Abhaško-gruzijska granica
Granica između Abhazije i Gruzija je sporna granica između Gruzije i samoproglašene Republike Abhazije. Proteže se od tromeđe s Rusijom na sjeveru do obale Crnog mora na jugu. Abhazija i one države koje priznaju njezinu neovisnost granicu smatraju međunarodnom granicom koja razdvaja dvije neovisne države, dok je gruzijska vlada i većina drugih zemalja naziva "administrativnom graničnom linijom" unutar gruzijskog teritorija.[1]
Granica započinje na sjeveru na tromeđi s Rusijom na Kavkazu, a nastavlja se kopnom otprilike u smjeru jugozapada, uz planine Kharikhra, Moguashirkha i Akiba. U južnim dijelovima teče uz rijeku Enguri, te završava na obali Crnog mora sjeverno od Anaklije.
Tijekom 19. stoljeća Kavkaz je bio poprištem sukobu velikih sila - Otomanskog Carstva na zalazu, Perzije i Rusije, koje se širila prema jugu. Izgradnja Gruzijske vojne ceste započela je 1799. godine, nakon Ugovora iz Georgievskog. Rusija je formalno anektirala istočno gruzijsko Kraljevstvo Kartlije i Kahetije 1801. godine, a zatim zapadnu gruzijsku kraljevinu Imeretiju 1804. godine, a Abhaziju je učinila svojim protektoratom 1810.[2] Tijekom 1800-ih Rusi su pogurali svoju južnu granicu dalje prema jugu, na račun Perzijskog i Osmanskog carstva.[3]
Gruzijski su teritoriji u početku bili organizirani u guberniju Gruziju, da bi se kasnije odvojili kao Gubernija Gruzija-Imeretija od 1840. do 1846., a na kraju su podijeljeni na gubernije Tiflis i Kutaisi. Sjeverna granica ovih teritorija otprilike odgovara modernoj granici između Gruzije i Rusije, tj. Proteže se uz kavkaski planinski lanac. Abhazija je nastala kao poluautonomna regija 1810. godine, s granicom s Gruzijom postavljenom uz rijeku Ghalizga.[4] Godine 1864. Abhazija je ponovno označena kao 'vojni okrug Sukhum' (od 1883. okrug Sukhum, u okviru gubernije Kutaisi), koji je uključivao regiju Samurzakano zapadno od rijeke Ingur koja je do tada bila dio Kutaiskog guvernata i koja je bila osporavana između vladara Abhazije i Megrelije.[5] Tijekom sljedećih desetljeća etnički sastav Abhazije se promijenio zbog priljeva gruzijskih i ruskih doseljenika.[6]
Nakon ruske revolucije 1917. godine, narodi južnog Kavkaza proglasili su Transkavkasku demokratsku federativnu republiku (TDFR) 1918. godine i započeli mirovne pregovore s Osmanlijama.[7][8]
U međuvremenu se Okrug Sukhum 9. studenoga 1917. proglasio poluautonomnim pod Vijećem naroda Abhazije.[9] Početkom 1918. vijeće se susrelo s gruzijskim čelnicima, a dvije su strane donijele početni dogovor da će Abhazija činiti okrug Sukhum, uključujući Samurzakano (unatoč mingrelskoj većini), i protezati se duž obale Crnog mora sve do rijeke Mzymta.[10] Boljševici su napali Abhaziju u travnju 1918., ali su sljedećeg mjeseca odbijeni.[11]
