Prijeđi na sadržaj

Bokanjac

Koordinate: 44°07′N 15°14′E / 44.12°N 15.24°E / 44.12; 15.24
Izvor: Wikipedija
Bokanjac
Država Hrvatska
ŽupanijaZadarska županija
Općina/gradZadar
Koordinate44°07′N 15°14′E / 44.12°N 15.24°E / 44.12; 15.24

Zemljovid

Bokanjac na zemljovidu Hrvatske
Bokanjac
Bokanjac

Bokanjac na zemljovidu Hrvatske

Bokanjac je naselje u sastavu Grada Zadra u Zadarskoj županiji.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Naselje je u sastavu grada Zadra. Nalazi se na sjevernom rubu grada, na brdu nadmorske visine od 88 metara.

Uprava

[uredi | uredi kôd]

Upravno pripada gradu Zadru od nezavisnosti Hrvatske. Do nezavisnosti Hrvatske bio je zasebno selo.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Prvi pisani spomen imena Bokanjac datira iz 906. godine.[1] Kroz povijest zvao se još i Vrljica ili Ovrljica te Bokanj Studenac na bunaru.[2][3]

Mlečani 1409. godine podižu novu crkvu na Bokanjcu posvećenu sv. Šimunu pravedniku.[4] Postoji sumnja oko točne godine izgradnje.[5] Crkva je uništena godine 1646.[6][7] u spaljivanju sela sa strane Mlečana u ratu protiv Turaka, zbog strateškog položaja na brdu iznad Zadra. Deset godina selo nije bilo stalno naseljeno što potvrđuje izostanak zapisa u Matici vjenčanih od 1646. do 1655. godine.[7]

1656. godine selo se obnavlja na petstotinjak metara udaljenom brdu te je "staro selo" ostalo upamćeno upravo pod tim imenom.

Povijest župe

[uredi | uredi kôd]

Prva poznata crkva na Bokanjcu bila je posvećena sv. Korneliju i Ciprijanu[8] te se nalazila istočno od današnjeg položaja naselja, te se i danas to područje kolokvijalno naziva Čubrijan iako je sasvim točna lokacija crkve izgubljena. Godina njene izgradnje također nije poznata iako župom postaje 1349. godine te dobiva ime po bratovštini sv. Ciprijana.[9]

Današnja crkva je izgrađena 1658. godine[10][11] na ruševinama crkve sv. Šimuna pravednika. Njen današnji oblik potječe iz 1769. godine kada se prvi put spominje posvećenje apostolima sv. Šimunu i Judi Tadeju.[12] Zbog nedorečenih izvora[13] moguće je i vjerojatno da je crkva sv. Šimuna pravednika ipak bila obnovljena poslije spaljivanja i u službi do 1769. godine i gradnje nove crkve sv. Šimuna i Jude Tadeja na istom mjestu.[12] Uokolo crkve nalazilo se groblje sve do 1960.-tih godina kada su grobovi premješteni i groblje zacementirano.

Mise su održavane na hrvatskom jeziku sve do 1869. godine kada je hrvatski zamijenjen latinskim jezikom.[14]

- 906. Zadarski prior Fascolo ostavlja crkvi sv. Krševana 200 unca zlata i raznu skupocjenu opremu od svile, vune i konoplje, a opatu ostavlja jedan posjed u Bokanjcu...[1]

- 1223. Ugovor o pašnjaku sv. Grisogona ...ad puteum Boccani...[15]

- 1279. – 1289...Micha de Scolutar daje u najam zemlju kod ...ad Bocan studenac, de quirina Mauri Grisogono...[16]

- 1293. 8. travnja u testamentu Stjepana de Blasio, spominje se posjed njegove žene Stane Varikaše .ad Sanctum Cipriano...[17]

- 1300. 26. travnja ... ad Ciprianum II iuuenchos (?)...[18]

- 1306. 15. lipnja ...U oporuci Radoslava Fabera spominje se vinograd ... positam ad Sanctum Cipriani super terra archiepiscopatus Iadrensi...[19]

- 1317. 3. srpnja ...Donacija Franciscu Nostrogni od strane Marinusa filius de Vrsuline...totam unam meam vineam positam in confiniom Saneti Cipriani de Monte, super terram heredum Dragi de Nostrogna...[20]

