Prijeđi na sadržaj

Dalmacija u Narodnooslobodilačkoj borbi

Izvor: Wikipedija
Otok Vis 1944. godine, partizan naoružan zaplijenjenim njemačkim mitraljezom MG42.

Dalmacija je nakon Osovinske okupacije Jugoslavije i uspostave NDH, Rimskim ugovorima, podeljena između NDH i Italije. Vlast NDH u tzv. drugoj zoni ostaje samo formalna, te služi kao ispomoć talijanskoj vojsci koja otvoreno naoružava i obučava četničke postrojbe u dalmatinskoj zagori. Oružani ustanak u Dalmaciji započeo je usporedno s ustankom u ostatku okupirane Hrvatske. Glavni razlozi bili su nasilna talijanska okupacija te politika etničkog čišćenja kako talijanskog tako i četničkog, a kasnije i njemačkog (i ustaškog).

Već od lipnja 1942. utemeljeni su općinski i kotarski narodnooslobodilački odbori. U to doba partizanske su snage u Dalmaciji vezivale 54.000 talijanskih vojnika, 4000 četnika i 3000 ustaša, domobrana i žandara. Dva mjeseca kasnije, pored nekoliko odreda sastavljenih od po 2-3 bataljuna, formirane su prve dvije brigade, a 2000 dalmatinskih partizana upućeno je u proleterske brigade.

Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, Dalmaciju su oslobodile partizanske postrojbe. Njemačkom ofenzivom krajem početkom 1944. godine, dalmatinski partizani gube vlast nad Dalmacijom te je ona pripojena NDH, ali s jakim njemačkim vojnim kontigentom, XV. brdski korpus, kao stvarnom vlasti. Krajem ljeta 1944. sve dalmatinske brigade okupljene u Osmi dalmatinski korpus amfibijskim desantima počinju oslobađanje Dalmacije koje traje puna tri mjeseca, Dalmacija je potpuno oslobođena u prosincu 1944. Kninskom bitkom u kojoj je njemački XV. korpus razbijen.

Tijekom Drugog svjetskog rata na prostoru tadašnje Jugoslavije, od 1941. do 1945. godine u okviru Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije utemeljeno je ukupno četrnaest brigada, koje su nosile naziv dalmatinske.

Za proleterske su proglašene Prva i Druga dalmatinska brigada. Za udarne Prva, Druga, Treća, Sedma i Jedanaesta dalmatinska brigada, a Ordenom narodnog heroja odlikovane su Prva, Druga i Treća dalmatinska brigada.[1]

Popis dalmatinskih brigada

[uredi | uredi kôd]

Popis dalmatinskih divizija

[uredi | uredi kôd]

IX. dalmatinska divizija (osnivana dva puta)

XIX. dalmatinska divizija

XX. dalmatinska divizija

XXVI. dalmatinska divizija[2]

Brojnost

[uredi | uredi kôd]

O snazi dalmatinskog ustanka dovoljno je reći da je Dalmacija dala pet divizija. Naime, IX. divizija, poslije teških gubitaka na Neretvi gdje su je zapali najteži zadatci, ponovo je osnovana. Poslije kapitulacije Italije utemeljene su još tri – XIX., XX. i XXVI. divizija, od kojih je u listopadu 1943. sazdan Osmi korpus.

Sama je Dalmacija tada dala više boraca nego Srbija i Makedonija zajedno. Osmi korpus je u prosincu 1943. brojio 16.390 boraca. Vezivao je Njemačku 264. i 118. diviziju, dijelove 7. SS-divizije, i 114. divizije, jednu obalnu i jednu pohodnu pukovniju, 5. i 6. ustaški djelatni zdrug, 15. domobransku pješačku pukovniju, tri žandarmerijska puka i 4000 četnika.

Tijekom rata s područja Dalmacije u Narodnooslobodilačkom pokretu Hrvatske sudjelovalo je 110 000 ljudi dok je kroz postrojbe NOVJ-a prošla 71 000 boraca. U razdoblju prije mobilizacije Dalmacija je dala oko četvrtine ukupnog broja jugoslavenskih partizana.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj

Osmi dalmatinski udarni korpus

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Anić., Nikola. 2005. Osmi dalmatinski korpus NOVJ. Split
  2. Vojni istorijski institut: ZAVRSNE OPERACIJE ZA OSLOBODJENJE JUGOSLAVIJE 1944-45. www.znaci.org. Pristupljeno 17. siječnja 2023.