Prijeđi na sadržaj

Horyu-ji

Koordinate: 34°37′00″N 135°44′00″E / 34.61667°N 135.73333°E / 34.61667; 135.73333
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Hōryū-ji)
Budustički spomenici u području Horyu-ji
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Japan
Godina uvrštenja1993. (17. zasjedanje)
Vrstakulturno dobro
Mjeriloi, ii, iv, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:660
Koordinate34°37′00″N 135°44′00″E / 34.61667°N 135.73333°E / 34.61667; 135.73333
Horyu-ji na zemljovidu Japana
Horyu-ji
Horyu-ji
class=notpageimage|
Lokacija Horyu-jija u Japanu

Horyu-ji (japanski: kanji: 法隆寺, hiragana: ほうりゅうじ, romaji: Hōryū-ji za "Hram procvalog prava"; čita se Horjuu-đi) je najstariji drveni budistički hram iz 7. stoljeća u Japanu, nedaleko od tadašnje prijestolnice Nare; najstariji drveni hram na svijetu. Upisan na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1993. godine.

Izgrađen po kineskim uzorima snažno je utjecao na svu kasniju japansku arhitekturu. Sastoji se od pagode, ulaznog trijema i zlatne dvorane kondo s jedinstvenim zidnim slikama najstarijeg razdoblja japanskog slikarstva, koje su nažalost uništene.

Tori Busshi, Shaka trijada, bronca, 7. stoljeće

Sačuvan je minijaturni Tamamushi (buba) oltar ukrašen slikama u laku. Ovaj oltar je replika još starijeg hrama, a njegove slike su jedne od rijetkih iz dinastije Asuka (552. – 646.). U glavnoj dvorani (Kondo) nalazi se trijem s tri brončane skulpture (tzv. Šaka trijada koja predstavlja Sahkjamunija – povijesne Bude) autora Torija Busshija, unuka kineskog izbjeglice. Ova dva djela pokazuju kako se brzo budizam, kao carska religija, proširio Japanom.

Paviljon snova princa Shotokua (Yumedono)

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Plan kompleksa Horyu-ji
Pagoda (塔, Tō)

U vremenu dinastije Asuke, u samo jednom stoljeću, procvali su novi oblici filozofije, medicine, glazbe, kulinarstva, odijevanja, agronomije, urbanizma, ali i umjetnosti i arhitekture. No, najvažnije novine su bile Mahajana budizam (s brojnim bodisatvama), centralizirani državni sustav i pismo. Svaki od njih nije doslovno uvezen iz Kine, nego je prilagođen japanskim uvjetima i bogatoj japanskoj tradiciji.

Kako su hramovi bili središta za štovanje nove religije (za razliku od šintoizma u kojemu su se štovale lokacije u prirodi) princ Shotoku (574. – 622.), koji je vladao kao regent i bio glavni promicatelj budizma, osnovao je hram Horyuji u blizini glavnog grada Nare 607. godine.

U Japanu je postojala jaka tradicija sustava vertikalnih i horizontalnih greda i konzola, a tradicija obrade drveta bila je i superiornija od kineske. Uz to, potreba demontiranja i ponovnog podizanja zgrada, koja je proizlazila iz premještanja sjedišta carstva, stvorila je izuzetno spretno tesarstvo nenadmašive vještine i velike modularne točnosti. Tako nije ni čudo da su upravo Japanci napravili ovaj veličanstveni.

Nakon požara 670. godine Horyuji je obnovljen, a brojni kineski graditelji, proizvođači crjepova i kipari, sjatili su se u japanski glavni grad da iskoriste prednosti carske zaštite.

Možda se upravo zbog Horyujija središte carstva ustalilo u Nari 710. godine.

Arhitektura

[uredi | uredi kôd]

Sačuvane građevine Horyujija su glavna (zlatna) dvorana (C), petokatna pagoda (D), vratarnica Chu-mon (A) i obodna galerija (B), najstariji su postojeći primjerci istočnoazijske drvene arhitekture.

Za kondo ili glavnu dvoranu preuzet je nacrt svečanih dvorana koje su u Kini bile poznate od dinastije Han nadalje. Nagoviješteni gornji kat ne postoji, jer iznutra samo strop od drvenih rešetaka dijeli postolje za kipove (s veličanstvenim brončanim skulpturama) od krova. Kondo ima razmjerno jednostavan sustav konzola gdje su krak konzole i rog kombinirani u potpornju strehe, a drvena građa nije bila naročito obrađena. Kasnije su konzole bile više dekorativne i sastojale su se od sustava od tri ili četiri razine konzola.

Dvorana s natpisima (F), zvonik (G) i kodo ili nastavna dvorana (E), koja se oslanja na sjevernu obodnu galeriju, sagrađene su kasnije i potječu iz 10. stoljeća.

Ovaj kompleks je jedinstven i jer se Pagoda nalazi zapadno od glavne osi sjever-jug, što je razlika od kineskih uzora.

  • Glavna vrata (門, chu-mon)
    Glavna vrata (門, chu-mon)
  • Zlatna dvorana (金堂, kondō)
    Zlatna dvorana (金堂, kondō)
  • nastavna dvorana (講堂, kōdō)
    nastavna dvorana (講堂, kōdō)
  • Skulptura stražara (仁王, Niō)
    Skulptura stražara (仁王, Niō)
  • Pagoda Hokki-ji (法起寺)
    Pagoda Hokki-ji (法起寺)

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Horyu-ji

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Japanu
Kulturna baština (20)
Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Prapovijesna mjesta Jōmon kulture u sjevernom Japanu (2021.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)
Japanska zastava
Prirodna baština (5)
Nematerijalna
svjetska baština (20)
Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
1  Svjetska baština više zemalja [1] 
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Horyu-ji&oldid=6853278"