U međuvremenu su unutarnja neslaganja u TDFR-u dovela do toga da je Gruzija napustila federaciju u svibnju 1918., a nedugo nakon toga uslijedili su Armenija i Azerbajdžan. Gruzijski i abhaški dužnosnici sastali su se u pokušaju postizanja dogovora, pri čemu je Gruzija nastojala uključiti Abhaziju u sastav Gruzije, ali kao autonomnu regiju, međutim mnogi su se abhazijski čelnici bojali da je Gruzija htjela "gruzificirati" regiju i izravno je pripojiti.[12][13] Rusija je priznala neovisnost Gruzije 1920. Ugovorom iz Moskve.[14] U međuvremenu su se sporovi između Abhaza i gruzijskih dužnosnika nastavili, međutim oni su postali nebitni kada je 1920. ruska Crvena armija napala Gruziju 1921. [15] Abhazija je postala Socijalistička sovjetska Republika Abhazija, s tim da će se kasnije pridružiti Gruzijskoj SSR prema „posebnom saveznom sporazumu“.[13][16] Gruzija je kasnije uključena zajedno s Armenijom i Azerbajdžanom u Transkavkaski SFSR unutar SSSR-a. Gruzijska SSR rekonstituirana je 1936., uključivši Abhaziju kao degradiranu Abhašku autonomnu sovjetsku socijalističku republiku.[13][17][18][19]
Napetosti između Abhazije i Gruzije bile su evidentne već krajem sedamdesetih, a obje su strane 1978. organizirale proteste navodne diskriminacije, što je izazvalo intervenciju Moskve. [15] Napetosti su jenjavale tijekom 1980 -ih, iako su potaknute u drugom dijelu desetljeća dolaskom perestrojke i glasnosti za vrijeme Mihaila Gorbačova, pri čemu su Abhazi tražili potpuni status SSR -a 1988. godine, a etnički neredi izbili su u Sukhumiju 1989. [15][13][20][21] Nakon toga su abhaški dužnosnici jednostrano proglasili to područje SSR-om.[22] Nakon što je Gruzija proglasila neovisnost 1991., postignut je kompromis između gruzijskog predsjednika Zviada Gamsakhurdije i vodstva Abhazije, međutim Gamsakhurdia je svrgnut pučem 1992. godine i zamijenjen je strožijom nacionalističkom vladom pod Eduardom Shevardnadzeom.[23][24] Abhazija je proglasila neovisnost u kolovozu 1992. i izbio je rat s Gruzijom. [15] Nakon žestokih borbi, abhaske snage potisnule su Gruzijce iz većeg dijela Abhazije (osim u klancu Kodori ), a u svibnju 1994. dogovoren je prekid vatre. Otprilike 8.000 ljudi s obje strane ubijeno je, a mnogi su postali izbjeglice, a većina Gruzijaca u Abhaziji je pobjegla ili je istjerana iz tog područja.[13] Daljnji sukobi duž granice dogodili su se 1998., 2001. i 2006. godine, zajedno s brojnim drugim malim okršajima.[13][23]
Napetosti su porasle nakon izbora Mihaila Sakašvilija za predsjednika Gruzije 2004. godine, pri čemu se Sakašvili obećao vratiti gruzijsku kontrolu nad odcijepljenim regijama Abhazijom, Ajarom i Južnom Osetijom. 2008. godine Gruzija je pokušala povratiti nadzor nad Južnom Osetijom, što je izazvalo rat s Rusijom. Abhaške snage, uz potporu Rusije, iskoristile su ovu priliku da Gruziju istjeraju iz Kodijskog klanca, čime su stekle punu kontrolu nad svim teritorijima bivše Abhaške ASSR.[13][25][26] Nakon rata Rusija je priznala neovisnost i Južne Osetije i Abhazije.[27] Abhaško-gruzijsku granicu trenutno čuvaju ruska i abhazijska vojska, a ojačana je od rata, s bodljikavom žicom, kontrolnim tornjevima i drugom infrastrukturom za kontrolu granice.[1][28][29]
Postoji samo jedan legalni prijelaz, na mostu preko rijeke Enguri između Galija (Abhazija) i Zugdidija (Samegrelo, Gruzija).[30]
- ↑ a b Venhovens, Mikel. 2019. Hardening porousness. Borderization and abandonment among the borderland ruins of Abkhazia. International Institute for Asian Studies. Pristupljeno 10. rujna 2020.
