Dobranje (Cista Provo)
| Dobranje | |
|---|---|
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Splitsko-dalmatinska |
| Općina/grad | Cista Provo |
| Najbliži veći grad | Imotski |
| Površina | 17,1 km2 [1] |
| Koordinate | 43°33′32″N 16°54′29″E / 43.559°N 16.908°E |
Stanovništvo (2021.) | |
| Ukupno | 87 [2] |
| – gustoća | 5 st./km2 |
| Odredišna pošta | 21256 Cista Provo [3] |
| Pozivni broj | +385 (0)21 |
| Autooznaka | IM |
  Dobranje Dobranje na zemljovidu Hrvatske | |
Dobranje su naselje u općini Cista Provo, u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Svetac zaštitnik župe Dobranje je sv. Ivan Krstitelj, ujedno i svetac kojemu je posvećena stara župska crkva u ovom selu.[4]
Naselje je smješteno sjeverno od Ciste Velike, južno od Tijarice i zapadno od Sviba.
Kroz povijest je bila dijelom starohrvatske župe Radobilje.[4] 1750. je biskup Pacifik Bizza zabilježio da je župa Dobranje bila ovisna o glavnom župniku u Katunima, u kapelaniji Ciste. Od 1760. ima svog svećenika. Ipak, 1762. je godine vizitacijom biskupa Nikole Dinarića zabilježeno je da su Dobranje ovisne o Katunima, odnosno o župniku iz Radobilje. O Radobilji je ostala ovisna do 1849. godine. Organskim dekretom nadbiskupije splitsko-makarske su župe na njenom području preorganizirano, pa su tako Dobranje nakon više stoljeća prestale biti u svezi s Radobiljom, a uspostavila se sveza s Aržanom.[4]
2001. su godine u novoizgrađenu grobnicu u Dobranjama preneseni i pokopani ostatci tijela 133 (sto trideset i troje) smaknutih zarobljenih hrvatskih vojnika, koji su bili većinom iz Imotske krajine, a manjim dijelom iz Hercegovine i Cetinske krajine. To su bili vojnici koje su sredinom 1944. godine partizanske postrojbe zarobile kod Aržana, strijeljali u Grabu te bacili u jamu Pode, a tijela su im iskopana 1992. godine te su bila od onda na patologiji splitskog KBC-a. 200. je godine u spomen na njih postavljeno spomen-obilježje "Isus pod križem" akademskog kipara Josipa Bosnića.[5][6]
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine Dobranje su imale 161 stanovnika, prema popisu stanovništva iz 2001. godine su imale 378 stanovnika, dok su prema popis stanovništva iz 1991. godine imalo 473 stanovnika.
| broj stanovnika | 393 | 442 | 466 | 546 | 641 | 624 | 649 | 654 | 832 | 864 | 888 | 803 | 616 | 473 | 378 | 161 | 87 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
- Vuletića staje, ruralna cjelina
- Crkva sv. Ivana Krstitelja
- Sklop kuća Vuletić
Škola u Dobranjama djeluje od 1939. godine. Prvo je radila u privatnoj kući Joze-Đure Vuletića. Djeluje kao područna škola "Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića" iz Ciste Velike.[7]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ a b c Dobranje Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. kolovoza 2011. (Wayback Machine) Župa sv. Ivana Krstitelja
- ↑ Splitsko-makarska nadbiskupija Josip Šerić: Dobranje Misa zadušnica za ubijene hrvatske vojnike, 5. travnja 2010.
- ↑ Dobranje: sv. Misa zadušnica za 136 partizanskih žrtava Hrvatsko kulturno vijeće, 29. travnja 2011.
- ↑ OŠ Ivan Goran Kovačić, Dobranje. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. lipnja 2013. Pristupljeno 18. listopada 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
- Povijest sela Dobranja Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. kolovoza 2011. (Wayback Machine)
- Prezimena u Dobranjama Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. studenoga 2011. (Wayback Machine)
| |||||||
.gif){kind=small}