Josip Kosor
Josip Kosor (Tribounj,[1] kraj Drniša, danas Trbounje, 27. siječnja 1879. – Dubrovnik, 23. siječnja 1961.), hrvatski je dramatičar, novelist i romanopisac.[2]
Kao četverogodišnjak se s obitelji seli u Otok kraj Vinkovaca,[3] a kasnije radi kao pisar u Privlaci, Vukovaru, Tuzli, Đakovu i Mostaru.[4][5] S 23 godine stiže u Zagreb, radi u odvjetničkoj pisarnici, postaje članom Društva hrvatskih književnika i ubrzo se afirmira kao pisac. U prvomu razdoblju svoga stvaralaštva opisuje težak život dalmatinskih, bosanskih i slavonskih seljaka (romani Rasap, Radnici i Cupalo; zbirke pripovjedaka Optužba i Crni glasovi), zbog čega je prozvan hrvatskim Maksimom Gorkim.[6] Od 1905. putuje Europom (Beč, München, Berlin, Pariz) i sklapa prijateljstva s mnogobrojnim hrvatskim (Ivan Meštrović, Vladimir Becić, Mirko Rački) i stranim umjetnicima (Hermann Bahr, Stefan Zweig, Stanisław Przybyszewski, Maksim Gorki, Konstantin Stanislavski i dr.).[7] Upravo u Beču 1910. piše svoje ponajbolje djelo, dramu Požar strasti (objavljena 1912.),[2] koja je naišla na dobar odjek i u inozemstvu. U međuratnom razdoblju putuje Švicarskom, Skandinavijom, Rusijom, Engleskom i Francuskom, a nakon Drugoga svjetskog rata seli se u Dubrovnik.
Zbog dobre recepcije njegovih djela u inozemstvu jedno je vrijeme slovio za kandidata za Nobelovu nagradu za književnost.[8]
Josip Kosor je u rodbinskoj svezi s bivšom predsjednicom Vlade Republike Hrvatske Jadrankom Kosor (stric njezinog oca).[9]
- "Rasap", 1906.
- "Radnici", 1906.
- "Cupalo", 1907.
- "Požar strasti", 1912.
- "Mirne", 1916.
- "People of the Universe", 1917.
- "Razvrat", 1923.
- "Rotonda", 1925.
- "Miris zemlje i mora", 1925.
- "Pomirenje", 1926.
- "Atlantikom i Pacifikom", 1927.
- "White flames", 1929.
- U "Café du dôme": drama u dva čina, 1926.
- Jelčić, Dubravko; Pavlović, Goran (ur.) Josip Kosor : prilozi sa znanstvenoga kolokvija, Otok, 5. listopada 2002., održanoga u sklopu 13. pjesničkih susreta u Drenovcima, 8. lipnja 2002., "Hrašće", Drenovci, 2002., ISBN 953-6538-18-0
- Jelčić, Dubravko. Strast avanture ili Avantura strasti : Josip Kosor : prilog tezi o autohtonosti ekspresionizma u Hrvatskoj književnosti, "August Cesarec", Zagreb, 1988., ISBN 86-393-0052-26 nevaljani ISBN
- Djela Josipa Kosora, I-XII, priredio Ivica Matičević, Ex libris, Zagreb, 2011-2017.
- Ivica Matičević, Trijumf duše. Knjiga o Josipu Kosoru, Ex libris, Zagreb, 2018.
- Ivica Matičević, Figura promjene u dramama Josipa Kosora, Crkva u svijetu⁵
- Josip Kosor, Moj prijatelj Stefan Zweig. Nepoznata pisma Josipa Kosora Stefanu Zweigu/ Mein Freund Stefan Zweig. Unbekannte Briefe Josip Kosors an Stefan Zweig. Priredio Ivica Matičević. Prijevod Tihomir Glowatzky i Marta Glowatzky Novosel. Matica hrvatska, Zagreb 2022.
- ↑ Sabljar, Vinko (ur.), Miestopisni riečnik kraljevinah Dalmacije, Hèrvatske i Slavonije, Nakladom i bèrzotiskom A. Jakića, Zagreb, 1866., str. 436.
»TRIBOUNJ (Tribuje, tal: Trebocconi, njegda: Tribulium), s. u ž. Zadar., k. rkž. i pol. ob: Dèrniš, por. ob. za se; 474 st., 3446 [] r.« - ↑ a b Brešić, Vinko (priredio), Autobiografije hrvatskih pisaca, AGM, Zagreb, 1997., ISBN 953-174-038-0, str. 587.
- ↑ http://www.opcina-otok.com/grad_otok.php?id_sad=51[neaktivna poveznica]
- ↑ http://www.cibalia.com/vijesti_list.php?id=682[neaktivna poveznica]
- ↑ Josip Kosor, Izabrane pripovijesti, Zora, Zagreb, 1950., str. 275.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. siječnja 2009. Pristupljeno 26. ožujka 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://www.inst.at/trans/16Nr/05_2/daviau16.htm
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. ožujka 2009. Pristupljeno 2. ožujka 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. listopada 2014. Pristupljeno 26. ožujka 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
