Julije Domac – Wikipedija

Julije Domac (Vinkovci, 1. lipnja 1853. – Zagreb, 6. ožujka 1928.) bio je hrvatski farmaceut i kemičar. Jedan je od utemeljitelja fakultetske farmaceutske znanosti u Hrvatskoj i osnivač hrvatske farmakognozije, iz koje je napisao prvi hrvatski udžbenik.^[1]

Godine 1874. Domac je diplomirao farmaciju na Sveučilištu u Beču. U Beču su mu neki od profesora bili Adolf Lieben i August Emil Vogl. Na preporuku profesora Liebena prelazi na rad u laboratorij Leopolda von Pebala gdje se bavi analizom plinova. Godine 1880. u Grazu je doktorirao iz područja organske kemije. Za doktorat je razjasnio strukturu heksena i manitola dobivenih iz mane. Odredio je mjesto dvostruke veze u heksenu dobivenom iz manitola i dokazao da je on derivat normalnog heksena. Time je također riješena do tada nepoznata struktura manitola.^[2]^[3]

Iako mu je ponuđeno mjesto docenta na Bečkom sveučilištu, Domac se zbog raznih okolnosti morao vratiti u Vinkovce. Nakon višegodišnjeg rada kao srednjoškolski profesor kemije na nekoliko gimnazija postao je izvanredni, a potom i redoviti profesor farmakognozije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te rektor Sveučilišta u Zagrebu (1911. – 1912.).

Godine 1896. utemeljio je Zavod za farmakognoziju, jednu od rijetkih samostalnih ustanova takve vrste u tadašnjem svijetu. Suautor je Hrvatsko-slavonske farmakopeje, iznimno dobro prihvaćenog djela među europskim farmaceutskim stručnjacima koje je uvelo niz inovacija. U Hrvatskoj njegovo ime nosi godišnja nagrada (medalja) za izuzetne zasluge u području farmacije.^[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

↑ Julije Domac hmmf.hazu.hr Preuzeto 8. prosinca 2024.
↑ Inić, S; Kujundžić, N (2011). „The first independent pharmacognosy institute in the world and its founder Julije Domac (1853–1928)”. Pharmazie. Vol. 66, no. 6. pp. 720–726.
↑ J. Domac (1881). „Über das Hexylen aus Mannit”. Sitzungsberichte der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften, Mathematisch-Naturwissenschaftliche Classe. Vol. 23. pp. 1038–1051.
↑ Inić, S; Kujundžić, N (2012). "The original Croatian pharmacopoeia from 1901". Pharmazie. Vol. 66, no. 9. pp. 652–657.

v • r • u Rektori Sveučilišta u Zagrebu

19. stoljeće	Matija Mesić (1874. – 1875.) • Stjepan Spevec (1875. – 1876.) • Anton Kržan (1876. – 1877.) • Kosto Vojnović (1877. – 1878.) • Franjo Maixner (1878. – 1879.) • Franjo Iveković (1879. – 1880.) • Aleksandar Bresztyenszky (1880. – 1881.) • Franjo Marković (1881. – 1882.) • Feliks Suk (1882. – 1883.) • Blaž Lorković (1883. – 1884.) • Đuro Pilar (1884. – 1885.) • Gustav Baron (1885. – 1886.) • Franjo Vrbanić* (1886. – 1887.) • Tadija Smičiklas (1887. – 1888.) • Antun Franki (1888. – 1889.) • Luka Marjanović (1889. – 1890.) • Natko Nodilo (1890. – 1891.) • Ivan Bujanović* (1891. – 1892.) • Josip Pliverić* (1892. – 1893.) • Vinko Dvoržak (1893. – 1894.) • Antun Maurović (1894. – 1895.) • Franjo Spevec (1895. – 1896.) • Armin Pavić (1896. – 1897.) • Juraj Dočkal (1897. – 1898.) • Josip Šilović (1898. – 1899.) • Đuro Arnold (1899. – 1900.)

20. stoljeće	Rudolf Vimer (1900. – 1901.) • Franjo Vrbanić* (1901. – 1902.) • Vjekoslav Klaić (1902. – 1903.) • Ivan Bujanović* (1903. – 1904.) • Josip Pliverić* (1904. – 1905.) • Antun Heinz (1905. – 1906.) • Antun Bauer (1906. – 1907.) • Milivoj-Klement Maurović (1907. – 1908.) • Gustav Janeček (1908. – 1909.) • Josip Volović (1909. – 1910.) • Julije Rorauer (1910. – 1911.) • Julije Domac (1911. – 1912.) • Josip Pazman (1912. – 1913.) • Edo Lovrić* (1913. – 1914.) • Đuro Korbler (1914. – 1915.) • Fran Barac (1915. – 1916.) • Ernest Miler* (1916. – 1917.) • Julije Golik (1917. – 1918.) • Ivan Angelo Ruspini (1918. – 1919.) • Ladislav Polić* (1919. – 1920.) • Karlo Radoničić (1920. – 1921.) • Vladimir Varićak (1921. -1922.) • Đuro Nenadić (1922. – 1923.) • Stjepan Zimmerman (1923. – 1924.) • Ladislav Polić* (1924. – 1925.) • Drago Perović (1925. – 1926.) • Ernest Miler* (1926. – 1928.) • Josip Belobrk (1928. – 1932.) • Albert Bazala (1932. – 1933.) • Đuro Stipetić (1933. – 1935.) • Stanko Hondl (1935. – 1937.) • Edo Lovrić* (1937. – 1938.) • Andrija Živković (1938. – 1940.) • Stjepan Ivšić (1940. – 1943.) • Božidar Špišić (1943. – 1944.) • Stjepan Horvat (1944. – 1945.) • Andrija Štampar (1945. – 1946.) • Grga Novak (1946. – 1947.) • Andrija Mohorovičić (1947. – 1949.) • Marko Kostrenčić (1949. – 1950.) • Antun Barac (1950. – 1951.) • Franjo Bošnjaković (1951. – 1952.) • Teodor Varićak (1952. – 1953.) • Željko Marković (1953. – 1954.) • Hrvoje Iveković (1954. – 1956.) • Zoran Bujas (1956. – 1958.) • Marijan Horvat (1958. – 1960.) • Vladimir Serdar (1960. – 1963.) • Slavko Macarol (1963. – 1966.) • Jakov Sirotković (1966. – 1968.) • Ivan Supek (1968. – 1972.) • Predrag Vranicki (1972. – 1976.) • Drago Grdenić (1976. – 1978.) • Ivan Jurković (1978. – 1982.) • Zvonimir Krajina (1982. – 1986.) • Vladimir Stipetić (1986. – 1988.) • Zvonimir Šeparović (1988. – 1990.) • Marijan Šunjić (1990. – 1998.) • Branko Jeren (1998. – 2002.)

21. stoljeće	Tomislav Ivančić** • Helena Jasna Mencer (2002. – 2006.) • Aleksa Bjeliš (2006. – 2014.) • Damir Boras (2014. – 2022.) • Stjepan Lakušić (2022 – danas)

*rektor u dvama, neuzastopnim mandatima **izabran, no podnio ostavku prije stupanja na dužnost