Prijeđi na sadržaj

Druga proleterska udarna brigada NOVJ-a

Izvor: Wikipedija
Druga proleterska brigada

Borci 4. bataljuna Druge proleterske brigade tijekom bitke na Neretvi 1943.
Osnovana 1. ožujka 1942.
Država Federativna Narodna Republika Jugoslavija
Odanost Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije
Grana pješaštvo
Veličina 1000 vojnika i časnika
Sjedište Čajniče, Bosna i Hercegovina
Sudjelovanje u borbama Bitka za Kupres 1942.
Operacija "Weiss I"
Operacija "Weiss II"
Bitka na Neretvi
Bitka na Sutjesci
Operacija "Kugelblitz"
Bitka za Ivanjicu 1944.
Bitka na Kopaoniku 1944.
Beogradska operacija
Srijemska bojišnica
Odlikovanja Orden narodnog heroja
Orden nar. oslobođenja
Orden partizanske zvijezde
Orden bratstva i jedinstva
Orden za hrabrost
Raspuštena svibanj 1945.
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici
Ratko Sofijanić

Druga proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada, poznata i kao Druga srpska brigada, formirana je naredbom Vrhovnog štaba NOV i POJ, 1. ožujka 1942. godine, u Čajniču, od boraca Užičkog, Čačanskog i Drugog šumadijskog partizanskog odreda. Na dan formiranja imala je četiri bataljuna s oko 1000 boraca.

Prvi zapovjednik brigade bio je Ratko Sofijanić, narodni heroj, politički komesar Milinko Kušić, narodni heroj, a partijski rukovoditelj i zamjenica političkog komesara Spasenija Babović, narodni heroj.

Druga proleterska NOU brigada je na svom ratnom putu prešla oko 24 000 kilometara. U njezinim redovima borilo se oko 15 000 boraca iz svih krajeva Jugoslavije. Izbacila je iz stroja oko 62 000 neprijateljskih vojnika. Dala je veliki broj rukovodećih kadrova, kao i 48 narodnih heroja. Među njima je i Petar Leković, prvi narodni heroj Jugoslavije.

Zajedno s Prvom proleterskom brigadom, imala je veliku ulogu u stvaranju operativnih postrojbi kasnije Jugoslovenske narodne armije.

Odlikovana je Ordenom narodnog oslobođenja, Ordenom partizanske zvijezde, Ordenom bratstva i jedinstva i Ordenom za hrabrost. Povodom petnaestogodišnjice bitke na Sutjesci, u lipnju 1958. godine, odlikovana je i Ordenom narodnog heroja.

Borbeni put

[uredi | uredi kôd]

Druga proleterska brigada je do formiranja Druge proleterske divizije 1. studenog 1942. godine bila pod neposrednim zapovjedništvom Vrhovnog štaba. U ožujku i prvoj polovici travnja djelovala je u istočnoj Bosni. Zauzela je Borike, oslobodila Vlasenicu, Bratunac, Miliće, Srebrenicu i Drinjaču; zatim je vodila borbe na Romaniji i sudjelovala u napadima na ustaška utvrđenja u Rogatici i Han-Pijesku. U drugoj polovici travnja s dijelom svojih snaga izvela je uspješan napad na ustaško uporište Borač u Hercegovini.[1]

Tijekom Treće neprijateljske ofenzive imala je vrlo teške zadatke; isprva je vodila borbe oko Čajniča, Goražda, Foče, na sektoru Pljevlja, a u prvoj polovici lipnja vodila je teške borbe sa četnicima na Durmitoru i na Gatu, kod Gacka.

Pohod u Bosansku krajinu

[uredi | uredi kôd]

Nalazila se u sastavu Udarne grupe brigada, koja je pod neposrednim zapovjedništvom Vrhovnog zapovjednika Josipa Broza Tita 24. lipnja 1942. godine krenula u zapadnu Bosnu. Vodila je borbe oko Kalinovika, sudjelovala u rušenju željezničke pruge Sarajevo-Mostar, u zauzimanju Tarčina i Pazarića, zatim u borbama na sektoru Travnika, Donjeg Vakufa i Bugojna. Od kraja srpnja do polovice listopada 1942. vodila je veliki broj teških borbi. Zajedno sa Četvrtom proleterskom, Desetom hercegovačkom i Prvom krajiškom sudjelovala je u napadu na Kupres. Sudjelovala je i u oslobođenju Jajca, 25. rujna 1942. godine.[1]

Dana 17. listopada je u Drvaru od Josipa Broza Tita primila proletersku zastavu. Od tada do početka bitke na Neretvi djelovala je oko Bosanskog Grahova, Livna, Kupresa, Duvna i u Kninskoj krajini. Izvela je protuudar protiv talijanske divizije "Sassari" i četnika od 26. do 28. listopada i čišćenje Kninske krajine od četnika i ustaša. Vodila je borbe za Livno od 5. do 15. prosinca i izvršila napad na Kupres.