- 1318. 22. veljače ...o posjedu Damjano Stani de Varicassis ... posite ad sanctum Cipriani...[21]

- 1318. 7. ožujka ...Deminach Logoda olim Bratoslaui, uilanus Madij Varikassis ad puteum Bocani...[22]

Veliko i srednje zvono su doneseni u Bokanjac za vrijeme drugog svjetskog rata sa zvonika sv. Krševana u Zadru. Veliko zvono ima promjer 70 cm dok srednje zvono ima promjer 60 cm te imaju iste natpise i simbole. Lijevani su u Padovi 1931. godine dok je manje mrtvačko zvono promjera 50 cm lijevano u Splitu 1898. godine

Zvonik i zvona su bili jako oštećeni tijekom Bitke za Zadar u sklopu Domovinskog rata, te je zvonik obnovljen 1994. godine.

1995. su ugrađena tri nova zvona lijevana u Zagrebu.

Popis župnika
Redni broj Godina Ime Redni broj Godina Ime Redni broj Godina Ime
1. 1401. – 1403. Ratko Meglanić 29. 1737. – 1742. Jive Dražić   57. 1921. – 1927. Blaž Karavanić
2. 1403.- Petar 30. 1742. – 1744. Nikola Belić 58. 1927. – 1930. Ante Zerboni
3. 1421. – 1432. Karin 31. 1744. – 1747.   Šime Dragovčić 59. 1930. – 1931. Andrija D’antoni
4. 1437. – 1473. Brajko Hranišić 32. 1747. – 1749. Lovre Uglješić 60. 1931. – 1932. Federik Pensa
5. 1448.- Jurica 33. 1749. – 1755. Šime Grdović Ivanov 61. 1932. – 1932. Bartolomeo Vidov
6. 1478.- Jure Markov Karinić   34. 1755. – 1759.   Jive Šulić 62. 1932. – 1933. Vladimir Baricelli
7. 1533.- Cvitan Velislavić 35. 1759. – 1765. Šime Garković 63. 1933. – 1934. ? Calebota
8. 1603.- Simeon Zelenchovich 36. 1765. – 1774. Ante Šegota 64. 1934. – 1935. Marko Rosseti
9. 1623. – 1636. Marko Belić   37. -1787. Šime Ivanov 65. 1935. – 1936. Ivan Budinić
10. 1637. – 1645. Šimun Fatović 38. 1774. – 1811. Ante Peštić 66. 1936. – 1937. Ante Antonelli
11. 1645. – 1646. Šimun Lisičić 39. 1812. – 1827. Martin Peštić 67. 1937. – 1940. Ante Chersini
12. 1656. – 1665. Juraj Radinić 40. 1815.-       Ante Peović 68. 1940. – 1944. Nikola Musić
13. 1666. – 1668. Mihovil Božičević 41. 1828. – 1860.   Mijo Panović 69. 1944. – 1944. Krsto Jelinić
14. 1669. – 1690. Jerolim Šangulin 42. 1860. – 1863. Marko Mirković 70. 1944. – 1948. Ante Antonelli
15. 1691. – 1704. Šime Delić     43. 1863. – 1869. Ante Blagdan 71. 1948. – 1949. Fabian Kaštelan
16. 1705. – 1706. Marko Bartul   44. 1869. – 1871. Ivan Luka Balbi 72. 1949. – 1954.   Ivo Stipanov
17. 1706. – 1707. Ivan Rudić 45. 1871. – 1871. Sebastian Latzlberger 73. 1956. – 1963. Branko Šonja
18. 1708. – 1709. Miho Franić 46. 1871. – 1873. Krsto Blagdan 74. 1963. – 1970. Rozario Šutrin
19. 1710. – 1713. Šime Špar 47. 1873. – 1878. Ante Maračić 75. 1970. – 1985. Ante Ivanćev
20. 1713. – 1720. Miho Šljačić 48. 1878. – 1881. Vinko Miošević 76. 1985. – 1992. Ratko Šešan
21. 1721. – 1723. Ivan Rudin 49. 1882. – 1882.   Mijo Čurković 77. 1986. – 1992.   Anton Šuljić
22. 1724. – 1724. Fabian Antonino 50. 1882. – 1900. Pavao Zaneta 78. 1992. – 1995. Ivan Mustać
23. 1724. – 1725. Šime Vukojević   51. 1900. – 1902. Ante Ivančević 79. 1992. – 1999. Milenko Duvnjak
24. 1724. – 1725. Mate Frakić   52. 1902. – 1904.   Mate Zorić 80. 1994. – 1995. Mijo Stijepić
25. 1725. – 1731. Pave Grdović   53. 1904. – 1906.   Pavao Košta 81. 1995. – 1996.     Pavao Šindija
26. 1727.- Pave Škarić 54. 1906. – 1920. Josip Dunatov 82. 1999-2012   Jerko Gregov
27. 1732. – 1734. Mate Profaca   55. 1920. – 1921.   Zvonimir Kirigin 83. 2012.-       Srečko Petrov
28. 1735. – 1737. Šime Koščica 56. 1921. – 1921. Šime Rašo

Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]

Selo Bokanjac u okolici Zadra prava je farma zmija. Tu žive vješti lovci na poskoke, riđovke, modraše, brabore, cigulje i kako se sve ne zovu...Samo ove godine uhvaćeno je više od 3000 poskoka. Zmije iz Bokanjca odlaze u mnoge zemlje Evrope i Amerike. Od zarade mnogi su ljudi, hvatajući zmije, sagradili kuće i kupili namještaj. Godišnji promet iznosi oko 30 milijuna dinara. Otkupna stanica «Zadrugara» u Bokanjcu dobro plaća uhvaćene zmije, zelembaće, puževe, kornjače i guštere. Čudan je to svijet hrabrih lovaca.... - Arena 1962. godine.

  • Najpoznatiji zmijolovci po narodnoj predaji bili su:

Šime Mrkić Jurin 1820-1896, Pave Mrkić Jurin 1826-1899, Mate Mrkić Šimin 1910-1990, Blajo Mrkić Pestić Vidov 1895-1991, Josip Matešić Šimin 1915-1995, Božo Dorut Mesnić Tadin 1914-1999, Vladimir Stanjar Kanjer Božin 1952-

  • Nazivi i povijesni toponimi pojedinih predjela u Bokanjcu:

Badnjine, Baredina, Baština, Blato, Blatski Gaj, Brig, Bunari, Cerodla, Cilj, Čekanje, Čeprljca, Čubrijan, Divljake, Doca, Drage, Draga, Duboka Doca, Dugaće, Gaj, Galice, Golo brdo, Gradina, Građa, Građine, Grajca, Grbice, Greblje, Grobnica, Kaluše, Kosa, Krivalište, Krševaštine, Krtelji, Kulašica, Lokvine, Meduša, Nerazine, Njive, Ograde, Orašac, Oštarije, Podanke, Podvornica, Polje, Prljavine, Procip, Profacinka, Ranče, Runjava Glavica, Segete, S(Z)gon, Standarac, Stara sela, Šegačuša, Šljakičke, Špadirovo, Trešnja, Ušljivac, Vanđelište, Vatuše, Velika Vlaka, Vlake, Virine, Vrela, Vrkešane, Vrtline, Zlokovnica

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Zbog pripadnosti samom naselju Zadar ne postoji odvojeni popis stanovništva, no prema popisima mjesne zajednice i župe možemo zaključiti da je broj stanovnika oko 2 tisuće.

Sekularni popisi[23] Popisi župnika[24]
Godina Stanovništvo Izvor Godina Stanovništvo
1527. 105 Veliki kapetan Zadra Zaharie Vallaressa 1754. 326
1608. 170 Knez Zadra Oktavian Mocenigo 1843. 306
1754. 113 Vladislav C. «Pabirci iz prošlosti mjesta Bokanjca» 1856. 231
1840. 252 Parochia di Bocagnazzo anno 1840. 1873. 244
1871. 404 Popis stanovništva Bokanjca 1871. 1887. 350
1879. 326 Vladislav C. «Pabirci iz prošlosti mjesta Bokanjca» 1898. 406
1903. 478 Status animarum tomus I 1903. 1900. 417
1913. 517 Status personarilis et localis archidioec. Jadertiane, 1913. 1904. 342
1920. 735 Status animarum tomus II 1920. 1908. 352
1949. 800 Mate Hraste (Zadarski zbornik str. 446.) 1911. 378
1988. 1112 Popis punoljetnih osoba «Mj. zajednice» pred izbore 1990. 1974. 1023
2000. 2000

