Prijeđi na sadržaj

Hinokitiol

Izvor: Wikipedija

Hinokitiol (β-thujaplicin) je prirodni monoterpen, odnosno derivat, te jedan od thujaplicina[1] pronađen u drveću iz porodice čempresovki (Cupressaceae).

Strukturna formula hinokitiola

Zbog svog antivirusnog,[2] antimikrobnog[3] i protuupalnog djelovanja,[3] Hinokitiol se koristi pri izradi sredstava za oralnu upotrebu, kao i proizvodima koji se koriste prilikom liječenja. Poznat kao ionofor cinka i željeza, Hinokitiol je odobren kao prehrambeni aditiv.[4] Podrijetlo imena potječe od činjenice da je prvobitno izoliran u Tajvanskom Hinokiju, 1936. godine.[5] Prisutnost Hinokitiola javlja se u japanskom čempresu (Japanese Hinoki), dok oko 0.04% mase čini kod smreka kanarskih otoka (Juniperus cedrus), četinjača iz porodice čempresa - japanska hiba (Thujopsis dolabrata) i kod golemih tuja (Thuja plicata). Korištenjem otapala i ultrazvuka hinokitiol može biti vrlo lako izdvojen iz cedrova drva.[6]

Strukturno je povezan s tropolom koji sadrži manjak izopropanola. Organski spojevi tropolona poznati su kao kelatni agensi.

Antimikrobno djelovanje

[uredi | uredi kôd]

Hinokitiol je karakteriziran širokim spektrom bioloških aktivnosti, od kojih su mnoge navedene i opisane u literaturi. Prvo i najznačajnije jest antimikrobno djelovanje koje omogućuje borbu organizma protiv bakterija i gljivica, neovisno o otpornosti na antibiotike.[7][8]

Hinokitiol je pokazao pozitivno djelovanje na Streptococcus pneaumonie, Streptococcus mutans i Streptococcus aureus.[9][10]Također, Hinokitiol sadrži inhibitorne učinke na klamidiju, odnosno Chlamydia trachomatis te može biti korišten lijek.[11][12]

Antiviralno djelovanje

[uredi | uredi kôd]

Novija istraživanja pokazala su kako Hinokitiol sadrži antivirusno djelovanje kada se koristi s cinkom u borbi protiv humanih virusa, uključujući Rinovirus, Koksaki virus i Mengovirus.[13] Liječenje virusnih infekcija stvara velik ekonomski napredak i stvara velik značaj Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Oštećujući virusni poliprotein, Hinokitiol inhibira replikaciju virusa, no ova mogućnost striktno ovisi o dostupnosti dvovalentnih iona metala jer Hinokitiol djeluje kao njihov kelator.[13]

Prisutnost cinka u kombinaciji s Hinokitiolom podržava ove sposobnosti te daljni tekst govori više o tome.

Djelovanje

[uredi | uredi kôd]

Uz širokospektralno antimikrobno djelovanje, Hinokitiol posjeduje i protuupalno te protuumorsko djelovanje, karakterizirano prilikom brojnih istraživanja in vitro stanica životinjskog podrijetla.

Hinokitiol inhibira ključne markere i upalne puteve, poput TNF-a i NF-kB-a te istražuje njihov potencijal pri liječenju kroničnih upala i autoimunih stanja. Istraživanja su pokazala da Hinokitiol pokazuje citotoksičnost na nekoliko istaknut čelija karcinoma pospješujući autofagične procese.[14][15]

Istraživanja povezana s Koronavirusom

[uredi | uredi kôd]

Potencijalna antiviralna svojstva Hinokitiola proizlaze prilikom njegovog djelovanja kao ionofor cinka. Hinokitiol omogućuje stapanje cinkovih iona sa stanicama koji potiču umnožavanje RNA virusa te na taj način inhibira replikaciju virusa.[2]

Neki značajni RNA virusi sadrže virus ljudske gripe, poznat kao SARS.[16] Ioni cinka bili su u stanju značajno inhibirati replikaciju virusa u samim stanicama, te su pokazali važnost dotoka cinka. Istraživanja su provedena uz korištenje cinkogov ionofora, čije je djelovanje vrlo slično Hinokitiolu.[16]

