Prijeđi na sadržaj

Bankovna unija (EU)

Izvor: Wikipedija

Bankovna unija u Europskoj uniji prijenos je odgovornosti za bankarsku politiku s nacionalne razine na razinu EU-a u nekoliko zemalja Europske unije, započetu 2012. kao odgovor na krizu Eurozone. Motivacija za bankarsku uniju bila je osjetljivost brojnih banaka u Eurozoni i identifikacija začaranog kruga između uvjeta pod kojima banke mogu izdavati kredite i državnog kredita njihovih matičnih zemalja tih banaka ("začarani krug banaka-suverena"). U nekoliko zemalja, privatni dugovi koji su proizašli zbog pada vrijednosti nekretnina (engl. Real estate bubble - mjehurić nekretnina) prebačeni su u državni dug kao rezultat mjera pomoći spašavanja bankarskog sustava i vladinih odgovora na usporavanje gospodarstava. Suprotno tome, slabost državnog kredita rezultirala je pogoršanjem bilančne pozicije bankarskog sektora, posebno zbog visokih domaćih izloženosti banaka.

Od sredine 2020. godine, bankovna unija uglavnom se sastoji od dvije glavne inicijative, Jedinstvenog nadzornog mehanizma i Jedinstvenog sanacijskog mehanizma, koje se temelje na "jedinstvenom pravilniku EU" ili zajedničkom financijskom regulatornom okviru.[1] Jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM) je preuzeo svoju vlast 4. studenoga 2014., a jedinstveni sanacijski mehanizam (SRM) je stupio na snagu 1. siječnja 2015.[2] Većina ocjeninjača bankarske unije smatra ju nepotpunom zbog nedostatka europskog osiguranja depozita. Europska komisija izradila je zakonodavni prijedlog za europsku shemu osiguranja depozita u studenom 2015.[3] ali isti nisu usvojili ko-zakonodavci EU-a.

Također od sredine 2020., zemljopisni opseg bankarske unije identičan je onom koji obuhvaća Eurozonu. Ubuduće i druge države članice EU koje nisu u Eurozonu mogu se pridružiti bankarskoj uniji prema postupku poznatom kao uska suradnja. Bugarska i Hrvatska pokrenule su zahtjeve za uskom suradnjom; Bugarska u srpnju 2018. a Hrvatska u svibnju 2019. godine. Europska središnja banka počet će nadzirati značajnije bugarske i hrvatske banke 1. listopada 2020.[4]

Ime

[uredi | uredi kôd]

Najranije zabilježena javna upotreba[5] izraza "bankovna unija" u kriznom kontekstu Eurozone bila je u članku znanstvenika Nicolasa Vérona kojeg su gotovo istovremeno objavili Bruegel, Peterson Institut za međunarodnu ekonomiju i VoxEU.org (web stranica CEPR-a ) u prosincu 2011.[6] Može se povući paralela s ranijim zagovaranjem fiskalne unije od strane različitih promatrača i donositelja političkih odluka u istom kontekstu, posebno u Njemačkoj u drugoj polovici 2011. godine.[7] Prema Véronu, izraz mu je predložio službenik Europske komisije Maarten Verwey.[8] Od travnja 2012. taj je izraz kasnije popularizirala financijska štampa, u početku citirajući izraz kao takav da je nastao od strane Bruegelovih učenjaka.[9] Od lipnja 2012. nadalje izraz se sve više koristio u političkim raspravama, uključujući i Europsku komisiju.[10]

Pozadina i formacija

[uredi | uredi kôd]

