Prijeđi na sadržaj

Gruzijsko-turska granica

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "granica".
(Primjeri uporabe predloška)
Zemljovid Gruzije, s Turskom na jugozapadu.

Granica između Gruzije i Turske duga je 273 km, a proteže se od obale Crnog mora na zapadu do tromeđe s Armenijom na istoku.[1]

Opis

[uredi | uredi kôd]

Granica počinje na zapadu na Crnom moru, južno od Sarpija, a zatim nastavlja kopnom prema istoku nizom nepravilnih linija; zatim se lučno okreće prema jugoistoku, presijecajući jezero Kartsakhi, pa sve do armenske tromeđe. Zapadnu trećinu granice zauzima Gruzijska Autonomna Republika Adžarija.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Tijekom 19. stoljeća Kavkaz je bio poprištem sukoba velikih sila - Otomanskog Carstva na zalazu, Perzije i Rusije, koje se širila prema jugu. Rusija je do 1828. godine osvojila većinu perzijskih kavkaskih zemalja, a zatim je svoju pozornost usmjerila na Otomansko Carstvo.[2] Drinopoljskim ugovorom iz 1829. (kojim je okončan Rusko-turski rat) Rusija je stekla većinu suvremene Gruzije (uključujući Imeretiju, Megreliju i Guriju), s tim da je granica razgraničena bila sjeverno od sadašnje granice Gruzije i Turske.[2][3][4][5]

Sanstefanskim ugovorom, kojim je okončan Rusko-turski rat (1877. – 1878.), Rusija je dobila dodatni teritorij na području današnje istočne Turske, pomičući osmansko-rusku granicu prema jugozapadu.[3][6][7]:str. 335. - 348. Ruski dobitak Batumija, Karsa i Ardahana potvrđen je Berlinskim ugovorom iz 1878., iako je Rusija bila prisiljena vratiti dio područja oko Bayazida (moderni Doğubayazıt ) i doline Eleşkirt.[2][3][7]:str. 305. - 306

Tijekom Prvog svjetskog rata Rusija je napala istočna područja Osmanskog Carstva. U kaosu nakon Ruske revolucije 1917. nova je komunistička vlada se žurno pokušala povući iz rata, te je 1918. sklopila Mir u Brest-Litovsku s Njemačkom i Osmanskim Carstvom.[2] Ovim ugovorom Rusija je vratila područja stečena ranijim San Stefanskim i Berlinskim ugovorom.[3]

U nastojanju da steknu neovisnost od oba carstva, narodi južnog Kavkaza proglasili su 1918. Zakavkasku demokratsku Federativnu Republiku i započeli mirovne pregovore s Osmanlijama.[8][9] Unutarnje nesuglasice doveli su do toga da je Gruzija napustila federaciju u svibnju 1918., a nedugo nakon toga slijedili su je Armenija i Azerbajdžan. Budući da su Osmanlije izvršile invaziju na Kavkaz i brzo se učvrstile, tri nove republike bile su prisiljene potpisati Batumski ugovor 4. lipnja 1918. kojim su priznale granicu prije 1878. godine.[10][11] Osmanski dobici u Armeniji dodatno su učvršćeni Drinopoljskim ugovorom (1920.).[3] U međuvremenu, Rusija je 1920. priznala neovisnost Gruzije Moskovskim ugovorom.[12]

Zemljovid promjena granica između Rusije i Osmanskog carstva u 19. stoljeću.