Prilikom proučavanja stanica, zaključivo je da Hinokitiol inhibira razmnožavanje Rinovirusa, Koksaki virusa i Mengovirusa. Hinokitiol inhibira replikaciju Pikornavirusa ometajući aktivnosti virusnog poliproteina kako bi aktivnost Hinokitiola ovisila o dostupnosti iona cinka.[13]

Ionofor željeza

[uredi | uredi kôd]

Pokazalo se kako Hinokitiol obnavlja količinu hemoglobina kod glodavaca. Hinokitiol djeluje kao ionofor željeza te povezuje željezo u stanice,[17][18] povećavajući razinu željeza.

Otprilike 70% željeza u ljudskom tijelu sadržano je unutar crvenih krvnih stranica, a posebno unutar proteina hemoglobina. Željezo je bitno za razvoj svih živih organizama, bilo ljudskih ili životinjskih, te djeluje kao ključni element nekolicine fizioloških funkcija. U važnije fiziološke funkcije ubrajamo transport kisika i sintezu deoksiribonukleinske kiseline (DNK). Transport elektrona i nedostatak željeza mogu dovesti do krvnih poremaćaja, odnosno anemije koja je vrlo opasna te može ima štetno djelovanje na fizičko i mentalno zdravlje.[19]

Sinergično djelovanje cinka

[uredi | uredi kôd]

Kao ionofor cinka, Hinokitiol sadrži sposobnost koja inhibira replikaciju virusa. Sažeto rečeno, Hinokitiol, kao ionofor cinka ima značajnu ulogu u transportu molekula stanica kroz plazmatsku ili intracelularnu membranu. Na taj se način povećava unutarćelijska koncentracija određenih atoma metala kao što je cink.

Zaključivo je da iskorištavanjem prednosti antivirusnih svojstva cinka u kombinaciji s Hinokitiolom pospješujemo brži unos cinka.[20]

Istraživanja povezana s liječenjem karcinoma

[uredi | uredi kôd]

Istraživanja sprovedena na životinjama pokazuju kako Hinokitiol inhibira metastaze[21][22]i sadrži proliferativni učinak na stanice raka.[14][23][24][25][26][7]

Nedostatak cinka

[uredi | uredi kôd]

Nedostatak cinka prikazan je u pojedinim stanicama raka, kao i vraćanje optimalne unutarstanične razine cinka koja potencijalno dovodi do supresije rasta tumora.

Hinokitiol jest cinkov ionofor, no još je uvijek potrebno provesti odgovarajuća istraživanja kako bi se utvrdile učinkovite koncentracije za medicinsku upotrebu.

  • "Učinkovitost cinka u prehrani pri smanjenju rasta melanoma i eksperimentalnih metastaza"[27][28]
  • "Dijetalni nedostatak cinka pospješuje razvoj raka jednjaka"
  • "Metaanaliza istraživanja: povezanost između razine cinka u serumu i raka pluća[29]
  • "Napredna istraživanja odnosa nedostatka cinka i srodnih mikro-RNA karcinoma jednjaka[30]

Proizvodi koji sadrže Hinokitiol

[uredi | uredi kôd]

Hinokitiol ima široku upotrebu pri izradi kozmetičkih proizvoda, pasta za zube, oralnih sprejeva, krema za sunčanje i u proizvodima koji potiču rast kose. Jedna od vodećih tvrtki koja prodaje proizvode na bazi Hinokitiola jest Hinoki Clinical.