- ↑ Энциклопедия Города России. Большая Российская Энциклопедия. Moscow. 2003. str. 75. ISBN 5-7107-7399-9
- ↑ The boundary between Turkey and the USSR (PDF). Siječanj 1952. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. travnja 2020. Pristupljeno 8. travnja 2020.
- ↑ Saparov 2014, str. 24-5.
- ↑ Saparov 2014, str. 26, 138.
- ↑ Saparov 2014, str. 27-8.
- ↑ Richard Hovannisian. The Armenian people from ancient to modern times. str. 292–293. ISBN 978-0-333-61974-2. OCLC 312951712 (Armenian Perspective)
- ↑ Ezel Kural Shaw. 1977. Reform, revolution and republic : the rise of modern Turkey (1808-1975). History of the Ottoman Empire and Modern Turkey. Cambridge University Press. str. 326. OCLC 78646544 (Turkish Perspective)
- ↑ Saparov 2014, str. 43.
- ↑ Saparov 2014, str. 43,135.
- ↑ Saparov 2014, str. 44.
- ↑ Saparov 2014, str. 45-6.
- ↑ a b c d e f g GEORGIA-ABKHAZIA: THE PREDOMINANCE OF IRRECONCILABLE POSITIONS (PDF). Geneva Academy. Listopad 2018. Pristupljeno 10. rujna 2020.
- ↑ Lang, DM (1962). A Modern History of Georgia, p. 226. London: Weidenfeld and Nicolson.
- ↑ a b c d Saparov 2014.
- ↑ Saparov 2014, str. 50-1.
- ↑ Neproshin, A. Ju. 16–17 svibnja 2006. Абхазия. Проблемы международного признания [Abkhazia. Problems of international recognition] (ruski). MGIMO. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2008. Pristupljeno 2. rujna 2008..
- ↑ Hille, Charlotte. 2010. State Building and Conflict Resolution in the Caucasus. Koninklijke Brill NV. Leiden, the Netherlands. str. 126–7. ISBN 978-90-04-17901-1
- ↑ Saparov 2014, str. 61.
- ↑ Céline., Francis. 2011. Conflict Resolution and Status : the Case of Georgia and Abkhazia (1989–2008). ASP. Bruxelles. ISBN 9789054878995. OCLC 922966407
- ↑ Transcaucasian Boundaries by John F. R. Wright, Suzanne Goldenberg, Richard Schofield. London, UCL Press, 1996. p. 202
- ↑ Saparov 2014, str. 156.
- ↑ a b Saparov 2014, str. 157.
- ↑ Khutsishvili, George. veljače–ožujka 1994. Intervention in Transcaucasia. Perspective. 4. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. studenoga 2018. Pristupljeno 21. listopada 2021. Prenosi Institute for the Study of Conflict
- ↑ Russian troops raid Georgian town; scores dead. AP. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. kolovoza 2008.
- ↑ Abkhazian Forces Push out Georgian Troops. 9. kolovoza 2008.
- ↑ Mark Tran. 26. kolovoza 2008. Russia defies west by recognising Georgian rebel regions. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2018. Pristupljeno 26. travnja 2019.
- ↑ Calculating the hidden costs of breakaway borders in Georgia. Global Voice. 25. ožujka 2020. Pristupljeno 10. rujna 2020.
- ↑ Frear, Thomas. 13. travnja 2015. The foreign policy options of a small unrecognised state: the case of Abkhazia. Caucasus Survey. 1 (2): 83–107. doi:10.1080/23761199.2014.11417293. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. svibnja 2019. Pristupljeno 25. rujna 2020.
- ↑ Georgia Border Crossings. Caravanistan. Pristupljeno 9. rujna 2020.
- Saparov, Arsène. 2014. From Conflict to Autonomy in the Caucasus: The Soviet Union and the Making of Abkhazia, South Ossetia and Nagorno Karabakh. Routledge
| |||||
| |||||