Integracija regulacije banaka dugo se tražila od strane kreatora politika EU-a, kao dodatak unutarnjem tržištu kapitala i, od 1990-ih godina, jedinstvenoj valuti. Međutim, snažne političke prepreke, uključujući snažnu želju država članica da zadrže instrumente financijske represije i ekonomskog nacionalizma, dovele su do neuspjeha prethodnih pokušaja stvaranja europskog okvira za bankarski nadzor, uključujući pregovore o Maastrichtskom ugovoru 1991. i Ugovora iz Nice u 2000. godini. Tijekom 2000-ih, pojava paneuropskih bankarskih grupa kroz prekogranična spajanja i akvizicije (poput kupovine Abbey National od Santander Grupe, HypoVereinsbank od UniCredita i Banca Nazionale del Lavoro od strane BNP Paribasa) dovela je do ponovnih poziva za integracijom bankarske politike, od strane Međunarodnog monetarnog fonda,[11] ali s ograničenim političkim djelovanjem stvaranjem Odbora europskih bankarskih supervizora 2004. godine.

Pogoršanje kreditnih uvjeta tijekom krize Eurozone, a posebice financijska nestabilnost većih država članica Europodručja od sredine 2011. godine, doveli su do ponovnog razmišljanja o međuovisnosti između bankarske politike, financijske integracije i financijske stabilnosti. Dana 17. travnja 2012., ravnateljica MMF-a Christine Lagarde obnovila je ranije pozive te institucije na integraciju bankarske politike, posebno se osvrćući na potrebu da monetarna unija eura bude "podržana snažnijom financijskom integracijom za koju naša analiza sugerira da je u obliku ujedinjenog nadzora, jednog tijela za sanaciju banaka s zajedničkom zaštitnom mrežom i jedinstvenim fondom za osiguranje depozita."[12] Sljedećeg tjedna, 25. travnja 2012., predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi ponovio je ovaj poziv napominjući u govoru pred Europskim parlamentom da „Osiguravanje dobro funkcionirajuće Europske monetarne unije podrazumijeva jačanje bankarskog nadzora i donošenje odluka na europskoj razini“.[13] Prijedlozi za integrirani europski nadzor nad bankarstvom razmotreni su tijekom neformalnog sastanka Europskog vijeća 23. svibnja 2012., a čini se da su ga u to vrijeme podržali i francuski predsjednik François Hollande, talijanski premijer Mario Monti i predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso.[14] Njemačka kancelarka Angela Merkel najavila je stupanj približavanja ovom dnevnom redu kada je 4. lipnja 2012. izjavila da će europski čelnici "također razgovarati o tome u kojoj mjeri moramo sistemski (važne) banke staviti pod određeni europski nadzor".[15]

Druga prekretnica bio je izvještaj koji je 26. lipnja 2012. dostavio predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy, koji je pozvao na dublju integraciju u Eurozoni i predložio velike promjene u četiri područja. Prvo, zahtijevao je bankarsku uniju koja bi uključivala izravnu dokapitalizaciju banaka od strane Europskog mehanizma za stabilnost, zajedničkog financijskog nadzornika, zajedničke sheme sanacije banaka i fonda za osiguranje depozita. Drugo, prijedlozi fiskalne unije uključivali su strogi nadzor proračuna zemalja eurozone i pozive na euroobveznice u srednjem roku. Treće, u izvještaju se pozivalo na veću integraciju u ekonomskoj politici i četvrto, na jačanje demokratske legitimnosti i odgovornosti. Potonje se uglavnom predviđa kao davanje nadzornih ovlasti Europskom parlamentu u financijskim pitanjima i jačanju političke unije. Za donošenje predloženih promjena potreban je novi ugovor.[16]

Ključni trenutak odluke bio je summit šefova država i vlada Europodručja 28. i 29. lipnja 2012. godine. Kratka izjava sastanka na vrhu, objavljena početkom 29. lipnja, započela je deklaracijom o namjeri, "Potvrđujemo da je neophodno razbiti začarani krug između banaka i državnih vlasti", što je kasnije ponovljeno u brojnim uzastopnim komunikacijama Europskog vijeća. Nakon toga najavile su se dvije glavne inicijative politike: prvo, stvaranje Jedinstvenog nadzornog mehanizma pod nadležnošću Europske središnje banke, koristeći članak 127 (6) Ugovora o funkcioniranju Europske unije; i drugo, "kada se uspostavi učinkovit jedinstveni nadzorni mehanizam", mogućnost izravne dokapitalizacije banaka od strane Europskog mehanizma za stabilnost, moguće s retroaktivnim učinkom u slučaju Španjolske i Irske.[17]

