Dalmatinski pas
Dalmatinac | |
---|---|
Klasifikacija FCI | |
Skupina | 6 goniči, krvosljednici i srodne pasmine |
Odsjek | 3 srodne pasmine / bez radnog ispita |
Pododsjek | |
Standard | br. 153 na 13. listopada 2010.[1] (en / [ fr]) |
Ime | Dalmatinski pas[1] |
Varijetet | |
Tip | |
Podrijetlo | Hrvatska |
Patronat | |
Visina | mužjaci 56 – 62 cm ženke 54 – 60 cm[1] |
Masa | mužjaci 27-32 kg ženke 24-29 kg Težina standardom Međunarodnog kinološkog saveza nije propisana |
Popis domaćih pasa |
Dalmatinski pas (dalmatinac, dalmatiner) vrlo je stara pseća pasmina lako prepoznatljiva po bijeloj dlaci s karakterističnim crnim mrljama ili mrljama boje jetre. Poznati točkasti sloj dlake jedinstven je za dalmatinske pse; nijedna druga čistokrvna pasmina nema ovakve jedinstvene točkaste oznake. Pasmina je dobila ime po hrvatskoj pokrajini, Dalmaciji,[2] za koju se vjeruje da je izvorno mjesto podrijetla dalmatinskog psa.
Povijest pasmine[uredi | uredi kôd]
Nađene su slike točkastih pasa nalik dalmatinskim psima stare više od 4000 godina. Postoji nekoliko naziva za ovoga psa, ali najčešće ga zovu jednostavno dalmatiner. Austrijski zoolog Leopold Fitzinger još u 19. stoljeću opisao je ovu vrstu pasa te napomenuo da je ranije zvan dubrovački gonič, a kasnije dalmatinski ptičar.[3] Međunarodni kinološki savez objavljuje prvi standard za dalmatinskog psa 7. travnja 1955. pod nazivom «Dalmatiner Jagdhund» - Dalmatinski gonič.[1]
Danas je isključivo kućni ljubimac, a prije se koristio kao ratni pas na granici s Osmanskim Carstvom i kao pratnja senjskim uskocima,[3] lovac u čoporima, aporter divljači i lovac za ptice, katkad i za čuvanje stada i lovac štetočina. Bio je i prethodnica vatrogasnim kolima.[4] Instinkt goniča i danas je zadržao.
Obilježja[uredi | uredi kôd]
Dalmatinski pas je veseo i razigran pas; odan je svojoj obitelji i treba mu društvo. Srednje je veličine i vrlo je izdržljiv. Pun je energije i otvoren, ali može biti agresivan prema drugim mužjacima. Traži mnogo kretanja i obilno se linja, te mu zimi može biti hladno. Oči su okrugle i sjajne te mogu biti jantarne, plave ili smeđe boje ili bilo kombinacija tih boja.
Tijelo je snažno i mišićavo. Uši su priljubljene uz glavu i mogu biti u raznim kombinacijama crne i bijele. Rep je snažan i sužava se prema vrhu i lagano je zakrivljen prema gore. Dlaka je kratka, gusta i sjajna, a mrlje se u pravilu ne bi smjele dodirivati i preklapati. Naraste oko 50-60 cm, a težina mu može biti oko 25-30 kg. Dalmatinski psi mogu puno pojesti te imaju dubok glas. Ženke mogu biti vrlo plodne i prosječno okote 8 mladunaca.
Imaju sklonost da se okote gluhi, te je potrebno dobro provjeriti štene prije uzimanja. Prosječan životni vijek pasmine je od 12 do 14 godina.
Srodnik je istarskom kratkodlakom goniču i posavskom goniču. Srodnost dalmatinskog psa i istarskog kratkodlakog goniča je dokazana i veterinarskim istraživanjima Tadije Peraića:„Istarski gonič komparativna istraživanja krvne slike“, 1991. i Čedomira Labure: „Istarski gonič istraživanja nekih, dijagnostickih značajnih biokemijskih parametara u serumu“, 1992.: velika podudarnost fizioloških vrijednosti koncentracije mokraćne kiseline kod obiju pasmina, kao i vrlo slične genetske formule za boju, čime se dokazalo zajedničko podrijetlo obiju pasmina.[5]
Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]
- Hrvatska pošta izdala je 2001. godine poštansku marku s likom Dalmatinskog psa u vrijednosti od 5 HRK.[6]
- Na natjecanju u Varšavi održanom 2018. godine proglašen je najljepšim psom Europe.[7]
- Godine 2009. godine zabilježen je slučaj s čak osamnaest štenaca u jednom leglu.[8]
Vidi[uredi | uredi kôd]
- Dalmatinska moli (engl. Dalmatian molly)
- Dalmatinska somovka (engl. Dalmatian catfish)
- Dalmatinski sijamski borac (engl. Dalmatian betta)
- Dalmatinski skalar (engl. Dalmatian angelfish)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Dalmatinski pas standard i komentar
- ↑ The Dalmatian Club of America, A Short History of the Dalmatian, iz knjige: The Complete Dog Book, Offical Publication of the American Kennel Club, 18. izdanje, 1992.(engl.)
- ↑ a b Dubrovački vjesnik, DOMINI CANES Četiri „dalmatinca“ u klaustru Male braće, objavljeno 7. ožujka 2019., pristupljeno 13. ožujka 2019.
- ↑ DALMATINERE PONOVNO UZGAJAJU U DALMACIJI Upoznajte Mercedes i Chaplina, mamu i tatu prvog legla u Zadru nakon čak 10 godina, objavljeno 13. svibnja 2018., pristupljeno 13. ožujka 2019.
- ↑ Istarski goniči[neaktivna poveznica] Boris Špoljarić, Jasminko Kormoš-Buco: Istarski kratkodlaki i oštrodlaki gonič , pristupljeno 23. travnja 2010.
- ↑ HRVATSKE AUTOHTONE PASMINE PASA - DALMATINSKI PAS, pristupljeno 13. ožujka 2019.
- ↑ Hrvatska danas, Povijesni uspjeh hrvatske pasmine: Dalmatinski pas prvi put proglašen najljepšim psom Europe, objavljeno 18. listopada 2018., pristupljeno 13. ožujka 2019.
- ↑ Daily Mail, Pictured: The dalmatian who gave birth to a bumper litter of EIGHTEEN pups, objavljeno 7. siječnja 2009., pristupljeno 13. ožujka 2019.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Hrvatski kinološki savez, hrvatske autohtone pasmine Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. studenoga 2012. (Wayback Machine)
|