Luka Brajnović
| Luka Brajnović | |
|---|---|
 Luka Brajnović | |
| Pseudonim | Nehaj Trifunović, Ante Borak, Tugomir Lab, Bić |
| Rođenje | 13. siječnja 1919. Kotor, Crna Gora |
| Smrt | 8. veljače 2001. Pamplona, Španjolska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Period pisanja | 1940. – 2001. |
| Književne vrste | roman, poezija, esej, memoari |
| Supruga | Ana Tijan |
| Djeca | Elica, Olga, Ana Maria, Lierka i Antonio Brajnović |
Važnija djela
| |
| Portal o životopisima | |
Luka Brajnović (Kotor, Crna Gora, 13. siječnja 1919. – Pamplona, Španjolska, 8. veljače 2001.), bio je hrvatski pjesnik, književnik i novinar koji je od nakon Drugoga svjetskog rata do smrti, 2001. godine, živio i radio u Španjolskoj. Rodom Hrvat.[1] Jedan od najvećih Hrvata iz iseljeništva, pjesnik, enciklopedist i znanstvenik.[1]
Luka Brajnović rodio se u Kotoru 1919. godine.[2] Pučku školu polazio je i završio u rodnome gradu, a gimnaziju na Badiji, u Dubrovniku i Kotoru.[2] Studij prava upisao je i studirao na Sveučilištu u Zagrebu, a završio ga poslije u iseljeništvu. U emigraciju je otišao u svibnju 1945. godine. Prvotno je boravio u Austriji, potom u Italiji te u Španjolskoj gdje je na Sveučilištu u Pamploni studirao i diplomirao na Filozofskom fakultetu i na Fakultetu znanosti informacija.[2]
Od 1960. godine bio je profesorom svjetske književnosti i novinarske deontologije na Navarskom sveučilištu.[2]
U čast lika i djela Luke Brajnovića od 1997. godine dodjeljuje se Nagrada Luka Brajnović za komunikaciju a dodjeljuje ju Škola komunikacije Sveučilišta Navarra iz Pamplone u Španjolskoj, "profesionalcima koji su u svom radu na području komunikacije branili dostojanstvo ljudske osobe i temeljne vrijednosti slobode, tolerancije i solidarnosti."[3]
Brajnović se zarana počeo baviti pisanjem. Pisao je pjesame, pripovijesti i romane. Još za vrijeme studija bio je glavnim i odgovornim urednikom časopisa "Luči" (1940. – 1943.), a od 1941. do 1944. godine bio je urednikom jednog od najraširenijih hrvatskih katoličkih tjednika Hrvatske straže.[2] U emigraciji je surađivao u brojnim hrvatskim listovima i časopisima (Danica, Hrvatska država, Glas sv. Antuna, Hrvatska revija i inima).[2] U Madridu je pokrenuo i uređivao do 1955. godine reviju za duhovno-znanstvena pitanja Osoba i duh (zajedno s Hijacintom Eterovićem),[4] te Knjižnicu Osvit, koja je, među ostalima, objavila knjigu pjesama Lucijana Kordića, knjigu eseja Vinka Kriškovića i Sveto Pismo Novoga i Staroga zavjeta u prijevodu Ivana Ev. Šarića, a u reviziji samog Brajnovića.[2]
Surađivao je i u raznim španjolskim novinama i revijama te je bio piscem brojnih priručnika za španjolske studente.
U hrvatskim glasilima potpisivao se je i pseudonimima: Nehaj Trifunović, Ante Borak, Tugomir Lab, Bić i dr.
Između 1952. i 1980. godine objavio je u Hrvatskoj reviji[4]:
- Čempresi, sv. 1., str. 29. – 32., 1952.
- Dvije pjesme: Koenigsee; Daksa 1944, sv. 2., str. 139., 1957.
- Tri pjesme: Djetinjstvo; Mladi val; Dva anđela, sv. 4., str. 549. – 551., 1961.
- Bol na bespuću: Razmišljanja uz divot-knjigu "Katolička crkva i Hrvati izvan domovine", sv. 4., str. 619. – 622., 1980.
Roman iz bokeljskoga života Suze u nastavcima mu je objavljen u Hrvatskoj straži, te zasebna djela[2]:
- Tripo Kokoljić, (roman), Zagreb, 1945.
- Smirene želje, (pjesme), Madrid, 1951.
- Priče iz djetinjstva, (pripovijesti), Madrid, 1953.
- Na pragu radosti, (pjesme), Rim, 1958.
- Tecnologia de la Informacion, (priručnik: tri izdanja), Pamplona 1967., (2. izd. 1974.; 3. izd. 1978.)
- Deontologia periodistica, (priručnik), Pamplona, 1969. (2. izd. 1978.)
- U plamenu (roman), Rim 1969., (2. izd. Đakovo 1990.)
- Retorno (pjesme), Pamplona, 1972.
- Grandes figuras de la Literatura universal, (eseji), Pamplona, 1973.
- Literatura de la revolucion bolchevique, (priručnik), Pamplona, 1975.
- Ellenguaje de las ciencias, (priručnik), Pamplona, 1976.
- Ambito cientifico de la Informacion, (priručnik), Pamplona, 1979.
- El poema americano, (pjesme), Pamplona, 1982.
- Ex ponto, (pjesme), Pamplona 1985.
- Despedidas y encuentros, memorias de la guerra y el exilio, Eunsa, Pamplona, 2000. (2. izd. 2001.; polj. izd. Pożegnania i powroty. Wspomnienia z czasów wojny i wygnania, Wydawnictwo Trio, Varšava, 2011.; hrv. izd. Oproštaji i susreti: sjećanja iz rata i izgnanstva, Zagreb, 2019.)
- Služiti istini: memoari, članci, ogledi i studije, priredila Matilda Kolić-Stanić, Zagreb, 2016.
- Mjesečina u uljiku: izabrane pjesme, priredio Božidar Petrač, Zagreb, 2019.
- More mog djetinjstva: izabrane pjesme, Zagreb, 2019.[5]
- ↑ a b Đuro Vidmarović: Hrvatska predsjednica među Hrvatima u Boki kotorskoj, Hrvatsko kulturno vijeće, 7. lipnja 2015.
- ↑ a b c d e f g h 60 hrvatskih emigrantskih pisaca. str. simun-sito-coric.ch. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2012. Pristupljeno 16. listopada 2019.
- ↑ (šp.) Premio Luka Brajnovic Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. travnja 2015. (Wayback Machine), Universidad de Navarra, pristupljeno 10. travnja 2015.
- ↑ a b Milan Blažeković, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., ISBN 953-160-107-0, str. 71.
- ↑ 100. obljetnica rođenja Luke Brajnovića, dhk.hr, 11. listopada 2019., pristupljeno 16. listopada 2019.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021070910003946.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- (šp.) brajnovic.online, međumrežne stranice o Luki Brajnoviću