Estremadurci
| Estremadurci | |
|---|---|
| Ukupan broj pripadnika etničkih Estremaduraca 1,135,000 | cca. 1,135,000 (2008;[1]) |
| Područje rasprostranjenosti | Španjolska: 1,135,000 (2008) [2] |
| Jezik | estremadurski.[3] |
| Religija | kršćanstvo. |
| Povezane etničke grupe |
• Španjolci |
Estremadurci, narod ili etnička grupa iz skupine romanskih naroda, nastanjeni u autonomnoj regiji Extremadura na zapadu Španjolske. Oko 1,1 milijun pripadnika, od kojih tek oko 200,000 aktivno govori materinskim jezikom.
Estremadurci su etnički najbliži rođaci današnjih Portugalaca, a jedni i drugi svoje porijeklo vuku od romaniziranih Keltibera Luzitanaca. Ovaj kraj nastanjen je još u paleolitiku, a ljudi koje poznajemo kao Luzitance pojavit će se u povijesti oko 1000 pr. Kr. U njihovom stvaranju sudjeluju Kelti koji u ranom prvom tisućljeću pr. Kr. prodiru u više navrata na Iberski poluotok, gdje će se miješati s prastanovnicima Iberima. Stvaraju se novi narodi i plemena koji će postat poznati kao Keltiberi. Lusitani će svoje ime dati kasnijoj rimskoj provinciji Luzitaniji koja je pokrivala područje sadašnjeg Portugala i Estremadure. Španjolska Estremadura, koja se ne smije brkati s portugalskom, svoje ime dobiva po tome što je tijekom rekonkviste i dijelom u 12. stoljeću na krajnjoj granici gdje počinje vlast islama. Još 25. pr. Kr. utemeljen je grad Augusta Emerita koji postaje središte cijele Luzitanije, a na njegovom mjestu danas se nalazi suvremena Mérida. Godine 1883. Luzitanija se podijelila na dvije provincije, sjevernu Cáceres i Badajoz na jugu, a 1983. izborili su se za autonomni statut svoje regije. U nju se ipak slabo ulaže pa su Estremadurci prisiljeni konstantno iseljavati u druge krajeve.
Glazba i ples
Estremadurci žive u ekonomski najsiromašnijoj regiji, poglavito od agrara pa mnogi iseljavaju u Južnu Ameriku. Njihova kultura još u davna vremena nastaje pod utjecajem Ibera, Ligura, Kelta i onda kasnijih Rimljana, Kartažana i Maura. Utjecaj sa strane osobito se osjeća u glazbi. Među glazbene instrumente Estremaduraca, kaže izvjesni Michel Conci iz Nieuw-Vennepa čija je majka po njegovim riječima porijeklom Estremadurka, spadaju flauta, akordeon, bubnjevi, gitara i jedna neobična vrsta membranofona, poznatog kao zambomba (vidi Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. kolovoza 2007. (Wayback Machine)). Zambomba je tipična i njihovim rođacima Portugalcima, a poznaju ga pod imenom sarronca (vidi sliku Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. listopada 2007. (Wayback Machine)), a prema mjestu svog nastanka sarronca je poznmata i kao roncadeira, zamburra, zurra-burros ili snore. Zambomba i sarronca najčešće se koriste tijekom Božića a uz njihovu pratnju igra se i jota. Kako su Estremadurci i Portugalci mnogo iseljavali u Novi svijet, napose u Južnu Ameriku i tamo nalazimo rođakinju jote, to je brazilska cuíca (kvika), kojoj tamo svoj pečat daju i potomci crnačkih robova, ali ona nije bila nepoznata ni u Africi, i tamo su je poznavali (vidi). Jota se osim uz zambombu igra i uz pratnju akordeona, kastanjeta, flaute, tamburina, gitare i triangla.
Kuhinja
Hrana i gastronomija zauzimaju posebno mjesto u kulturnom identitetu Estrenadueaca. Nacionalnoj gastronomiji pripadaju janjetina i sušeni svinjski proizvodi, napose šunke, po kojima su svjetski poznati, nadalje sušene domaće kobasice, ovčji sirevi i vina “Ribera del Guadiana” (vidi Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2007. (Wayback Machine)).
Estremadurski jezik (ehtremeñu) član je romanske grane indoeuropskih jezika kojim danas aktivno govori oko 200,000 ljudi unutar 1,1 milijuna etničkih Estremaduraca, a oko 500,000 ljudi još je sposobno da se na njemu uspiju sporazumijevati. Jezik ima tri dijalekta: sjeverni ili artu ehtremeñu, središnji (meyu ehtremeñu) i južni ili bahu ehtremeñu.
Najpoznatiji španjolski konkvistadori bili su Estremadurci, a njihova domovina poznata je i kao 'zemlja konkvistadora. Otkrićem Amerike mnogi će se uputiti u prekomorske pustolovine i otkrivat i osvajat nove krajeve i zemlje. Estremadurski konkvistadori istražit će krajeve sve od gorja Appalachian do Anda, uključujući gorje Ozark, Mississippi, Amazonu i pacifičku obalu. Osvojili su najsnažnija američka carstva, zemlje Inka i Asteka, a njihova imena ostala su zauvijek upisana u kjnigu povijesti. To su bili: Hernán Cortés, Francisco Pizarro, Francisco de Orellana, Vasco Núñez de Balboa, Hernando de Soto, Pedro de Alvarado i Pedro de Valdivia.