S Osmanskim Carstvom koje je bilo poraženo u Europi i Arabiji, savezničke sile planirale su ga podijeliti putem ugovora u Sèvresu 1920. godine.[3][13] Sporazum je priznao gruzijsku i armensku neovisnost, dajući jednoj i drugoj državi ogromne teritorije u istočnoj Turskoj, s produženom armensko-gruzijskom granicom o kojoj će se odlučiti kasnije; Gruzija je trebala dobiti veći dio Lazistana. Turski nacionalisti bili su ogorčeni zbog ugovora, što je doprinijelo izbijanju Turskog rata za neovisnost; turski uspjeh u ovom sukobu učinio je Sèvres zastarjelim.[3][2] Godine 1920. ruska Crvena armija izvršila je invaziju na Azerbajdžan i Armeniju, nakon čega je slijedila invazija Crvene armije na Gruziju 1921., čime je okončana neovisnost Gruzije. Osmanlije su iskoristili priliku za invaziju na jugozapadnu Gruziju, zauzevši Artvin, Ardahan, Batumi i druge zemlje. Kako bi izbjegli sveobuhvatni rusko-turski rat, dvije su zemlje u ožujku 1921. potpisale Moskovski ugovor kojim je izmijenjena sovjetsko-osmanska granica.[3][14][15][2] Međutim, na terenu su se i dalje vodile borbe i pregovori su zastali. Odredbe ugovora kasnije su potvrđene Karškim ugovorom iz listopada 1921., čime je finalizirana granica Gruzije i Turske na njezinom sadašnjem položaju.[3] Turska se odrekla svojih zahtjeva prema Batumiju, a radi zaštite većinski muslimanskog stanovništva tog područja je stvorena autonomna Adžarska ASSR. Zajednička sovjetsko-turska komisija je tada, od ožujka 1925. do srpnja 1926., na tlu razgraničila granicu.[3][2] Nezavisnost Turske priznata je ugovorom iz Lausanne 1923. godine.[16]

Gruzija je u početku zajedno s Armenijom i Azerbajdžanom bila uključena u Zakavkasku SFSR u sastavu SSSR -a, da bi se zatim 1936. odvojila kao Gruzijska SSR. Granica iz Karškog ugovora ostala je, unatoč povremenim sovjetskim zahtijevima za promjenom, osobito 1945.[2][17][18] Turska je, uz podršku SAD-a, odbila raspravljati o tom pitanju, a Sovjeti su, tražeći bolje odnose sa svojim južnim susjedom, odustali od tog pitanja.[19][3]

Nakon raspada SSSR-a 1991. Gruzija je stekla neovisnost i naslijedila svoj dio granice između Turske i SSSR-a. Turska je priznala neovisnost Gruzije 16. prosinca 1991. Protokol o uspostavljanju diplomatskih odnosa između dvije zemlje potpisan je 21. svibnja 1992. godine i njime je potvrđena njihova međusobna granica.[20]

Naselja uz granicu

[uredi | uredi kôd]
Granični prijelaz kod mjesta Sarpi, Gruzija.

Gruzija

[uredi | uredi kôd]

Turska

[uredi | uredi kôd]

Granični prijelazi

[uredi | uredi kôd]

Uz granicu postoje tri prijelaza za promet vozilima i jedan za željeznički promet.[21][22][23]

Turske kontrolne točke Pokrajina Gtuzijske kontrolne točke Pokrajina Otvoreno Ruta u Turskoj Ruta u Gruziji Status
Sarp Artvin Sarpi Adžarija 31. kolovoza 1988 Otvoreno
Posof-Türkgözü Ardahan Vale Samtskhe–Javakheti 12. srpnja 1995. Otvoreno
Çıldır-Aktaş Ardahan Kartsakhi Samtskhe–Javakheti 18. listopada 2015. [a] Otvoreno
Karakale Ardahan Kartsakhi Samtskhe–Javakheti 30. listopada 2017. [b] za Kars za Tbilisi Teretni