U sljedećim je tjednima njemačka vlada brzo odustala od obveza oko izravne dokapitalizacije banaka od strane ESM-a (Europski stabilizacijski mehanizam).[18] U rujnu 2012. tom stavu pridružile su se i vlade Finske i Nizozemske.[19] Na kraju su takvi uvjeti stavljeni na instrument izravne dokapitalizacije ESM-a (koji se do sada nikada nije aktivirao). Međutim, nastavilo se sa stvaranjem Jedinstvenog nadzornog mehanizma. Nadalje, u prosincu 2012. Europsko vijeće najavilo je stvaranje Jedinstvenog sanacijskog mehanizma. Europsku bankovnu uniju mnogi su analitičari i kreatori politika prepoznali kao glavnu inicijativu strukturne politike koja je odigrala značajnu ulogu u rješavanju Europske dužničke krize.[20]

Jedinstvena regulatorna pravila

[uredi | uredi kôd]

Jedinstvena regulatorna pravila naziv je za zakone EU koji kolektivno upravljaju financijskim sektorom diljem Europske unije.[21][22] Odredbe jedinstvenog pravilnika izložene su u tri glavna zakonodavna akta:[22][23]

  • Uredba o kapitalnim zahtjevima i Direktiva (poznata i kao CRD IV; Uredba (EU) br. 575/2013 od 26. lipnja 2013.; Direktiva 2013/36 / EU od 26. lipnja 2013.) kojom se implementiraju kapitalni zahtjevi Basel III za banke.[24][25][26]
  • Direktiva o shemi zajamčenih uloga (DGSD; Direktiva 2014/49 / EU od 16. travnja 2014.) koja regulira osiguranje depozita u slučaju nemogućnosti banke da plati svoje dugove.[27][28]
  • Direktiva o oporavku i sanaciji banaka (BRRD; Direktiva 2014/59 / EU od 15. svibnja 2014.) kojom se uspostavlja okvir za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava koja su u opasnosti da propadanja.[29][30]

Jedinstveni nadzorni mehanizam

[uredi | uredi kôd]
Eurotower, dom nadzornog osoblja Europske središnje banke

Prvi stup bankarske unije je Jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM), koji Europskoj središnjoj banci (ECB) daje vodeću nadzornu ulogu nad bankama u Eurozoni.[31] Sudjelovanje je automatsko za sve države članice Europodručja a neobavezno je za ostale države članice EU-a, kroz postupak poznat kao "uska suradnja" uspostavljen Uredbom o SSM-u u listopadu 2013. godine.

Iako će sve banke u državama sudionicama biti pod nadzorom Europske središnje banke, nadzor se provodi u suradnji s nacionalnim nadzirnim tijelima. Bankarske grupe koje je SSM odredio kao "značajne institucije", uključujući sve one s imovinom većom od 30 milijardu eura ili iznosa koji odgovara 20% BDP-a države članice u kojoj imaju sjedište, izravno nadzire ECB.[32] Manje banke, poznate u bankarskoj uniji kao "manje značajne institucije", ostaju pod neposrednim nadzorom nacionalnih nadzornih tijela država članica u kojoj su osnovane, iako ECB ima neizravni nadzor nad tim nadzorom, kao i ovlast za preuzimanjem izravnog nadzora bilo koje banke. ECB-ov način praćenja uključuje provođenje testova otpornosti (tzv. stress testovi) na financijske institucije. Ako se pronađu problemi, ECB će imati mogućnost provesti ranu intervenciju u banci kako bi se ispravila situacija, primjerice postavljanjem ograničenja kapitala ili rizika ili zahtijevanjem promjena u upravljanju.