Tvrtka je osnovana 1956. godine, nakon što je 1955. godine[31] započelo prvo ‘industijsko ekstrahiranje Hinokitiola’. Hinoki trenutno ima preko 18 različitih asortimana proizvoda, temeljenih na Hinokitiolu. Brand pod nazivom Relief Life[32] pohvalio se s milijunskom prodajom svoje zubne paste pod nazivom Dental Series.[33]

Ostali značajni proizvođači proizvoda na bazi Hinokitiola su Otsuka Pharmaceuticals, Kobayashi Pharmaceuticals, Taisho Pharmaceuticals i SS Pharmaceuticals. Osim područja Azije, i druge su tvrtke na području SAD-a[34] i Australije,[34] poput Swanson Vitamins® počele primjenjivati Hinokitiol. 2006. godine Hinokitiol je kategoriziran na listi domaćih tvari (Domestic Substances List) u Kanadi, kao ne-toksičan i ne-bioakumulativan za vodene organizme.[35] Američka zajednica za zaštitu okoliša (EWG - Environmental Working Group) posvetila je stranicu Hinokitiolu, kao sastojku koji sadrži malu opasnost za izazivanje alergija, raka i toksičnosti[36] gdje je zadovoljivo ocjenu 1-2. Usporedivši ocjenu i karakteristike Hinokitiola i propilparabena (Propylparaben), propilparaben pokazuje veliku opasnost i toksičnost. Europska komisija za poremećaje hormona procijenila[36] je propilparaben endokrinim razaračem te dajući mu ocjenu 4-6 na istoj stranici EWG-a.

Dr ZinX

[uredi | uredi kôd]

2. travnja 2020. godine, australijski proizvođač cinkovog oksida Advance Nanotek[37] podnio je zahtjev s tvrtkom AstiVita Limited[38] za izradu patenta antivirusnog sustava koji se sastoji od različitih proizvoda[39] za oralnu njegu, čiji je glavni sastojak Hinokitiol.

Marka koja uključuje inovaciju proizvoda nazvan je Dr ZinX te za 2020. godinu predviđa predstavljanje svoje čuvene kombinacije cinka i Hinokitiola. 18. svibnja 2020. godine[40][41] objavljeni su rezultati ispitivanja pod nazivom “Kvantitativni test za evaulaciju virucidnih aktivnosti na području medicine”.[42][43] Rezultati testa pokazali su '3.25 log', odnosno 99.9 postotnu redukciju čiste koncentracije u vremenskom razdoblju od pet minuta protiv tzv. mačjeg koronavirusa (Feline Coronavirus).[44]

Cink se pokazao kao bitan dodatak prehrani, a istraživanja su pokazala kako 17,3% globalnog stanovništva sadrži neadekvatan unos.[45][46]

Obećavajuća budućnost

[uredi | uredi kôd]

Početkom 2000-ih, istraživači su prepoznali važnost Hinokitiola pri izradi lijekova, posebice onih koji se koriste za borbu protiv klamidije (Chlamydia trachomatis). Kemičar Martin Burke u suradnji je s kolegama sa Sveučilišta Illinois Urbana-Champaign i drugih institucija otkrio značajnu medicinsku upotrebu Hinokitiola. Cilj gospodina Burka bio je prevladati i normalizirati nepravilan transport željeza u životinjskim organizmima. Nedostatak nekoliko proteina može dovesti do manjka željeza u stanicama, odnosno do anemije, no čak može imati i suprotan učinak, tzv. hemokromatozu.[47]

Koristeći kulture kvasca, osiromašenih genom surogata, istraživači su pregledali zbirku malih molekula koje upućuju na transport željeza i rast stanica. Hinokitiol se pokazao kao uspješan pri vraćanju funkcionalnosti stanica, te je daljnim napornim radom tima uspostavljen mehanizam kojim vraća ili smanjuje željezo.[48] Istraživanja su vršena na sisavcima te je otkriveno da glodavci koji su služili za razmatranje nedostatka željeza, a naknadno su hranjeni su Hinokitiolom, stvaraju povrat unosa željeza u crijevima. Slična istraživanja, provedena na zebrama, pokazala su kako su molekule obnovile proizvodnju hemoglobina.[49]Komentar na rad gospodina Burke-a, odnosno nadimak koji je dodijeljen djelovanju Hinokitiola jest "Molekula željeznog čovjeka". Nadimak je istovremeno pogodan, a i ironičan jer prevedeno ime nalaznika Nozoe-a na engleski jezik glasi "Čelični čovjek" (Iron Man). Značajna istraživanja također su provedena u oralnim aplikacijama Hinokitiola s obzirom na povećanu potražnju proizvoda koji se temelje na Hinokitiolu.