Prezimena mještana Bokanjca od 1623. – 1820. godine « Matica krštenih i vjenčanih»[23]

  • Čuran-ić, Vranešić, Grbić, Petričić, Kulaš, Ligunić, Mišeta, Markić, Lakustra-ić, Miličević, Gubigrad, Vrančić, Rašlanin, Bulić, Krulić, Čović, Kovačević, Švenjak, Jahšić, Liponi, Glavanović, Belić, Erkov, Dražević, Žodan, Štulić, Butorčev, Bobanović, Dunda, Peštić, Šalina, Šenadić, Kučiper, Lakustra-ić, Mesnić, Marunić, Meštrović, Gunić, Bevanda (iz Karlo Baga, ne danjašnji), Banadić, Pavić (ne današnji), Jukić, Šikić, Kaner (Kanjer), Polaković, Gabrić, Portada, Filon, Savica, Ažić, Fabrić-ević, Savić, Krizman-ić, Štohera, Mateković, Šainović, Duničić, Dučić, Perić, Ivanov, Nikočević, Calović, Skroče, Marić, Milovac, Mihić, Šimac, Mirković, Hranić, Njegovan, Franić, Dorut, Šarić, Ma(ha)dić, Rukavina-Peštić

Napomena: Iz spiska je ispušteno nekoliko prezimena koje nije bilo moguće točno rekonstruirati zbog pohabanosti papir

Parochia di Boccagnazzo anno 1840. godine (Popis duša)[23]

  • Dražević, Žodan Perić, Kanjer, Dorut Mesnić, Madić Žunić, Mrkić, Meštrović, Peštić, Pavić, Ažić, Mateković, Čuran, Krizman, Franić, Letinić, Švenjak, Žunić Švenjak, Kokić, Bobeta, Nivić, Dorut, Ivanov, Perić, Skroče, Arbanas, Matijević, Petrić, Madić Rados

Status animarum 1871 Boccagnazzo (Popis duša)[23]

  • Vukić, Ažić, Čuran, Krizman, Švenjak Žunić, Gruban, Dorut, Kanjer, Perić Žodan, Bevanda-ić (iz Visoćana, danjašnji), Dražević, Bukvić, Dražević Matešić, Dorut Mesnić, Madić Rados, Ćustić, Mrkić, Meštrović, Pavić, Mrkić Peštić, Peštić, Perić, Matijević (Matijašević), Skroče, Kuljević (ali i Kuljerić), Barešić, Araš, Ter-barić, Katalinić, Lonzar, Paravel, Babić, Petrić

Status animarum 1903 Boccagnazzo, tomus I (Popis duša)[23]

  • Ažić, Bevandić, Bukvić, Ćustić, Dražević, Matešić, Durut, Katić Žodan, Kanjer, Križman Letinić, Matijašević, Mesnić, Meštrović, Mrkić, Pavić, Peštić, Mrkić Peštić, Perić, Rados, Švenjak, Trbović, Vukić, Žodan Perić, Katalinić, Zrilić, Skroče.

Status animarum tomus II 1920 godine (Popis duša)[23]

  • Ažić, Bevanda, Ćustić, Dražević, Durut, Jurac Perić, Katalinić, Kanjer, Katić, Krizman, Kuljević, Matešić, Matijašević, Mesnić, Meštrović, Mičić, Mrkić, Mrkić Pestić, Perić Žodan, Perić, Pestić, Rados, Savić, Skroče, Švenjak, Vukić, Zrilić, Pavić, Pović, Petrić.

Prezimena 1990. godine (popis birača mj. zajednice)[23]