Bitka na Neretvi

[uredi | uredi kôd]

Krajem siječnja vodila je žestoke borbe kod Knina i Strmice. Od tada do forsiranja Neretve vodila je borbe za Imotski i Posušje (9. i 10. veljače 1943., prodrla u dolinu Neretve, zauzela Drežnicu i Grabovo 16./17. veljače, gdje je razbila bataljun divizije "Murge". Zajedno s još osam brigada, sudjelovala je u protuudaru kod Gornjeg Vakufa, i naročito se istakla (razbila bataljun 717. njemačke divizije). Tim uspjesima spašeni su ranjenici i olakšan je položaj snaga NOVJ na Neretvi.

U ofenzivnim pothvatima Glavne operativne grupe s Neretve, brigada je vodila teške borbe s četnicima kod Krsca, na Prenju, kod Bijele, Boračkog jezera, Glavatičeva, Obija i Kalinovika. U travnju je sudjelovala u borbama na Drini. Njezina dva bataljuna su zajedno s Četvrtom i Petom proleterskom brigadom sudjelovala u borbama na Javorku kod Nikšića 1. i 2. svibnja 1943. godine, kada su razbijene talijanske i četničke snage jačine nekoliko bataljuna.[1]

Bitka na Sutjesci

[uredi | uredi kôd]

Tijekom bitke na Sutjesci, sudjelovala je 24. i 25. svibnja u pokušaju proboja jugoistočno od Foče, a od tada pa do 10. lipnja vodila je teške borbe na Vučevu, za Košur, kod Suhe, na Barama i Košuti. Njezin uspjeh na Vučevu i Košuti spada u najznačajnije borbe u ovoj bitci. Vrlo je značajno i sudjelovanje brigade u proširenju proboja njemačkog obruča na Zelengori 11. lipnja, kao i u proboju drugog obruča na komunikaciji KalinovikFoča.

S ove komunikacije borbom se probila na sjever, oslobodila je Olovo 24./25. lipnja, a dva dana kasnije sudjelovala je u oslobođenju Kladnja. Od tada do početka rujna djeluje oko Tuzle i na planini Ozrenu. Sudjelovala je u razbijanju jakih četničkih i drugih snaga.

Pohod u Srbiju

[uredi | uredi kôd]

S teritorija Tuzle i Ozrena brigada je prešla u područje Foče, a zatim u Sandžak. Oslobodila je Foču (3./4. rujna), Pljevlja (22. rujna), Prijepolje pa je sudjelovala u oslobođenju Bijelog Polja, Berana i Kolašina. Oslobodila je Priboj i prešla u Srbiju. Mjesec dana vodila je borbe na Zlatiboru i drugim mjestima. Kod Prijepolja je 4. prosinca u žestokoj iznenadnoj borbi pretrpjela velike gubitke. Ponovno je prešla u Srbiju te u prosincu 1943. i siječnju 1944. godine vodila više borbi na Zlatiboru, za Ivanjicu, kod Arilja, u području Priboja i drugih mjesta.[1]

Sredinom ožujka 1944. godine, brigada u sastavu Udarne grupe divizija ponovo prodire u Srbiju. Od tada do 21. svibnja vodila je gotovo neprekidne borbe u zapadnoj Srbiji i Sandžaku (Rudo, Zlatibor, Ivanjica, Kaona, Povlen), ali je bila prisiljena povući se u Crnu Goru.

Završne operacije

[uredi | uredi kôd]

U lipnju i srpnju 1944. godine brigada je vodila borbe na sektoru Andrijevice. Sudjelovala je pritom i u Andrijevičkoj operaciji. U prodoru Operativne grupe divizija iz Crne Gore u Srbiju sudjelovala je u borbama na Pešterskoj visoravni i na Ibru. U kolovozu djeluje na Kopaoniku, u Župi, Rasini i oko Kuršumlije, gdje se istakla u razbijanju četnika. U rujnu je sudjelovala u borbama na Ibru, kod Požege i Gornjeg Milanovca.

Sudjelovala je u Beogradskoj operaciji i od tada do kraja prosinca djelovala je na Srijemskoj bojišnici. U veljači i ožujku 1945. godine sudjelovala je u borbama na Drini (Banja Koviljača i Loznica). U travnju je sudjelovala u oslobođenju dijela istočne Bosne (Bijeljina, Brčko, Šamac), a zatim u borbama u Slavoniji, pa na Majevici.

Narodni heroji Druge proleterske brigade

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d 2. proleterska udarna brigada, pristupljeno 1. kolovoza 2024.

Literatura

[uredi | uredi kôd]