Jedno takvo istraživanje, pod naslovom "Antibakterijski učinak Hinokitiola protiv patogenih bakterija koje prevladavaju u oralnoj šupljini i gornjim dišnim putevima" povezano je s osam različitih institucija u Japanu, a daje zaključak da Hinokitiol pokazuje antibakterijsko djelovanje protiv širokog spektra patogenih bakterija, te sadrži nisku citotoksičnost prema ljudskim epitelnim stanicama.[10]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Russell J. Chedgy, Young Woon Lim, Colette Breuil. 1. svibnja 2009. Effects of leaching on fungal growth and decay of western redcedar. Canadian Journal of Microbiology. 55 (5): 578–586. 10.1139/W08-161. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. ↑ a b B. M. Krenn, E. Gaudernak, B. Holzer, K. Lanke, F. J. M. Van Kuppeveld, J. Seipelt. 1. siječnja 2009. Antiviral Activity of the Zinc Ionophores Pyrithione and Hinokitiol against Picornavirus Infections. Journal of Virology (engleski). 83 (1): 58–64. 10.1128/JVI.01543-08. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. srpnja 2020. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ↑ a b Yoshihiko Inamori, Sayo Shinohara, Hiroshi Tsujibo, Toshihiro Okabe, Yasuhiro Morita, Yoshikazu Sakagami. 1999. Antimicrobial Activity and Metalloprotease Inhibition of Hinokitiol-Related Compounds, the Constituents of Thujopsis dolabrata S. and Z. hondai MAK. Biological & Pharmaceutical Bulletin (engleski). 22 (9): 990–993. 10.1248/bpb.22.990. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ↑ Y. Inamori, S. Shinohara, H. Tsujibo, T. Okabe, Y. Morita, Y. Sakagami. Rujan 1999. Antimicrobial activity and metalloprotease inhibition of hinokitiol-related compounds, the constituents of Thujopsis dolabrata S. and Z. hondai MAK. Biological & Pharmaceutical Bulletin. 22 (9): 990–993. 10.1248/bpb.22.990. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ↑ Ichiro Murata, Shô Itô, Toyonobu Asao. 14. prosinca 2012. Tetsuo Nozoe: Chemistry and Life. The Chemical Record (engleski). 12 (6): 599–607. 10.1002/tcr.201200024. Pristupljeno 29. srpnja 2020. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. ↑ Russell J. Chedgy, C.R. Daniels, John Kadla, Colette Breuil. 1. ožujka 2007. Screening fungi tolerant to Western red cedar (Thuja plicata Donn) extractives. Part 1. Mild extraction by ultrasonication and quantification of extractives by reverse-phase HPLC. Holzforschung. 61 (2): 190–194. 10.1515/HF.2007.033. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. ↑ a b Yin-Hua Shih, Kuo-Wei Chang, Shih-Min Hsia, Cheng-Chia Yu, Lih-Jyh Fuh, Tzu-Yun Chi. Lipanj 2013. In vitro antimicrobial and anticancer potential of hinokitiol against oral pathogens and oral cancer cell lines. Microbiological Research (engleski). 168 (5): 254–262. 10.1016/j.micres.2012.12.007. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  8. ↑ Yasuhiro Morita, Yoshikazu Sakagami, Toshihiro Okabe, Tatsuhiko Ohe, Yoshihiko Inamori, Nakao Ishida. 2007. The Mechanism of the Bactericidal Activity of Hinokitiol. Biocontrol Science (engleski). 12 (3): 101–110. 10.4265/bio.12.101. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  9. ↑ Tong-Hong Wang, Shih-Min Hsia, Chi-Hao Wu, Shun-Yao Ko, Michael Yuanchien Chen, Yin-Hua Shih. 28. rujna 2016. Evaluation of the Antibacterial Potential of Liquid and Vapor Phase Phenolic Essential Oil Compounds against Oral Microorganisms. PLOS ONE (engleski). 11 (9): e0163147. 10.1371/journal.pone.0163147. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  10. ↑ a b Hisanori Domon, Takumi Hiyoshi, Tomoki Maekawa, Daisuke Yonezawa, Hikaru Tamura, Shigetada Kawabata. Lipanj 2019. Antibacterial activity of hinokitiol against both antibiotic‐resistant and ‐susceptible pathogenic bacteria that predominate in the oral cavity and upper airways. Microbiology and Immunology (engleski). 