  • Ažić, Biloglav, Barić, Božić, Barešić, Bevanda, Bakmaz, Batur, Bulić, Brkljaća, Bolić, Baković, Brković, Budiša, Čolak, Ćustić, Čeperković, Čagalj, Čurić, Čorak, Cota, Deša, Dražević, Durut, Duić, Dovranić, Dujela, Duhljaku, Dopuđ, Dužić, Dukić, Đukanović, Hranić, Hofman, Frkoljak, Fiveš, Jukić, Jurak, Jurica, Jurjević, Jakšić, Krizman, Klarin, Karlović, Kanjer, Krvavac, Klicar, Karamarko, Kvartuć, Knežić, Katić, Kaleb, Kucelin, Knežević, Krpina, Klarić, Lučić, Lala, Lacan, Lalić, Magaš, Matijašević, Mrkić, Mesnić, Matak, Meštrović, Milin, Miočić, Matić, Matešić, Miletić, Mikulec, Mrša, Matijević, Malenica, Morić, Novaković, Nešović, Narančić, Olić, Pestić, Pekić, Pavić, Pedišić, Perinović, Perak, Perković, Pera, Panić, Predovan, Petričević, Peranić, Perica, Parić, Radmanović, Relja, Roguz, Rnjak, Rados, Raljević, Ražov, Surjan, Smokrović, Sabljić, Sutlović, Strikić, Sendeš, Stumblić, Selenić, Šimičević, Švenjak, Štrbac, Škunca, Škara, Šerer, Šušak, Voronovski, Vuletić, Vučetić, Viduka, Vladika, Vukić, Vukoša, Troskot, Zović, Zović-Maljković, Zekić, Zrakić, Žodan, Živanović, Žepina.

Da su pravilni ortografski oblici Bokanjačkih prezimena (Peštić, Radoš, Krizmanić, Čuranić, Bevandić Kaner-ar, Ma(e)rkić...), dokazuju izvorni dokumenti glagoljskih matica pisani hrvatskim jezikom. Izostanak pojedinih slova s dijakritićnim znakovima nalazimo u svećenika latinaša često izmiješanim s talijanskim i latinskim jezikom. Tako nailazim na neke čudne znakove( ∫ ) koje tim svećenicima zamjenjuju slova ć,č,ž,š,..Takova nepravilnost prouzročila je iskrivljenost nekih prezimena ( Pestić, Rados, Krizman, Čuran, Bevanda, Kanjer, Mrkić) - Nino Pavić Vitomir, Rodoslovlja Bokanjačkih prezimena

  • Godine 1900. zabilježen je najveći broj umrlih osoba zbog velike gladi, njih 31[25] od 416, a naročito je smrtnost bila visoka kod djece. Niko Švenjak pok. Šime, crkvenar u Bokanjcu kaže: «Glad je bila užasna a godina nerodna»[23] Za uzrok smrti je zapisano: Nije ga pregledao doktor jer ga nema.[23]
  • Već sam rekao da je prosjek bio 13 rođenih godišnje, međutim, kao i kod umiranja tako i kod rađanja imamo iznimke. Jedna od njih je godina 1914. i 1923. kad je u Bokanjcu rođeno 33 djece, malo njih je doživjelo starost, jer je polovica umrla u dobi od jedne do desete godine, petorica nisu živjela više od petnaest do dvadeset i pet godina. Slična je 1923 godina kad je rođeno isto 33 djece, nažalost s istom sudbinom. - Nino Pavić Vitomir, Rodoslovlja Bokanjačkih prezimena.

U 20. stoljeću je emigriralo 312 stanovnika Bokanjca[23]

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
  • Na samom ulasku u Bokanjac stoji kapelica sv. Antuna Padovanskog.
  • Kapelica sv. Marije nalazi se na raskrižju pred mjestom, nasuprot bivšeg vojnog objekta za predvojničku obuku. Narod taj lokalitet zove «kod sv. Ante». Kapelica je skromnih dimenzija, dar gospodina Onorata Crespia, zadarskog posjedika, župskoj crkvi u Bokanjcu 1924. godine. - Rozario Šutrin, Vjesnik zad. Nadbiskupije 3-4/2004.

U knjizi Rodoslovlja Bokanjačkih prezimena autor izlaže drugačiju teoriju i potkrepljuje je izvorima i svjedočanstvima:

