac predstavlja jedan od najvažnijih objekata za povijesti Bosne i Hercegovine u razdoblju od skoro 150 godina. Ovaj objekt je unikatan, jer u cijeloj Bosni i Hercegovini ne postoji ni jedan drugi sačuvani konak, kao sjedište vezira.[4]
Konak je do 1878. bio sjedište vlade, tu su se održavale audijencije kod vezira, a jedanput godišnje i zasjedanja Zemaljske skupštine. U Konaku je nakon Berlinskog kongresa 1878., na kojem je Austro-Ugarskoj povjerena uprava nad Bosnom i Hercegovinom, formirana Narodna vlada.
Tijekom austro-ugarske uprave u Konaku su boravili poglavari zemlje, tu je spavao austrougarski car Franjo Josip I. četiri dana, za vrijeme posjeta Sarajevu svibnja 1910. godine.[5] Nakon atentata 28. lipnja 1914. godine tamo su dovezena tijela austrougarskog prestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegove supruge Sofije. Kako piše u pojedinim zapisima, oboje su bili živi kada su ih dovezli u rezidenciju, no preminuli su od povreda. O tome postoje i zapisi liječnika koji ih je pregledao i proglasio smrt. Franz je bio ranjen u vrat, a Sofija u stomak. U objektu je izvršena i njihova obdukcija, te izložen njihov posmrtni odar.[3]
Od 1918. do 1941. u kompleksu su boravili generali, veliki župani i banovi, a za Kraljevine Jugoslavije korišten je i kao kraljevska rezidencija. Prvi medicinski fakultet u Bosni i Hercegovini, otvoren 22. studenoga 1944. godine u Sarajevu, bio je smješten u Konaku i okolnim zgradama. Poslije Drugog svjetskog rata Konaku je vraćena rezidencijalna funkcija, u njemu je povremeno boravio predsjednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito i visoki strani gosti prilikom službenih posjeta.[6]
U vrijeme kada se odlučivalo o unutrašnjem ustrojstvu Bosne i Hercegovine tijekom raspada SFR Jugoslavije, u Konaku su, nakon provedenog Referenduma o neovisnosti, od 16. do 17. ožujka 1992. godine održavani pregovori pod pokroviteljstvom Europske zajednice predvođene portugalskim diplomatom Joseom Cutileirom.[7]
Iako je okružena zgradama i zidovima, tijekom rata u BiH je pretrpjela manja oštećenja, ali s obzirom na to da nikada nije u potpunosti restaurirana, rađeni su pojedinačni popravci do 2000. godine, počela je propadati. Ipak, u njoj su se sve do 2013. godine održavali bitni sastanci, a boravili su i ambasadori. Tako je prvi trojni sastanak šefova država Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, održan u ovoj rezidenciji 15. srpnja 2002. godine.
Konak je Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Bratoljub Klaić: Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990.
- ↑ Konak u Sarajevu. sarajevo.co.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ a b U čuvenoj rezidenciji Konak u Sarajevu spavali su sultani, banovi, kraljevi i predsjednici, danas je prazna i propada. klix.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ Pogledajte kako danas izgleda sarajevski Konak, monumentalna građevina i nacionalno blago BiH. avaz.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ Konak. sarajevo.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć) - ↑ Konak. sarajevo.travel. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ Rezidencija Konak u Sarajevu: Vrijedni spomenik kulture koji više ničemu ne služi. stav.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.