Etruščansko pismo

srednje brončano doba 19. – 15. st. pr. Kr.

Kanaansko-feničko 14. st. pr. Kr.
- paleohebrejsko 10. st. pr. Kr.
- aramejsko 9. st. pr. Kr.
  - Brahmi i indijska 6. st. pr. Kr.
    - tibetansko 7. st.
    - kmersko/javansko 9. st.
  - hebrejsko 3. st. pr. Kr.
  - sirsko 2. st. pr. Kr.
    - nabatejsko 2. st. pr. Kr.
      - arapsko 4. st.
  - avestijsko 4. – 6. st.
- grčko 9. st. pr. Kr.
  - etruščansko 8. st. pr. Kr.
    - latinično 7. st. pr. Kr.
    - rune 2. st.
    - ogamsko 4. st.
  - gotičko 4. st.
  - armensko 405.
  - glagoljičko 862.
  - ćirilično 10. st.
- samaritansko 6. st. pr. Kr.
- iberska 6. st. pr. Kr.
južnoarapsko 9. st. pr. Kr.
- etiopsko 5. – 6. st. pr. Kr.

Natpis na "jetri iz Piacenze", vidi haruspex.

Etruščansko pismo je izvedeno iz eubejske ("crvene") varijante grčkog pisma. Od Etruščana su pismo vjerojatno preuzeli Rimljani, što je dalo današnju latinicu. Za pisanje brojeva su postojali posebni simboli, nalik slovima.

Općenito

Pismo je izvedeno od "crvenog" grčkog alfabeta (eubejskog pisma) u kojoj su simboli Χ i Ψ imali drugačiju upotrebu nego u suvremenom grčkom pismu, a postojali su i simboli digama, kopa i san. Smjer pisanja je uglavnom bio zdesna nalijevo. U literaturi se uglavnom pojedina slova nazivaju odgovarajućim nazivima za grčka slova.

Interesantno svojstvo pisanja je upotreba različitih znakova za isti glas, npr. C, Q i K su označavali /k/. To je preuzeto u latinski, pa se i danas odražava na mnoge pravopise.

Čini se da etruščanski jezik nije razlikovao zvučne-bezvučne parove (/b/ – /p/) već samo neaspirirane-aspirirane (/p/ – /p^h/), tako da zapravo između delta i pi nije bilo nikakve razlike. U kasnijim natpisima se takvi redudantni simboli (beta i delta) manje koriste.

Glas /f/ se pisao na različite načine (F, FH), a kasnije je kreiran simbol vrlo sličan brojci 8.

Sjeverni krajevi su koristili druge simbole za sibilante (koji su bili vjerojatno slični hrvatskim s i š) nego južni; neki autori različito transliteriraju^[1] takvu dvojaku upotrebu.

Pretpostavlja se da latinični nazivi slova (a, be, de...) potječu iz etruščanskog pisma; za neka slova nazivi počinju samoglasnikom (el, em, en, es).

Postojao je poseban sustav pisanja brojeva, načelno vrlo sličan rimskim brojevima.

Slova

Neka slova su imala više varijanti, koje su u ovoj tablici prikazane usporedno:

Grčko slovo	Lat. slovo	Transliteracija	vj. izgovor	napomene
Α alfa	A	a	/a/
Β beta	B	b, p	/p/
Γ gama	C, G	c, k	/k/	ispred e i i
Δ delta	D	d, t	/t/
Ε epsilon	E	e	/e/
Ε epsilon		ê	neka varijanta /e/?	pojavljuje se na Cortonskom natpisu^[2]
digama	F	v	/w/	u starijim natpisima i /f/
Η zapadno eta	H	h	/h/
Ι jota	I	i	/i/, /j/
Κ kapa	K	k, c	/k/	ispred a
Λ lambda	L	l	/l/
Μ mi	M	m	/m/
Ν ni	N	n	/n/
Ο omikron	O	u, o	/u/, /o/	etruščanski nije imao izvorno /o/
Π pi	P	p	/p/
Ϙ kopa	Q	q, c	/k/	ispred u
Ρ ro	R	r	/r/
Σ sigma	S	σ́ (Rix), ś	/ʃ/	sjeverni krajevi
Σ sigma	S	s	/s/	južni krajevi
Τ tau	T	t	/t/
Υ ipsilon	V	u	/u/
Χ zapadno ksi	X	ks, x	/ks/
Ζ zeta	Z	z	/t͡ʃ/ ili /t͡s/?
Φ fi		φ	/pʰ/ (aspir. /p/)
Θ theta		θ	/tʰ/ (aspir. /t/)
Ψ zapadno hi		χ	/kʰ/ (aspir. /k/)
		f	/f/	u kasnijim natpisima
san		ś (Rix), s	/s/	sjeverni krajevi
san		σ (Rix), ś	/ʃ/	južni krajevi

Napomene uz tablicu^[1]:

sjeverni krajevi su Vetulonia, Populonia, Volterra, Fiesole, Arezzo, Chiusi, Perugia, Cortona; također i na Lanenoj knjizi;
južni krajevi se odnosi na gradove Tarquinia, Veii, Volsinii, Vulci, Rusellae i pokrajinu Kampaniju;
Helmut Rix u svojoj knjizi Etruskische Texte koristi detaljnu transliteraciju, označenu u tablici s (Rix)

U ranim zapisima se glas /f/ pisao dvoslovom FH (ilustriran je i smjer pisanja s desna nalijevo):

a kasnije je uveden simbol sličan arapskoj brojci 8.^[3]

Između riječi se pisala točka u sredini visine slova; rečenice, a ponekad i riječi su odvajane i dvotočkom.

Brojevi

Koristili su se posebni simboli za 1, 5, 10, 50 i 100, po principu vrlo sličnom rimskim brojevima:

Simb.	Vrijednost
	1
	5
	10
	50
	100

Simboli su najvjerojatnije simbolički povezani: 1 je jednostavna crta, 5 izgleda kao donja polovica od 10, a 50 kao donja polovica od 100.

Izvori

↑ ^a ^b Michael Weiss: "Etruscan; The Pyrgi Bilingual" (PDF)
↑ Koen Wylin: The first chapter of the Cortona inscription, objavljeno u Etruscan News 5 (PDF) (eng.), časopisu Američkog odjela Instituta za etruščanske i italske studije
↑ Ancient Scripts: Etruscan

Drugi projekti Wikimedije

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi etruščansko pismo

Vanjske poveznice

Etruscan Texts Project: baza etruščanskih natpisa (eng.)
Old Italic Unicode (eng.)
The Etruscan alphabet (Omniglot) (eng.)
Old Italic alphabets (Omniglot) (eng.)
Etruscan (Ancient Scripts) (eng.)

[Weiss-1] Michael Weiss: "Etruscan; The Pyrgi Bilingual" (PDF)

[TC1-2] Koen Wylin: The first chapter of the Cortona inscription, objavljeno u Etruscan News 5 (PDF) (eng.), časopisu Američkog odjela Instituta za etruščanske i italske studije

[Ancient-3] Ancient Scripts: Etruscan

[1]

[2]

[3]