Prijeđi na sadržaj

Jasna Babić

Izvor: Wikipedija
Jasna Babić
Rođenje13. veljače 1957., Zadar
Smrt31. listopada 2017., Zagreb
Portal o životopisima

Jasna Babić (Zadar, 13. veljače 1957.Zagreb, 31. listopada 2017.), hrvatska je novinarka.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Jasna Babić rođena je u Zadru 1957. godine.[1] Diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Prvi novinski tekst objavila je s deset godina u sarajevskim Malim novinama u koje je poslala vijest o otvorenju željezničke pruge Knin–Zadar.[2] Krajem 1970-ih počela je pisati za omladinski časopis Polet u kojem je objavljivala zapažene reportaže.[3] Za seriju reportaža Polet on the road, gdje je autostopom s fotografom putovala kroz Jugoslaviju od Jesenica do Gevgelije, osvojila je svoju prvu strukovnu nagradu.[4][5] Istovremeno je pisala tekstove i za Studentski list. U drugoj polovici 1980-ih prešla je u Danas, gdje se etablirala kao vrhunska reporterka prateći događaje koji su doveli do raspada Jugoslavije.[6]

Nakon vrlo kratkog pisanja u Zapadu, jednoj od prvih privatnih jugoslavenskih novina, 1990. zajedno s drugim kolegama osnovala je Globus u kojem je radila kao ratna reporterka.[2] Zbog nezadovoljstva izdavačko-poslovnom politikom u tom listu, sredinom 1990-ih s Ivom Pukanićem i Denisom Kuljišem odlučila je pokrenuti Nacional.[2] Za seriju članaka koje je 1996. u tom listu objavila o prisluškivanju čelnikâ oporbenih stranaka, sindikalnih lidera i nezavisnih novinara dobila je Nagradu Marija Jurić Zagorka za istraživačko novinarstvo.[7] Istodobno je pisala za dnevnik Republika.

Nakon razlaza s Ivom Pukanićem i odlaska iz Nacionala promijenila je nekoliko redakcija, od Slobodne Dalmacije i Večernjeg lista do Jutarnjeg lista. Zbog izjave u rujnu 2000. da je HDZ "zločinačka organizacija", upotrijebivši prva kasnije čest izraz u tom kontekstu, izazvala je oštru reakciju Ive Sanadera, predsjednika HDZ-a.[8] U ljeto 2009. neposredno nakon ostavke premijera Sanadera prva je objavila tekst o aferi Fimi media u kojem je prikazala veze premijera s tom tvrtkom. Nakon što joj je 2010. uručen otkaz u Europapress holdingu odlučila je posve preći u nezavisno novinarstvo,[9] okrećući se polako sve čitanijem, no financijski nesigurnijem internetskom novinarstvu. Honorarno je pisala za Lupigu, Express, 24express i dr. Za trideset godina intenzivnog i predanog novinarskog rada u kojem je dobrom informiranošću, beskompromisnim pristupom i vrsnim stilom ispisala mnogo tekstova dobila je Nagradu za životno djelo Otokar Keršovani za 2016.

Posvetivši velik dio novinarske karijere otkrivanju afera, raskrinkavanju kriminalaca, pisanju o mafiji, ubojstvima, ratnim zločinima te političkim manevrima u vodećim političkim strankama, svoja saznanja objavila je u dvjema knjigama, Zagrebačka mafija (2003) o kriminalizaciji hrvatske politike i pravosuđa i Urota Blaškić (2005.) o "podzemnom hrvatskom savezništvu u komadanju Bosne i Hercegovine".[10] Posljednjih desetak godina života bavila se istraživanjem srednjovjekovnih procesa protiv vještica u Zagrebu i okolici, što je 2015. objavila u knjizi Vještice oko Velikog Gradišća.[6][11]

Bila je pritvorena 22. siječnja 2013. godine, zbog izbjegavanja dolaska na raspravu 16 puta na Općinskom kaznenom sudu, u slučaju privatne tužbe koju je protiv nje pokrenuo Josip Radeljak zvani Dikan.[12] Protiv pritvaranja novinarke Babić prosvjedovali su Hrvatsko novinarsko društvo, OESS i Hrvatske centar PEN-a, a pridružila im se prosvjedom i medijska organizacija jugoistočne Europe (SEEMO), mreža urednika, direktora medija i vodećih novinara u okružju.[13] Puštena je nakon par dana.