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Napomene

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Granični prijelaz Çıldır-Aktaş – Kartsakhi border je otvoren 2015.,[24] 20 godina nakon što je njegovo otvaranje dogovoreno.[25] Gruzijski dekret o upravljanju granicom nije spominjao Kartsakhi od 1996.[26] do 2008.[27] Godine 2010. Turska i Gruzija su potpisale Memorandum o razumijevanju[28], a kasnije i sporazum[29] u svrhu olakšavanja granične i carinske suradnje, koji je uključivao i kontrolnu točku Çıldır-Aktaş – Kartsakhi. Ovo je postalo prioritet u kontekstu projekta željezničke pruge Baku–Tbilisi–Kars. Kartsakhi je uključen u sljedeću verziju gruzijskog dokumenta o upravljanju granicom.[30]
  2. ↑ S obzirom da je željeznička pruga Baku–Tbilisi–Kars otvorena 2017.,[31] postalo je moguće da će se u budućnosti granicu moći prijeći i putničkim vlakom.[32] Do ljeta 2021., putnička linija još uvijek nije bila uspostavljena, a prugom voze samo teretni vlakovi.[33]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ CIA World Factbook – Turkey. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. siječnja 2021. Pristupljeno 6. travnja 2020. Navedeno je više parametara |accessdate= i |access-date= (pomoć); Navedeno je više parametara |deadurl= i |url-status= (pomoć)
  2. ↑ a b c d e f g h The boundary between Turkey and the USSR (PDF). Siječanj 1952. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. travnja 2020. Pristupljeno 8. travnja 2020. Navedeno je više parametara |accessdate= i |access-date= (pomoć); Navedeno je više parametara |deadurl= i |url-status= (pomoć)
  3. ↑ a b c d e f g h i j k International Boundary Study No. 29 – Turkey-USSR Boundary (PDF). 24. veljače 1964. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. listopada 2020. Pristupljeno 8. travnja 2020.
  4. ↑ John Emerich Edward Dalberg Acton. 1907. The Cambridge Modern History. Macmillan & Co. str. 202
  5. ↑ Tucker, Spencer C., ur. 2010. A Global Chronology of Conflict: From the Ancient World to the Modern Middle East. ABC-CLIO. str. 1154. ISBN 978-1851096725. Turci priznaju ruski posjed Gruzije i kanata Erevan (Erivan) i Nakhchivan koje je Perzija ustupila Rusiji godinu prije.
  6. ↑ Hertslet, Edward. 1891. Preliminary Treaty of Peace between Russia and Turkey. Signed at San Stefano 19 February/3 March 1878 (Translation). The Map of Europe by Treaty; which have taken place since the general peace of 1814. With numerous maps and notes. First izdanje. Her Majesty's Stationery Office. London. str. 2672–2696. Pristupljeno 4. siječnja 2013.
  7. ↑ a b Holland, Thomas Erskine. 1885. The Preliminary Treaty of Peace, signed at San Stefano, 17 March 1878. The European Concert in the Eastern Question and Other Public Acts. Clarendon Press. Oxford. str. 335–348. Pristupljeno 4. ožujka 2013.
  8. ↑ Richard Hovannisian. 1997. The Armenian people from ancient to modern times. str. 292–293. ISBN 978-0-333-61974-2. OCLC 312951712 (Armenian Perspective)
  9. ↑ Ezel Kural Shaw. 1977. Reform, revolution and republic : the rise of modern Turkey (1808–1975). History of the Ottoman Empire and Modern Turkey. Cambridge University Press. str. 326. OCLC 78646544 (Turkish Perspective)
  10. ↑ Charlotte Mathilde Louise Hille. 2010. State Building and Conflict Resolution in the Caucasus. BRILL. str. 71. ISBN 978-9-004-17901-1
  11. ↑ Alexander Mikaberidze. 2011. Conflict and Conquest in the Islamic World. ABC-CLIO. str. 201. ISBN 978-1-598-84337-8
  12. ↑ Lang, DM (1962).
  13. ↑ Helmreich, Paul C. 1974. From Paris to Sèvres: The Partition of the Ottoman Empire at the Peace Conference of 1919–1920. Ohio State University Press. Columbus, Ohio.
