Prijeđi na sadržaj

Ivan Repušić

Izvor: Wikipedija
Ivan Repušić
Rođenje1978.
Imotski, Hrvatska
Žanroviozbiljna glazba
Zanimanjedirigent
Djelatno razdoblje1997. do danas
AngažmanOpera HNK u Splitu
Zadarski komorni orkestar
Državna opera u Hannoveru
Njemačka državna opera u Berlinu
Stranicawww.ivanrepusic.com
Nagrade
Mladi glazbenik godine
Deekanova nagrada
nagrada Hrvatskog glazbenog zavoda
Nagrada Judita
Nagrada Jure Kaštelan
Nagrada Ante Marušić
Nagrada Orlando
Nagrada hrvatskog glumišta
Nagrada Grada Zadra

Ivan Repušić (Imotski, 1978.),[1] hrvatski dirigent i glazbeni pedagog.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Ivan Repušić je osnovno i srednje glazbeno obrazovanje završio u Glazbenoj školi "Blagoje Bersa" u Zadru. Potom je studirao dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Igora Gjadrova i Vjekoslava Šuteja. Usavršavao se kod uglednih dirigenata Jorme Panule i Gianluigija Gelmettija te kao asistent Kazushija Onoa (Badisches Staatstheater Karlsruhe) i Donalda Runniclesa (Deutsche Oper Berlin).

Od 1997. do 2001. bio je dirigent Oratorijskog zbora crkve sv. Marka Cantores Sancti Marci u Zagrebu. Od 2002. djelovao je kao dirigent, a od 2006. do 2008. kao ravnatelj Opere HNK u Splitu, gdje je ostvario niz uspješnih izvedbi opera Giuseppea Verdija (Don Carlos, Aida, Simon Boccanegra, Nabucco), Giacoma Puccinija (Sestra Angelica, Gianni Schicchi, Manon Lescaut, La bohème, Petra Iljiča Čajkovskog (Jevgenij Onjegin), Charlesa Gounoda (Faust, Gaetana Donizettija (Lucia di Lammermoor, Ljubavni napitak, Ruggera Leoncavalla (Pagliacci) i druge.

Od 2006. do 2009. bio je ravnatelj glazbenog programa festivala Splitsko ljeto, od 2009. do 2012. ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara, a od 2005. do danas je šef-dirigent Zadarskog komornog orkestra. Ravnao je svim uglednim orkestrima i opernim ansamblima u Hrvatskoj, kao i orkestrom Njemačke državne opere u Berlinu, Simfonijskim orkestrom Giuseppe Verdi iz Milana, Praškim simfonijskim orkestrom, orkestrom Državne opere u Hannoveru, Slovenskom filharmonijom te mnogim drugima. Nastupao je na svim važnijim hrvatskim glazbenim festivalima te gostovao u mnogim europskim koncertnim dvoranama i na festivalima, od kojih valja istaknuti glasoviti bečki Musikverein, Baden Baden Festspielehaus, berlinski Konzerthaus, praški Smetana Hall, Festival Verdi Parma.

Od 2010. do 2013. bio je angažiran kao prvi Kapellmeister Državne opere u Hannoveru,[2] gdje je uspješno ravnao izvedbama opera Falstaff, Otello, Tannhäuser, Jevgenij Onjegin, La bohème, Carmen, Otmica iz saraja, Faust i drugima. Godine 2011. debitirao je u Njemačkoj državnoj operi u Berlinu Puccinijevom operom La bohème. Od sezone 2012./2013. postao je Kapellmeister te ugledne kuće i do danas ravnao izvedbama mnogih opera, među kojima su Tosca, Krabuljni ples, Travijata, Macbeth, Čarobna frula, Lucia di Lammermoor, itd. S uspjehom je debitirao i kontinuirano dirigira i u drugim važnim njemačkim opernim kućama, primjerice Hamburškoj državnoj operi (Ljubavni napitak, Rigoletto), Semperoper Dresden (Čarobna frula), Komičnoj operi u Berlinu (Rigoletto, Travijata).

Uz dirigentske obveze, Repušić je bio posvećen i pedagoškom radu na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.[3]

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Nacional.hr – Željko Rogošić: »Ivan Repušić - dirigentska zvijezda prije tridesetog rođendana«Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 2. srpnja 2014.
  2. Staatsoper Hannover: Ivan RepušićArhivirana inačica izvorne stranice od 25. srpnja 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 2. srpnja 2014.
  3. Umjetnička akademija u Splitu: Repušić IvanArhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 2. srpnja 2014.
  4. Splitsko ljeto / HNK Split: Nagrade, pristupljeno 2. srpnja 2014.
  5. HDDU – Nagrada hrvatskog glumišta 2006./2007., pristupljeno 2. srpnja 2014.
  6. Grad Zadar: Dobitnici javnih priznanja Grada Zadra u 2007., pristupljeno 2. srpnja 2014.
  7. Dobitnici Nagrade „Vladimir Nazor“ za 2019. godinu. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2020. Pristupljeno 28. lipnja 2020.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

ž