  • Međutim rado bi polemizirao sa njima [Zadarskim dekanatom] kad je riječ o kapelici sv. Antuna Padovanskog, tvrdim nekadašnje kapelice sv. Josipa [izgrađene 1458. godine[26]], koju je napravila, po priči, "nemoralna" mještanka Bokanjca kao zavit sv. Josipu. Po istoj priči crkvica dugo vremena nije bila blagoslovljena a niti priznata od crkvenih vlasti... Ako sada pogledamo ovo što slijedi nije teško zaključiti da je to kapelica sv. Josipa a da je dar Onorata Crespia više nego skroman, odnosno taj je gospodin renovirao kapelicu i napravio zid te 1924. godine. Don Blaž Karavanić župnik Bokanjca piše: «kapelica sv. Josipa popravljena 6. veljače 1924. god. a 7. ožujka 1924. godine je podignut zid oko iste». A da je samo popravljena a ne i izgrađena te 1924. godine svjedoči glagoljski natpis iz 1848. godine (na ulazu u kapelicu). Da bih razriješio sumnju kako ovo nije kapelica sv. Josipa, donosim jedan hvale vrijedan citat iz Status animarum 1903. godine: »Šime Zrilić ima kuću kod kapele sv. Josipa». Starijim mještanima je poznata gostionica u kući kod «Predvojničke» koju je imao Šime Zrilić. Zvala se «Kod Ćora» [što potvrđuje da su kapelica sv. Ante i sv. Josipa ista kapelica].

Bokanjačko blato

Sjeverno od Bokanjca nalazilo se Bokanjačko blato, zvano još i Unjakovo (Kunjakovo) blato, što je izvedeno iz pojma podzemni otvor, dok su ga sami mještani zvali Blato. Opseg jezera je varirao u ovisnosti o vodostaju, a prosječno je iznosio oko 10 kilometara te je bio prosječne površine od oko 400 hektara.[27][28]

Godine 1437. zabilježeno je da je cijelo jezero isušilo i nestalo,[29] a 527 godina poslije, godine 1964. trajno je isušeno zbog gradnje gradskog vodovoda te opskrbljivanja grada Zadra pitkom vodom.

Bokanjačko blato bilo je idealno stanište mnogim vrstama gmazova i ptica, te su stanovnici Bokanjca generacijama živjeli od hvatanja zmija, žaba i pijavica koje su korištene u svrhu razvoja protuotrova i cjepiva te su se izvozile u mnoge europske države.

Kultura

[uredi | uredi kôd]

U Bokanjcu djeluje Kulturno umjetničko društvo (KUD) Konji i Bleke, koje okuplja mještane te organiziraju događaje poput Bokanjačke alke, izvode razne performanse konceptualne umjetnosti, snimaju video uratke od kojih su neki postali viralni na socijalnim mrežama te je njihov rad prepoznat na području cijeloga grada i okolice.

