Prijeđi na sadržaj

Iwami Ginzan

Koordinate: 35°06′26″N 132°26′15″E / 35.10722°N 132.43750°E / 35.10722; 132.43750
Izvor: Wikipedija
Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Japan
Godina uvrštenja2007. (31. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii, v
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1246
Koordinate35°06′26″N 132°26′15″E / 35.10722°N 132.43750°E / 35.10722; 132.43750
Iwami Ginzan na zemljovidu Japana
Iwami Ginzan
Iwami Ginzan
class=notpageimage|
Lokacija Iwami Ginzana u Japanu

Iwami Ginzan (japanski: 石見銀山, što znači "Srebrna planina Iwamija") je staro rudarsko područje srebra na području grada Ōdaja, prefektura Shimane, pokrajina Iwani.[1] Čini ga skupina planina na zapadu otoka Honshu, koje se uzdižu do oko 600 m, a ispresijecane su dubokim klancima rijeka među kojima se nalaze brojni arheološki pronalasci starih rudnika, talionica i kovačkih naselja od 16. do 20. stoljeća. Rudarsko područje je danas prekriveno gustom šumom, a u njemu se nalaze utvrde, i svetišta. Ono je starim putovima (Kaidô) povezano s obalnim gradovima (Tomogaura, Okidomari i Yunotsu) iz kojih se njihovo srebro izvozilo u Koreju i Kinu. Rudnici Iwamija su značajno pridonijeli gospodarskom jačanju Japana i jugoistočne Azije u 16. i 17. stoljeću, zbog čega se razvila masovna proizvodnja srebra i zlata u Japanu.

Ulaz u rudnik Ryugen-ji kanpo

Zbog toga su rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik 2007. god. upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji.[2]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Rudnike je nadalje dao razviti japanski trgovac Kamiya Jutei od 1526. godine. Vrhunac proizvodnje su doživjeli početkom 17. stoljeća kada je svake godine vađeno oko 38 tona srebra, što je bila trećina svjetske proizvodnje.

Srebro iz ovih rudnika se uvelike koristilo za kovanje novca, te su se zbog njih često sukobili japanski vojskovođe, sve dok ih nije osvojio šogunat Tokugawa, nakon Bitke kod Sekigahare 1600. godine. Nakon toga su rudnici osigurani ogradama i zasadama borova, a u samom središtu ovog područja je izgrađena utvrda Yamabuki.

Kako su zalihe srebrne rude iscrpljene u 19. stoljeću, rudnici su napušteni i zarasli u raskošan šumski krajolik.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Benjamin Smith Lyman, Geological survey of Japan, 1879., izdanje 2009., str. 87.
  2. ↑ Rudnici srebra Iwami Ginzan upisan na UNESCO-ov popis, Yomiuri Online (jap.) Preuzeto 20. rujna 2011.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Rudnik srebra Iwami Ginzan
v • u
Svjetska baština u Japanu
Kulturna baština (20)
Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Prapovijesna mjesta Jōmon kulture u sjevernom Japanu (2021.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)
Japanska zastava
Prirodna baština (5)
Nematerijalna
svjetska baština (20)
Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
1  Svjetska baština više zemalja [1] 
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Iwami_Ginzan&oldid=6854117"