Ivan Anton Kumbat
| Ivan Anton (Antonio) Kumbat | |
|---|---|
 Grb generala Kumbata
| |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 1. prosinca 1684. |
| Mjesto rođenja | Kaštel Štafilić, Mletačka Dalmacija |
| Datum smrti | 1744. |
| Mjesto smrti | Krf, Mletački prekomorski posjedi |
| Nacionalnost | Dalmatinac |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin | Pukovnik (Oltramarini) Sargente Maggiore di Battaglia |
| Ratovi | Morejski rat Drugi morejski rat |
| Važnije bitke | Opsada Krfa 1716. |
| Vojska |  Vojska Mletačke Republike
|
| Rod vojske | .png){kind=small} Oltramarini
|
| Zapovijedao | Regimenta Kumbat Zapovjednik Krfskog garnizona |
| Odlikovanja |  Ordine di San Marco
|
Ivan Anton Kumbat je bio general Mletačke Republike. Ivan Kumbat je rođen u Kaštel Štafiliću 1. prosinca 1684., sin Bože i Lucije rođ. Dobričić(porijeklom iz Okruga na otoku Čiovu), umro je na Krfu 1744.godine. Ime Anton je dobio po svom djedu.
Krajem 1714. godine počeo je posljednji rat između Mletačke Republike i Turske, koji su počeli Turci kako bi vratili izgubljena područja na Peloponezu (Moreji) i u Dalmaciji. Zbog nadmoći turskih snaga, Mletačka Republika se početkom rata povukla s Peloponeza. Sljedeći na redu su bili Krf, koji se uspio oduprijeti turskim napadima, i Dalmacija koja se uspjela oduprijeti uz pomoć černidi i morlački bandijeri. U borbama na Peloponezu i osobito na Krfu istakao se Ivan Kumbat, kao zapovjednik pukovnije dalmatinskih oltramarina (profesionalna mletačka vojska novačena u Dalmaciji i Istri).
Nakon jednog prekršaja pobjegao je iz svog sela, prijavio se kao veslać (galijot) na mletačkim galijama. Zbog svog junaštva u bitkama kod Kalamote i Argosa napredovao je u mletačkoj mornarici i postigao čin pukovnika mornaričkog pješaštva. U opsadi Krfa istakao se nevjerojatnom hrabrošću dobivši čin generala. Velika zapreka njegovu napredovanju je bila njegova nepismenost, pa je jednom prilikom istupio u Senatu i pokazavši gola prsa puna ožiljaka rekao: Mač je moje pero, krv je moje crnilo, a prsi su moja karta. Kumbatovo junaštvo opjevali su fra. Andrija Kačič Miošić u "Razgovoru Ugodnom" i fra.Filip Grabovac koji mu je posvetio jednu pjesmu u „Cvitu razgovora naroda i jezika hrvatskoga“ u kojoj ga slavi kao hrvatskog rodoljuba. Kumbat je umro u svojoj šezdesetoj godini na dužnosti zapovjednik tvrđave na Krfu.
Gornji dio: na plavom polju dva ukrštena zlatna buzdovana. Donji dio: na zlatnom polju srebreni polumjesec nasuprot njega ruka u crvenom rukavu koja drži srebrenu sablju. Dva polja djeli vodoravna crvena kolona (ešarpa).
Nakon bjega iz rodnog mjesta Kumbat se nikada više nije vratio u Kaštela. Ne srameći se svog zavičaja i siromašna podrijetla, uvijek je sa sobom nosio seljačku (težačku) košulju. U svojoj oporuci sjetio se i Kaštela, ostavivši 200 dukata kao miraz za 6 siromašnih djevojaka koje su se spremale za koludrice (redovnice).
- Vjeko Omašić, Kaštela od prapovijesti do početeka XX. stoljeća, Dugi Rat, 2001, ISBN 953-97909-1-3
- Frane Bego, Kaštel Kambelovac, Split, 1991.
- Hrvoje Morović, Kaštelanski zbornik br.1, Kaštela, 1987.