SSM je donesen Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013 15. listopada 2013. dodjelom posebnih zadataka Europskoj središnjoj banci u pogledu politika koje se odnose na bonitetni nadzor kreditnih institucija,[33] poznatih kao Uredba o SSM-u. Značajno je da, budući da se ova Uredba EU temelji na članku 127 (6) Ugovora o funkcioniranju Europske unije usvojena je jednoglasno od strane Vijeća uz samo savjetodavnu ulogu Europskog parlamenta. Da bi se postigla suglasnost Ujedinjenog Kraljevstva, bilo je kritično istodobno usvojiti reformu Europske agencije za nadzor banaka (koja je tada bila smještena u Londonu, a nakon Brexit-a je premještena u Pariz) Uredbom iz 2010. (Uredba (EU) br. 1022/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 22. listopada 2013. o izmjeni Uredbe (EU) Br. 1093/2010 o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA)) u vezi s dodjelom posebnih zadataka Europskoj središnjoj banci u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013[34]), što je u praksi dalo Europskom Parlamentu mogućnost veta i time značajnu ulogu u zakonodavnom procesu. Svaka buduća izmjena Uredbe o SSM-u također može zahtijevati jednoglasnost Vijeća.

Europska komisija objavila je njihov prijedlog za SSM u rujnu 2012.[31] Europski parlament i Vijeće složili su se o specifičnostima SSM-a 19. ožujka 2013.[35][36] Parlament je glasao za Uredbe o SSM-u i EBA-i 12. rujna 2013.[32] a Vijeće Europske unije odobrenje je dalo 15. listopada 2013.[37]

Kako je utvrđeno u Uredbi o SSM-u, ECB je preuzeo svoje nadzorno tijelo 4. studenoga 2014.[33]

Jedinstveni sanacijski mehanizam

[uredi | uredi kôd]
Potpisnice Ugovora o prijenosu i uzajamnom doprinosu u Jedinstvenom fondu za sanaciju. Zemlje označene plavom bojom su zemlje Eurozone, rozom bojom su označene zemlje potpisnice koje još nisu ratificirale ugovor, žutom bojom označene su zemlje koje ne provode Ugovor, zelenom bojom su označene zemlje koje nisu članice Eurozone a provode ugovor te crvenom bojom su označene zemlje koje se mogu pridružiti ugovoru

Jedinstveni mehanizam za rezoluciju (SRM) stvoren je za središnju provedbu Direktive o oporavku i rješavanju banaka u zemljama bankarske unije, uključujući Jedinstveni fond za sanaciju (engl. Single Resolution Fund - SRF)[4] za financiranje sanacijskih operacija.[38] SRF ima vrijdnost 1% pokrivenih depozita svih kreditnih institucija koje imaju odobrenje u zemljama članicama (procjenjuje se na oko 55 milijardu eura) koja će se puniti doprinosima banaka koje sudjeluju tijekom osmogodišnje faze osnivanja koja završava 31. prosinca 2023.[39][40][41] Ključna motivacija je ublažiti utjecaj neuspjelih banaka na državni dug pojedinih država i tako ublažiti začarani krug banaka-suverena.[42][43] Sve države članice EU-a koje su u Eurozoni, te sve one koje nisu u Eurozoni a koje imaju sporazum o "uskoj suradnji" također su sudionice SRM-a.[44]

Jedinstveni sanacijski odbor (SRB) nova agencija osnovana kao institucionalno središte SRM-a, izravno je odgovoran za sanaciju značajnih institucija koje nadzire ECB.[40]