Društvo prijatelja Bokanjca jest udruga koja okuplja veliki broj mještana te je zaslužna za organizaciju događanja poput Bokanjac traži zvijezdu, raznih turnira u boćanju i streljaštvu, maškara, tradicionalnog dijeljenja poklona djeci za Badnjak, itd. Društvo održava prostorije na glavnom trgu Bokanjca koje su centar okupljanja mještana već dulje od stoljeća.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b Carlo Federico Bianchi. Kršćanski Zadar II. Match Hrvatska Zadar. str. 384. Godine 906. zadarski prior Foscolo ostavlja crkvi Sv. Krševana 200 unca zlata i raznu skupocjenu opremu od svile, vune i konoplje, a opatu ostavlja jedan svoj posjed u Bokanjcu. Opat je zajedno s redovnicima trebao moliti za pokoj njegove duše, njegova oca Marija i majke mu Armisije.
  2. ↑ Carlo Federico Bianchi. 2011. [1879] Kršćanski Zadar II. Matica Hrvatska Zadar. Sjeverno od Zadra, u udaljenosti oko tri milje, leži selo Bokanjac (tal. Boccagnazzo), a Hrvati (Slavi) zovu ga i Vrljica. U ispravama iz 1349., 1351. I 1355. nalazimo ga također pod imenom Bokanj Studenac, a spis iz 1352. Spominje ga pod imenom Bokanjac, dok u ispravi iz 1355. Nalazimo naziv Bokanj Studenac na bunaru (Bokanj Studenac al pozzo) i u oporuci iz 906. spominje se ovo selo.
  3. ↑ Vladislav Cvitanović. Pabirci iz prošlosti mjesta Bokanjac. Prvi mu je naziv «Bokanj Studenac» iz 1349. godine, zatim «Bokanjac» iz 1355. (Bianchi, Zara cristiana 1879, 395.) ali lijepo njegovo ime «OVRLJICA»-Houerhlizza spominje se u zadarskim notarskim spisima od godine 1498-1592. više puta. I glagoljske matice u Bokanjcu spominju Ovrljicu: Godine 1754 Ažić i Čuran oba od Ovrlice (glagoljska matica vjenčanih, stranica 74-75.) te godine 1725. Žodan i Meštrović od Ovrlike i godine 1754. Kanjer iz Vrlike (glagoljska matica krštenih,48 i 104 stranica.)
  4. ↑ Carlo Federico Bianchi. 2011. [1879] Kršćanski Zadar II. Matica Hrvatska Zadar. Na ruševinama stare crkve sv. Šimuna pravednika, koja je nekada postojala na brežuljku a sagradila ju je mletačka vlast, kako se spominje u spisima iz 1409., ovi su stanovnici podigli novu crkvu posvećenu svetim apostolima Šimunu i Judi.
  5. ↑ Vladislav Cvitanović. Pabirci iz prošlosti mjesta Bokanjac. Ne znam, koliko možemo vjerovati Bianchi-u (O.c.394), da je Venecija izgradila župnu crkvu sv. Šime godine 1409. kad znamo, da su Mlečani došli u Zadar godine 1409 u mjesecu srpnju...
  6. ↑ Carlo Federico Bianchi. 2011. [1879] Krščanski Zadar II. 2011 izdanje. Matica Hrvatska Zadar. U ratu s Turcima 1646. Do zemlje je sravnjen, a tada ga Turci i zauzimaju, dovodeći Zadar u veliku pogibelj. Neko je vrijeme bio potpuno pust dok se nisu malo pomalo počeli vraćati njegovi stanovnici izbjegli na otoke i unutar gradskih bedema.
  7. ↑ a b Vladislav Cvitanović. Pabirci iz prošlosti mjesta Bokanjac. Godine 1646. selo zapališe Venecijanci zbog ratnih operacija, da se Turci njime ne posluže (Bianchi, O.C.393). I glag. mat. vjenč. to potvrđuje, jer nema zapisa vjenčanih od godine 1646-1655. a godine 1656. je opet formirano selo sa službom Božjom.
  8. ↑ Vladislav Cvitanović. Pabirci iz prošlosti mjesta Bokanjac. Crkva je prvotno bila posvećena sv. KURNELU i ČUBRIJANU (glag.mat.vj. od 1623, a godine 1658. je zapisano sv. Čubrijan i sv. Ciprijan), pa se zbog toga u starini zvao «Parochia sv. Cypriani» iz 1387. godine. (Bianchi,Q.C.395.)
  9. ↑ Carlo Federico Bianchi. 2011. [1879] Kršćanski Zadar II. Matica Hrvatska Zadar. U Bokanjcu je sve do 1808. djelovala bratovština sv. Sakramenta s 32 člana. Prihodi su joj se sastajali od vina i žitarica, čime su održavali oltar. U mnogim starim spisima nalazimo spomen o jednoj drugoj bratovštini. Bila je nazvana po sv. Ciprijanu. Po njoj se u ispravi iz 1387. župa naziva Parochia sv. Cypriani. Ta bratovština postoji i sada (op. a. godina je 1879. Nino Vitomir Pavić).
  10. ↑ ŽUPA SV. ŠIMUNA I JUDE TADEJA AP. BOKANJAC. 3. travnja 2020.
  11. ↑ Šutrin, Rozario. 2004. Iz povijesti naših župa, Bokanjac. Vjesnik zadarske nadbiskupije (3–4)