63 (6): 213–222. 10.1111/1348-0421.12688. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  11. ↑ Hiroaki Yamano, Tsutomu Yamazaki, Kozue Sato, Sadashi Shiga, Toshikatsu Hagiwara, Kazunobu Ouchi. Lipanj 2005. In Vitro Inhibitory Effects of Hinokitiol on Proliferation of Chlamydia trachomatis. Antimicrobial Agents and Chemotherapy (engleski). 49 (6): 2519–2521. 10.1128/AAC.49.6.2519-2521.2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. lipnja 2020. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  12. ↑ Chedgy, Russell. 2010. Secondary metabolites of western red cedar (Thuja plicata) : their biotechnological applications and role in conferring natural durability. Lambert Academic Publishing. Saarbrucken, Germany. ISBN 978-3-8383-4661-8
  13. ↑ a b c B. M. Krenn, E. Gaudernak, B. Holzer, K. Lanke, F. J. M. Van Kuppeveld, J. Seipelt. Siječanj 2009. Antiviral activity of the zinc ionophores pyrithione and hinokitiol against picornavirus infections. Journal of Virology. 83 (1): 58–64. 10.1128/JVI.01543-08. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  14. ↑ a b Tae Bok Lee, Jin Hyun Jun. 30. lipnja 2019. Can Hinokitiol Kill Cancer Cells? Alternative Therapeutic Anticancer Agent via Autophagy and Apoptosis. The Korean Journal of Clinical Laboratory Science (engleski). 51 (2): 221–234. 10.15324/kjcls.2019.51.2.221. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  15. ↑ Thanasekaran Jayakumar, Chao-Hong Liu, Guan-Yi Wu, Tzu-Yin Lee, Manjunath Manubolu, Cheng-Ying Hsieh. 22. ožujka 2018. Hinokitiol Inhibits Migration of A549 Lung Cancer Cells via Suppression of MMPs and Induction of Antioxidant Enzymes and Apoptosis. International Journal of Molecular Sciences. 19 (4). 10.3390/ijms19040939. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  16. ↑ a b Aartjan J. W. te Velthuis, Sjoerd H. E. van den Worm, Amy C. Sims, Ralph S. Baric, Eric J. Snijder, Martijn J. van Hemert. 4. studenoga 2010. Zn2+ Inhibits Coronavirus and Arterivirus RNA Polymerase Activity In Vitro and Zinc Ionophores Block the Replication of These Viruses in Cell Culture. PLoS Pathogens (engleski). 6 (11): e1001176. 10.1371/journal.ppat.1001176. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  17. ↑ M. Doss. Svibanj 1970. Formation of zinc chelates from porphyrin methyl esters for spectrophotometric analysis. Zeitschrift Fur Klinische Chemie Und Klinische Biochemie. 8 (3): 208–211. 10.1515/cclm.1970.8.3.208. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  18. ↑ Robert Service. 11. svibnja 2017. Iron Man molecule restores balance to cells. Science. 10.1126/science.aal1178. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  19. ↑ Nazanin Abbaspour, Richard Hurrell, Roya Kelishadi. Veljača 2014. Review on iron and its importance for human health. Journal of Research in Medical Sciences: The Official Journal of Isfahan University of Medical Sciences. 19 (2): 164–174. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  20. ↑ Ionophores - an overview | ScienceDirect Topics. Pristupljeno 29. srpnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  21. ↑ Thanasekaran Jayakumar, Chao-Hong Liu, Guan-Yi Wu, Tzu-Yin Lee, Manjunath Manubolu, Cheng-Ying Hsieh. 22. ožujka 2018. Hinokitiol Inhibits Migration of A549 Lung Cancer Cells via Suppression of MMPs and Induction of Antioxidant Enzymes and Apoptosis. International Journal of Molecular Sciences (engleski). 19 (4): 939. 10.3390/ijms19040939. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  22. ↑ Hinokitiol reduces tumor metastasis by inhibiting heparanase via extracellular signal-regulated kinase and protein kinase B pathway (engleski). Pristupljeno 29. srpnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  23. ↑ Dom-Gene Tu, Yun Yu, Che-Hsin Lee, Yu-Liang Kuo, Yin-Che Lu, Chi-Wen Tu. Travanj 2016. Hinokitiol inhibits vasculogenic mimicry activity of breast cancer stem/progenitor cells through proteasome-mediated degradation of epidermal growth factor receptor. Oncology Letters (engleski). 11 (4): 2934–2940. 10.3892/ol.2016.4300. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  24. ↑ Guangya Zhang, Jiangping He, Xiaofei Ye, Jing Zhu, Xi Hu, Minyan Shen. Travanj 2019. β-Thujaplicin induces autophagic cell death, apoptosis, and cell cycle arrest through ROS-mediated Akt and p38/ERK MAPK signaling in human hepatocellular carcinoma. Cell Death & Disease (engleski). 10 (4): 255. 10.1038/s41419-019-1492-6. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  25. ↑ Chien-Hsun Huang, Thanasekaran Jayakumar, Chao-Chien Chang, Tsorng-Harn Fong, Shing-Hwa Lu, Philip Thomas. 25. rujna 2015. Hinokitiol Exerts Anticancer Activity through Downregulation of MMPs 9/2 and Enhancement of Catalase and SOD Enzymes: In Vivo Augmentation of Lung Histoarchitecture. Molecules (engleski). 20 (10): 17720–17734. 10.3390/molecules201017720. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  26. ↑ Tae-Bok Lee, Eun-Ju Seo, Ji-Yun Lee, Jin Hyun Jun. Prosinac 2018. Synergistic Anticancer Effects of Curcumin and Hinokitiol on Gefitinib Resistant Non-Small Cell Lung Cancer Cells. Natural Product Communications (engleski). 13 (12): 1934578X1801301. 10.1177/1934578X1801301223. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  27. ↑ Michael J. Murray, Kent L. Erickson, Gerald L. Fisher. Prosinac 1983. Effects of dietary zinc on melanoma growth and experimental metastasis. Cancer Letters (engleski). 21 (2): 183–194. 10.1016/0304-3835(83)90206-9. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  28. ↑ C Taccioli, H Chen, Y Jiang, X P Liu, K Huang, K J Smalley. Listopad 2012. Dietary zinc deficiency fuels esophageal cancer development by inducing a distinct inflammatory signature. Oncogene (engleski). 31 (42): 4550–4558. 10.1038/onc.2011.592. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  29. ↑ Ying Wang, Zhengyi Sun, Aipeng Li, Yongsheng Zhang. Prosinac 2019. Association between serum zinc levels and lung cancer: a meta-analysis of observational studies. World Journal of Surgical Oncology (engleski). 17 (1): 78. 10.1186/s12957-019-1617-5. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  30. ↑ Cong-Min Liu, Di Liang, Jing Jin, Dao-Juan Li, Ya-Chen Zhang, Zhao-Yu Gao. Studeni 2017. Research progress on the relationship between zinc deficiency, related microRNAs, and esophageal carcinoma: Zinc deficiency, microRNAs, and EC. Thoracic Cancer (engleski). 8 (6): 549–557. 10.1111/1759-7714.12493. Pristupljeno 29. srpnja 2020. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  31. ↑ STEPHEN ADU-BREDU, AKIO HAGIHARA. Ožujak 2003. Long-term carbon budget of the above-ground parts of a young hinoki cypress (Chamaecyparis obtusa ) stand. Ecological Research. 18 (2): 165–175. 10.1046/j.1440-1703.2003.00544.x. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  32. ↑ Frank Buschmann, Christa Schwanninger. Kolovoz 2011. Successful Product Line Engineering: Experiences from the Real World. 2011 15th International Software Product Line Conference. 10.1109/splc.2011.57. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  33. ↑ Biodiversity and Natural Product Diversity. Elsevier. 2002. str. i–ii. ISBN 978-0-08-043707-1
