Edo Popović
Edo Popović | |
---|---|
Rođenje | 1957., Livno, BiH |
Zanimanje | književnik |
Nacionalnost | Hrvat |
Period pisanja | od 1987. |
Važnija djela
| |
Portal o životopisima |
Edo Popović (Livno, BiH, 1957.), hrvatski je književnik.
Studirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu komparativnu književnost i hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti. 1987. godine bio je jednim od pokretača i urednika književnoga časopisa Quorum. Potpisnik je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[1][2]
Živi s obitelji i radi u Zagrebu. Djela su mu prevedena na desetak jezika.
Romani:
- Izlaz Zagreb jug (2003.) (eng. izd. Zagreb, Exit South, 2005.)
- Dečko, dama, kreten, drot (2005.)
- Oči (2007.)
- Lomljenje vjetra (2011.)
- Mjesečev meridijan (2015.)
Novele:
- Koncert za tequilu i apaurin (2002.)
- Plesačica iz Blue Bara (2004.)
- Igrači (2006.)
Zbirke priča:
- Ponoćni boogie (1987.)
- San žutih zmija (2000.)
- Tetovirane priče (2006., u suradnji s crtačem Igorom Hofbauerom)
Dnevničko-autobiografska proza:
- Kameni pas, Moderna vremena, Zagreb, 2001., ISBN 953-6828-08-1
- Priručnik za hodače, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009., ISBN 978-953-303-084-5
- "U Velebitu", Libricon, Zagreb, 2013., ISBN 978-953-55752-7-6
Pet svezaka ilustriranih kratkih priča, ilustrirao Igor Hofbauer: Klub, Ako vam se jednom na vratima..., Gospa od Bluda, Dvije priče, Betonske priče.
- ↑ Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku iz Zagreba. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 27. ožujka 2024. Alt URL.
- ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 27. ožujka 2024.