Prijeđi na sadržaj

Duško Ševerdija

Izvor: Wikipedija

Duško Ševerdija (Zaton (Šibenik), 12. svibnja 1921.), hrvatski domovinski i iseljenički poduzetnik i književnik[1][2]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se je u Zatonu kod Šibenika. U rodnom mjestu išao je u pučku školu. U Šibeniku je bio u prvom razredu klasične gimnazije, pa je otišao u Ljubljanu k bogatoj teti i završio srednju Trorazrednu Nadaljevalnu hotelirsku gostilničarsku šolu. Zatim se je zaposlio u Zagrebu. Završio je i nekoliko tečaja: knjigovodstva, brzopisa, strojopisa i radio-telegrafije, što je bilo temelj njegova zanimanja do kraja rata. Koncem rata se je zbog zla glasa koji se širio iz krajeva koje su osvojile jugokomunističke snage otišao je u masovnom zbjegu dijela hrvatskog naroda na Zapad u emigraciju. Bio je u više izbjegličkih logora i naposljetku je odselio u Argentinu u Buenos Aires. Zaposlio se je kao činovnik u Ministarstvu rada. Već šest godina poslije sa suprugom je otvorio vlastitu tvornicu pletiva. Potom je preselio u drugu argentinsku provinciju Cordobu u kojoj je neprekidno živio u San Agustinu. Domovinu je nakon dugo vremena prvi put posjetio ljeta 1993. godine.[1]

Spisateljskim radom bavio se od odlaska u emigraciju. U logorima je pisao za izvedbe ad hoc skečeva i vesele dramske fragmente, ali i pjesme. Prve je objavio u logoru Fermu u pokrenutom listu Croatia, a društvo su mu činili hrvatski književnici i intelektualci Husnija Hrustanović, Zvonko Fržop, Vinko Nikolić, Dušan Žanko (ratni intendant Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, poslije djelovao u Venezueli), Janko Skrbin, Duško Kalebić, Luka Brajnović, Srećko Karaman i dr.,[3] Dramu Hrvatsku krunu napisao je zajedno s Fržopom. Na logorskoj pozornici uprizorili su ju izvođački nositelji prof. Zoričić i prof. Mandica Dulčić. Kad je preselio u Argentinu, pjesme je objavio u Domobranskom Godišnjaku, pa u Hrvatskoj reviji i inim hrvatskim emigrantskim listovima.[1]

Pozitivne su kritike o Ševerdijinim pjesmama napisali Gracijan Raspudić, Ante i Branko Kadić, Dušan Žanko, Gojko Borić i još neki.[1]

Djela

[uredi | uredi kôd]

Objavio je samostalna izdanja:[1]

  • Koracima prema Suncu, knjiga sabranih pjesama (tiskana)
  • U rukopisu su ostale tri zbirke pjesama, te podulja priča Hasanaga.

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]
  • Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca, a Vinko Nikolić u svoju antologiju emigrantskog pjesništva Pod tuđim nebom.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012.) Pristupljeno 8. lipnja 2019.
  2. Severdija, Duško, Hrvatski svjetski kongres, 8. studenoga 2013.
  3. Hrvatski svjetski kongresArhivirana inačica izvorne stranice od 8. lipnja 2019. (Wayback Machine) Severdija, Dusko (pristupljeno 6. svibnja 2016.)