  34. ↑ a b Postnatal changes in maternal serum antioxidant vitamins. The Internet Journal of Nutrition and Wellness. 6 (1). 2008. 10.5580/5c1. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  35. ↑ Kuno Schedler, Treasury Board of Canada. Siječanj 1998. Canada: Getting Government Right. Public Administration Review. 58 (1): 92. 10.2307/976897. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  36. ↑ a b Das Assoziationsabkommen EWG — Türkei. Springer-Verlag. Vienna. str. 1–13. ISBN 3-211-20820-8
  37. ↑ Yoshinori Yamamoto. Rujan 2014. Editorial: Organic synthesis for nanotek, and nanotek for organic synthesis. Tetrahedron. 70 (36): 6038. 10.1016/j.tet.2014.04.091. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  38. ↑ Journal of Health and Beauty. 14 (1). 31. svibnja 2020. 10.35131/ishb.2020.14.1. http://dx.doi.org/10.35131/ishb.2020.14.1. Pristupljeno 29. srpnja 2020. Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  39. ↑ Julian Teicher, Nina Dow. 28. srpnja 2003. E-government in Australia: Promise and progress. Information Polity. 7 (4): 231–246. 10.3233/ip-2002-0020. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  40. ↑ Morley, Cecil Denis, (20 May 1911–14 Feb. 1999), Secretary General, The Stock Exchange, London, 1965–71; retired. Who Was Who. 1. prosinca 2007. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  41. ↑ Dr. Akintayo Segun Oguntona, Dr. Ricardo Morasen Cuevas Jose, Dr. Mazwa Hussein. 15. siječnja 2020. Ankylosing Spondylitis among Patients Attending the Rheumatology Outpatient Department of a Specialist Hospital. Saudi Journal of Medicine. 05 (01): 20–24. 10.36348/sjm.2020.v05i01.005. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  42. ↑ Companion May 2020: full issue PDF. BSAVA Companion. 2020 (5): 1–38. 1. svibnja 2020. 10.22233/20412495.0520.1. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  43. ↑ Vaishali Keluskar Dr. 2020. Tribute to Dr. Soheyl Sheikh (17th April 1968 - 31st May 2020). Journal of Indian Academy of Oral Medicine and Radiology. 32 (2): 95. 10.4103/0972-1363.288144. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  44. ↑ &NA;. Kolovoz 2008. The Australian Therapeutic Goods Administration (TGA) has received ten reports of hyponatraemia associated with desmopressin use. Reactions Weekly. &NA, (1215): 3. 10.2165/00128415-200812150-00007. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link) CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  45. ↑ K. Ryan Wessells, Kenneth H. Brown. 29. studenoga 2012. Estimating the Global Prevalence of Zinc Deficiency: Results Based on Zinc Availability in National Food Supplies and the Prevalence of Stunting. PLoS ONE. 7 (11). 10.1371/journal.pone.0050568. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  46. ↑ R. Bethene Ervin, Jocelyn Kennedy-Stephenson. 1. studenoga 2002. Mineral Intakes of Elderly Adult Supplement and Non-Supplement Users in the Third National Health and Nutrition Examination Survey. The Journal of Nutrition (engleski). 132 (11): 3422–3427. 10.1093/jn/132.11.3422. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  47. ↑ Tong-Ming Hseu. Rujan 1959. Physico-Chemical Studies of Hinokitiol. II. A Spectrophotometric Study on Hinokitiol. Journal of the Chinese Chemical Society. 6 (1): 38–46. 10.1002/jccs.195900004. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
  48. ↑ Anthony S. Grillo, Anna M. SantaMaria, Martin D. Kafina, Alexander G. Cioffi, Nicholas C. Huston, Murui Han. 12. svibnja 2017. Restored iron transport by a small molecule promotes absorption and hemoglobinization in animals. Science (engleski). 356 (6338): 608–616. 10.1126/science.aah3862. Pristupljeno 29. srpnja 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  49. ↑ Robert Service. 11. svibnja 2017. Iron Man molecule restores balance to cells. Science. 10.1126/science.aal1178. Pristupljeno 29. srpnja 2020.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hinokitiol&oldid=6551426"