  12. ↑ a b Vladislav Cvitanović. Pabirci iz prošlosti mjesta Bokanjac. Godine 1769. je sagrađena nova crkva (današnja) posvećena sv. Šimi i Tadeju (glagoljska matica krštenih stranica 127.). Matica krštenih nam prvi put spominje Sv. Šimu i Tadeja 02.02.1769. Matica vjenčanih svoj prvi upis o crkvi Sv. Šime i Tadea upisuje 25.05.1770 godine.
  13. ↑ Vladislav Cvitanović. Pabirci iz prošlosti mjesta Bokanjac. Godine 1769. je sagrađena nova crkva (današnja) posvećena sv. Šimi i Tadeju (glagoljska matica krštenih 127 stranica). Ne znam, koliko možemo vjerovati Bianchi-u (O.c.394), da je Venecija izgradila župnu crkvu sv. Šime godine 1409. kad znamo, da su Mlečani došli u Zadar godine 1409 u mjesecu srpnju, a k tome vidimo kontinuitet župne crkve sv. Kurnela i Čubrijana od godine 1387-1768.
  14. ↑ Nino Vitomir Pavić. Rodoslovlja Bokanjačkih prezimena. U izjavi od 7. veljače 1901. godine Ante Švenjak pok. Bože kaže: «Da što on pamti sv. misa vavjek je bila glagoljaška, sve do konca 1869. godine tj. do smrti don Ante Blagdana na to bi puk vavjek odgovarao na hrvacki. Od 1869. godine misa je bila na latinski, a puk bi odgovarao na hrvacki i sve ostalo hrvacki kako i dan danas.» - don Ante Ivančević
  15. ↑ Š. Ljubić. str. 95 Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  16. ↑ Zjačić. str. 18 Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  17. ↑ Zajčić. str. 72 Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  18. ↑ Zajčić-Stipišić. str. 26 Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  19. ↑ Zajčić-Stipišić. str. 154 Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  20. ↑ Zajčić- Stipišić. str. 105 Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  21. ↑ Zajčić-Stipišić. str. 163 Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  22. ↑ Zajčić-Stipišić. str. 167 Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  23. ↑ a b c d e f g h i j Nino Vitomir Pavić. Rodoslovlja Bokanjačkih prezimena
  24. ↑ Prepisao sam mnoge Matice (rođ. krš. umr.)... «Pisane su površno, što znači da mnoge osobe nisu evidentirane. Vjerojatni uzrok svemu tome leži u činjenici što je Bokanjac često ostajao bez stalnog župnika» - Nino Vitomir Pavić, Rodoslovlja Bokanjačkih prezimena
  25. ↑ Umrli: Ika Žodan Perić, Šimica Ćustić, Ante Meštrović, Matija Pestić, Matija Dražević, Marija Dražević, Mate Meštrović, Grgica K. Žodan, Maša Durut, Manda Pestić, Marija Durut, Mate Bevanda, Marija Skroće, Ivan Mrkić, Ante Katić, Bene Dražević, Šimica Bevanda, Kata Mrkić, Stošija Ćustić, Juraj Ćustić, Lovre Pestić, Matija Kanjer, Marija ž. Bože, Anica Dražević, Martin Pestić, Ivan Meštrović, Bože Mrkić, Šimica R.Madić, Šimica Jurinović, Petar Kanjer, Nikola Meštrović - Rodoslovlja Bokanjačkih prezimena
  26. ↑ Carlo Federico Bianchi. 2011. [1879] Kršćanski Zadar II. Osim župne crkve u mjestu postoji i crkva posvećena B. D. u polju i jedna kapelica na brežuljku posvećena sv. Josipu sagrađena 1458. godine.
  27. ↑ Carlo Federico Bianchi. 2011. [1879] Krščanski Zadar II. Matica Hrvatska Zadar. Sjeverno od Bokanjca nalazi se Bokanjačko blato, koje Hrvati (Slavi) zovu Unjakovo blato (Kunjakovo blato), što je izvedeno iz pojma podzemni otvor. Opseg jezera iznosi oko 7 milja. Ljeti se povuče ostavljajući dosta obradiva, plodna zemljišta. Tu obitavaju razni gmazovi čija ljepota i boja privlači i znatiželjnike, osobito profesore i ljubitelje zoologije.
  28. ↑ Melioracija zemljišta na području sj. Dalmacije. Zadarska revija (br. 2): Bokanjačko Blato nalazi se 6 km od Zadra u sjeverozapadnom pravcu ispod sela Bokanjca. Blato je zatvorena krška uvala površine 404 ha na nadmorskoj visini od 20 metara. Poplave nastaju zbog većeg doticanja izvorne i površinske vode, nego je otjecanje ponorima. Poplave traju nekada i duže vremena tako da se površine ne koriste za poljoprivredu. Tlo se ubraja u red mineralno- močvarnih karbonatnih tala. 1956
  29. ↑ «1437. godine nestalo je Blato kod Bokanjca». Šurmin, acta croatica «Hrvacke knjige u Blatu» kod Bokanjca.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bokanjac&oldid=7044629"