Zbog narušena zdravlja, od siječnja 2015. kretala se s pomoću invalidskih kolica. Umrla je 31. listopada 2017. u Zagrebu na Klinici za plućne bolesti Jordanovac, gdje se posljednjih nekoliko mjeseci života liječila od karcinoma.[14] Prema vlastitoj želji, svoje tijelo je nakon smrti darovala u istraživačke i obrazovne svrhe, ne želeći nikakav obred pokopa.[15]

Citati

[uredi | uredi kôd]
  • Ja nisam čak sigurna da je moja neprilagođenost dobra. Nikome je ne bih preporučila. To je pitanje samo izbora, to nije pitanje morala. To je pitanje slobode, ali sloboda vam jako puno košta. I onda morate odlučiti koju ćete cijenu platiti. I zapravo svodi se samo na to: Slobodu nam nitko neće dati. Novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni manje. I ne želim uopće da mi Sabor, da mi bilo tko jamči slobodni prostor, jer to znači da mi je darovan. Kad mi je nešto darovano, kad je sloboda darovana – bila to i sloboda novinarstva – onda se, brate mili, može i oduzeti. Onaj tko dâ, taj uzme. Nismo se mi novinari baš pretrgli od toga da si sačuvamo svoje pravo na slobodnu riječ, slobodni govor i slobodne novine.[16][17][18]
– Tribina Gornji Grad: Dvije generacije novinara u medijima, govornici Jasna Babić i Ladislav Tomičić, 27. listopada 2010.
  • Život nije harmonična situacija. Mi u Hrvatskoj imamo nekakvu čudnu predodžbu života kao rajskog i vječnog stanja, pa jednom uspostavljeni odnos [mora biti] zauvijek isti. To ja tako ne doživljavam. To je jedna velika pustolovina. Ljudi se sreću, razilaze, imaju zajedničke snove, pa onda svatko ode svojim putem. Ja u tome ne vidim nikakvu tragediju. Ljudi se slažu ili se ne slažu, posvađaju se. Pa tako nastaje društvo, ne?[19]
Nedjeljom u 2: Jasna Babić, 2. siječnja 2011.
  • Osim toga, nisam fan ni jedne države, ništa ne vjerujem ni u državno vlasništvo, ni u državni aparat, ni u što državno. Mislim da je to jedan veliki parazitski lažnjak, kako god se država zvala, koliko god bila velika, mala, što god se pričalo s te državne govornice.[2][20]
– intervju u povodu dodjele Nagrade za životno djelo Otokar Keršovani, 13. lipnja 2017.

