Prijeđi na sadržaj

Goran Vučević

Izvor: Wikipedija
Goran Vučević

Država Hrvatska
Osobni podatci
Puno ime Goran Vučević
Rođenje 28. svibnja 1971.
Split
Visina 183 cm
Pozicija vezni igrač
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1989.1992.
1992.1997.
1994.1995.
1995.1996.
1997.1999.
1999.2000.
Hajduk Split
Barcelona
Hajduk Split (posudba)
Merida (posudba)
1. FC Köln
Hajduk Split
0068 00(16)
0002 000(0)
0016 000(3)
0011 000(0)
0016 000(1)
0012 000(0)
Reprezentativna karijera**
1992.1993. Hrvatska 0004 000(0)
Trenerska karijera
2008.
2010.2011.
2013.2016.
2015.
HNK Hajduk Split (v. d.)
HNK Hajduk Split (v. d.)
HNK Hajduk Split (sportski direktor)
HNK Hajduk Split (v. d.)
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 28. travnja 2015.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o nogometu

Goran Vučević (Split, 28. svibnja 1971.), hrvatski nogometni trener i bivši nogometaš. Bivši je igrač, trener i sportski direktor Hajduka.

Igračka karijera

[uredi | uredi kôd]

Vučević je svoju nogometnu karijeru započeo igrajući početkom 1990-ih u redovima Hajduka. Već s dvadeset godina mladi je vezist pokazao zavidno nogometno znanje, a poglavito se iskazao sjajnim izvođenjem slobodnih udaraca.

Hajduk je 1992. osvojio prvo hrvatsko nogometno prvenstvo, a Vučević je proglašen najboljim igračem lige u izboru Sportskih novosti, što mu je donijelo milijunski 7-godišnji ugovor sa španjolskim gigantom Barcelonom. Struka katalonskog kluba vođena Johanom Cruijffom izabrala ga je ispred Predraga Mijatovića. U Barceloni Vučević nije dobio priliku do kraja razviti svoj veliki talent, dijelom i zbog toga što su u Španjolskoj, prije uvođenja Bosmanovog pravila, momčadi mogle imati samo tri stranca, a tih su se sezona za ta mjesta borile igračke veličine Romário, Ronald Koeman, Hristo Stoičkov, Michael Laudrup, Gheorghe Hagi i drugi.

Vučević se u sezoni 1994./95. kao posuđen igrač vraća u Split te s Hajdukom uspješno nastupa u Ligi prvaka, a u HNL-u osvaja još jedan naslov prvaka. Sezonu potom na posudbi je u španjolskoj Meridi za koju nastupa rijetko, uglavnom ulazeći s klupe. Poslije te posudbe provodi još jednu neuspješnu sezonu u Barceloni, u kojoj opet ne bilježi ni minute na terenu.

U ljeto 1997. Vučević potpisuje za njemački Köln. Svoje prve bundesligaške sezone s klubom ispada iz 1. lige, tako da drugu sezonu igra u nižem rangu. Sve to vrijeme je zamjena prvoj momčadi ili prvi koji kao zamjena izlazi s terena. Nakon relativno neuspješne inozemne karijere vraća se 1999. na dvije sezone u matični Hajduk, gdje završava igračku karijeru.

Za reprezentaciju je počeo nastupati nedugo nakon njene prve službene utakmice. Igra sva tri puta s Australijom tijekom turneje 1992. Posljednji nastup u kockastom dresu ubilježio je 1993. protiv Slovenije u Varaždinu.

Trenerska karijera

[uredi | uredi kôd]

Vučević 2004. godine dolazi na mjesto trenera juniorske momčadi Hajduka, s kojom suvereno osvaja naslov prvaka, no, na kraju napušta taj posao nezadovoljan ponuđenim produženjem ugovora od samo 6 mjeseci. Dvije godine poslije, nakon postavljanja Slavena Bilića za izbornika reprezentacije, postaje skaut izabrane vrste i tu se zadržava do 25. svibnja 2008. godine, kada zamjenjuje Roberta Jarnija na mjestu trenera Hajduka.

U 12 odigranih kola sezone 2008./09. Vučević je kao trener Hajduka upisao šest pobjeda, dva remija i četiri poraza. U Europi se nije uspio probiti do 1. kola Kupa UEFA, boljim se pokazao Deportivo iz La Coruñe. Povlači se 26. listopada iste godine nakon poraza od posljednjeplasiranog NK Zadra (1-0).[1]

Od 28. prosinca 2010. Vučević je ponovno trener Hajduka. Drugi mandat na klupi Hajduka trajao je do 16. travnja 2011. i poraza od Karlovca na Poljudu od 2:3.

27. prosinca 2013. objavljeno je da postaje nasljednik Jensa Anderssona na mjestu sportskog direktora Hajduka.[2] U travnju 2016. Vučević je podnio neopozivu ostavku.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]