  14. ↑ Tsutsiev, Arthur. 2014. Atlas of the Ethno-Political History of the Caucasus. Prijevod: Nora Seligman Favorov. Yale University Press. New Haven. str. 79. ISBN 978-0300153088
  15. ↑ King, Charles. 2008. The Ghost of Freedom: A History of the Caucasus. Oxford University Press. Oxford. str. 189. ISBN 978-0195177756
  16. ↑ Treaty of Peace with Turkey signed at Lausanne. Lausanne, Švicarska. 24. srpnja 1923. Pristupljeno 28. studenoga 2012.
  17. ↑ Khrushchev, Nikita S. 2006. Sergei Khrushchev (ur.). Memoirs of Nikita Khrushchev: Reformer, 1945–1964. Prijevod: George Shriver. Penn State University Press. University Park, PA. str. 426. ISBN 978-0271058597
  18. ↑ Suny, Ronald Grigor. 1993. Looking toward Ararat. Indiana University Press. Bloomington. str. 165–169. ISBN 978-0253207739
  19. ↑ Ro'i, Yaacov. 1974. From Encroachment to Involvement: A Documentary Study of Soviet Policy in the Middle East, 1945–1973. Transaction Publisher. str. 106–107
  20. ↑ Relations between Turkey and Georgia. www.mfa.gov.tr. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. srpnja 2016.
  21. ↑ Border checkpoints of Georgia. State Commission on Migration Issues. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. veljače 2023. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  22. ↑ (2015) Tim Burford, Bradt Travel Guide – Georgia, pgs. 60-1
  23. ↑ Caravanistan – Georgia-Turkey border crossings. Pristupljeno 8. travnja 2020.
  24. ↑ Georgia opens new customs checkpoint on border with Turkey (engleski). Vestnik Kavkaza. 19. listopada 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. srpnja 2021. Pristupljeno 16. srpnja 2021.
  25. ↑ Aktaş Sınır Kapısı nda Bir Hakkı Teslim Etmek [Delivering a Right at the Aktaş Border Gate] (turski). Ardahan Haberi. 18. listopada 2015. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  26. ↑ Agreement between the Government of Georgia and the Government of the Republic of Turkey on checkpoints at the customs border (gruzijski). The Legislative Herald of Georgia. 4. travnja 1996. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  27. ↑ On approval of the state border management strategy of Georgia (gruzijski). The Legislative Herald of Georgia. 4. veljače 2008. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  28. ↑ Memorandum of Understanding between the Government of Georgia and the Government of the Republic of Turkey on the Joint Use of Checkpoints at the Customs Border (gruzijski). The Legislative Herald of Georgia. 11. lipnja 2010. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  29. ↑ Agreement between the Government of Georgia and the Government of the Republic of Turkey on the Joint Use of Land Customs Checkpoints "Sarpi-Sarf" and "Kartsakhi-Child / Aktash" and "Akhaltsikhe-Posof / Turkgozu" (gruzijski). The Legislative Herald of Georgia. 8. listopada 2010. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  30. ↑ On approval of the state border management strategy of Georgia (gruzijski). The Legislative Herald of Georgia. 13. ožujka 2014. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  31. ↑ Baku-Tbilisi-Kars Railway Line Officially Launched. Radio Free Europe/Radio Liberty. 30. listopada 2017. Pristupljeno 31. listopada 2017.
  32. ↑ Azerbaijan to launch passenger train to Turkey in 2019. Railtech.com. 6. studenoga 2018. Pristupljeno 31. listopada 2017.
  33. ↑ Freight transport on BTK railway to see exponential growth annually. Daily Sabah. 21. lipnja 2021. Pristupljeno 19. srpnja 2021.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Gruzijsko-turska granica
v • u
Granice Gruzije
Abhazija (sporno) • Armenija • Azerbajdžan • Južna Osetija (sporno) • Rusija • Turska
v • u
Granice Turske
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Gruzijsko-turska_granica&oldid=7023096"