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Zagrebačka mafija (Zagreb, 2003.)
  • Urota Blaškić (Zagreb, 2005.)
  • Vještice oko Velikog Gradišća (Zagreb, 2015.)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Pero Livajić, In memoriam: Preminula novinarka Jasna Babić..., narodni-list.hr, 31. listopada 2017., pristupljeno 5. studenoga 2017.
  2. a b c d Skender, Melisa. 13. lipnja 2017. INTERVJU - Jasna Babić: Novinarstvo i novinare planski se uništava. Hrvatsko novinarsko društvo. Pristupljeno 1. studenoga 2017.
  3. Radni vijek posvetila otkrivanju afera: Jasna Babić pisala je o mafiji, ubojstvima, ratnim zločinima, ali i političkim manevrima od Tuđmana do Sanadera. Slobodna Dalmacija. 31. listopada 2017. Pristupljeno 1. studenoga 2017.
  4. Simić, Zoran. 31. listopada 2017. Jasni, s tugom (i radošću za sve što smo prošli). Radio Gornji grad. Pristupljeno 1. studenoga 2017.
  5. Bakotin, Jerko. 30. svibnja 2017. FELJTON - HRVATSKA ŠTAMPA 80-IH I DANAS: „Slovenci su imali više slobode da kažu ono što je naša generacija mislila“. Lupiga. Pristupljeno 1. studenoga 2017.
  6. a b Bajruši, Robert. 31. listopada 2017. ODLAZAK JEDNE OD NAJBOLJIH NOVINARKI Raskrinkavala mafijaške likvidacije, otkrivala detalje iz Tuđmanove mladosti, no jednu priču nikad nije završila. Jutarnji list. Pristupljeno 1. studenoga 2017.
  7. P. N. 31. listopada 2017. Umrla je velika hrvatska novinarka: Zbogom, Jasna. Novi list. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2020. Pristupljeno 1. studenoga 2017.
  8. Nedjeljom u 2. hrt.hr. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  9. Otkaz Jasni Babić: "Ovo je još jedan od dokaza da EPH-u nema spasa". Index. 15. travnja 2010. Pristupljeno 1. studenoga 2017.
  10. http://www.mnovine.hr/hrvatska/aktualno/zoran-sprajc-novinar-godine-jasna-babic-dobitnica-nagrade-zivotno-djelo/ Preuzeto 11. kolovoza 2017. godine
  11. V. M. 31. listopada 2017. Umrla je Jasna Babić, novinarka koja je razotkrila zagrebačku mafiju. Index. Pristupljeno 1. studenoga 2017.
  12. http://www.index.hr/vijesti/clanak/novinarka-jasna-babic-privedena-zbog-tuzbe-dikana-radeljaka-hnd-hitno-je-pustite-na-slobodu/658460.aspx Preuzeto 11. kolovoza 2017. godine
  13. https://www.slobodnaevropa.org/a/novinarka-jasna-babic-pustena-iz-pritvora/24882803.html Preuzeto 11. kolovoza 2017. godine
  14. PREMINULA VELIKA HRVATSKA NOVINARKA JASNA BABIĆ Započela je u omladinskim novinama, pisala je u gotovo svim relevantnim hrvatskim dnevnim listovima. Jutarnji list. 31. listopada 2017. Pristupljeno 31. listopada 2017.
  15. I. F. 31. listopada 2017. OTIŠLA JE JASNA: Nema sprovoda, samo golema ostavština. Lupiga. Pristupljeno 31. listopada 2017.
  16. tulo1812. 28. listopada 2010. Jasna Babić i Ladislav Tomičić - Dvije generacije novinara u medijima 2/6. Tribina Gornji grad, Kaptol 27, Zagreb. str. 13:07–14:14. Pristupljeno 1. studenoga 2017.CS1 održavanje: lokacija (link)
  17. Hrvatsko novinarsko društvo. Svibanj 2017. Nagrade Hrvatskog novinarskog društva za 2016. Hrvatsko novinarsko društvo. str. 56:45–57:08. Pristupljeno 1. studenoga 2017.
  18. Danas.hr. 31. listopada 2017. PROČITAJTE DIRLJIVU OPROŠTAJNU PORUKU JASNE BABIĆ: ‘Sloboda puno košta… Nitko nam je neće dati’. Net.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. veljače 2018. Pristupljeno 1. studenoga 2017.
  19. Nedjeljom u 2 - Jasna Babić. Hrvatska radiotelevizija. 2. siječnja 2011. str. 55:31–56:07. Pristupljeno 1. studenoga 2017.
  20. HND. 31. listopada 2017. Komemoracija za Jasnu Babić. Hrvatsko novinarsko društvo. Pristupljeno 1. studenoga 2017.

Vanjske povezice

[uredi | uredi kôd]