Prijeđi na sadržaj

Bezvučni bilabijalni ploziv

Izvor: Wikipedija
Bezvučni bilabijalni ploziv
p
IPA-broj 101
HTML-entitet p
IPA-slika
X-SAMPA p
Kirshenbaum p
Vidi također: Fonetika | Jezikoslovlje | Jezik

Bezvučni bilabijalni ploziv suglasnik je koji postoji mnogim jezicima (njih 375), a u međunarodnoj fonetskoj abecedi za njega se koristi simbolom [p].

Glas postoji u standardnom hrvatskom i svim narječjima; standardni pravopis hrvatskog jezika također se koristi simbolom p, (vidjeti slovo p).

Oko 10 % jezika svijeta ima zvučni bilabijalni ploziv [b], a nema glas [p]. To je arealno svojstvo zone oko Sahare (Afrika sjeverno od ekvatora uključujući Arapski poluotok). Nije poznato je li to utjecaj arapskog koji je izgubio taj glas u pretpovijesno doba ili je arapski poprimio to svojstvo od drugih jezika. Također, u Europi se proto-keltski jezik i stari baskijski rekonstruiraju kao jezici s glasom [b], a bez glasa [p].

Slično je odstupanje zvučnih i bezvučnih ploziva opisano u članku o zvučnom velarnom plozivu.

U nekim jezicima postoji više različitih inačica glasa (s aspiracijom, ejektivni itd.), primjerice u gruzijskom ili Hindiju.

Karakteristike su:

Glas se nalazi u 83,15 % svih jezika zabilježenih u bazi podataka UPSID.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]