SRM je donesen zakonodavnim aktom poznatim kao Uredba o SRM-u ("Uredba Europskog parlamenta i Vijeća kojom se uspostavljaju jedinstvena pravila i jedinstveni postupak za rješenje kreditnih institucija i pojedinih investicijskih društava u okviru jedinstvenog mehanizma za sanaciju i Jedinstveni fond za sanaciju banaka i izmjenu Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća "[44][45] ). Povrh toga, napravljen je međuvladin sporazum (IGA) koji će regulirati specifičnosti načina financiranja SRF-a („Sporazum o prijenosu i uzajamnom doprinosu doprinosa Jedinstvenom fondu za sanaciju“[46] ). Uredbu o SRM-u predložila je Europska komisija u srpnju 2013.[38] Parlament i Vijeće Europske unije postigli su sporazum o Uredbi 20. ožujka 2014.[47] Europski parlament odobrio je Uredbu 15. travnja,[41] a Vijeće je slijedilo njezin zahtjev 14. srpnja 2014.,[48] dovelo do stupanja na snagu 19. kolovoza 2014. [49] Međuvladin sporazum (IGA) potpisalo je 21. svibnja 2014. 26 država članica EU-a, a ostavljen je prostor Švedskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu da ga potpišu kasnije (pod uvjetom da je Ujedinjeno Kraljevstvo članica Europske unije).[39][50][51] Stupanje na snagu bilo je uvjetovano ratifikacijom Sporazuma od strane država koje predstavljaju 90% ponderiranih glasova za države koje sudjeluju u SSM-u i SRM-u. To je postignuto 30. studenog 2015., kada su ratificirale sve države sudionice osim Grčke i Luksemburga.[52][53] Grčka je ratificirana 7. prosinca.[2] Sporazum je stupio na snagu 1. siječnja 2016. za države koje sudjeluju u SSM-u i SRM-u. Luksemburg je nakon toga ratificirao sporazum 11. siječnja 2016.

Europsko osiguranje depozita i regulatorni tretman državnih izloženosti

[uredi | uredi kôd]

Od početka početkom 2012. godine, zagovornici bankarske unije inzistirali su na potrebi uspostave europskog osiguranja depozita kako bi se prekinuo začarani krug banaka-suverena.[54] Ova komponenta bankarske unije u početku je bila kontroverznija od SSM-a ili SRM-a, međutim zbog snažnog signala koji uključuje prekograničnu podjelu rizika. U studenom 2015., Europska komisija objavila je zakonodavni prijedlog za Europsku shemu osiguranja depozita (EDIS)[3] ali to nije dobilo poteškoće u sljedećem zakonodavnom postupku, čak i nakon što je Komisija u listopadu 2017. obustavila svoj projekt predlažući djelomična provedba.[55] U lipnju 2019. Europska komisija priznala je da će možda biti potreban potpuno novi prijedlog kako bi se vizija europskog osiguranja depozita ostvarila.[56]

Jedan od razloga za neuspjeh prijedloga EDIS-a je taj što je on ugradio neuravnotežen pristup razbijanju začaranog kruga bankarskog suverena, jer se dotakao samo jedne ključne komponente tog začaranog kruga - činjenice da se osiguranje depozita pruža samo na nacionalnoj razini - ostavljajući netaknutu još jednu - naime, kontinuirano postojanje koncentriranih državnih izloženosti u državnom vlasništvu u većini banaka euro-područja ili drugim riječima, činjenica da banke iz euro-područja daju prednost svojoj matičnoj zemlji u dodjeljivanju kredita vladama unatoč nepostojanju tečajnog rizika unutar monetarne unije. Financijska i politička vidljivost ovog izazova, nazvanog "regulatorni tretman državnih izloženosti" (RTSE), nije odmah prepoznata u ranim raspravama o bankarskoj uniji. U 2015. – 2016. Radna skupina na visokoj razini EFC-a kojom je predsjedao Per Callesen[57] istraživao je mogućnosti rješavanja koncentrirane izloženosti, ali nije postignut konsenzus i konačno izvješće nije objavljeno.

Dužnosnici EU-a prepoznali su vezu između dviju tema europskog osiguranja depozita i RTSE-a[58] i ugradili se u pregovarački okvir Vijeća.[59] Od sredine 2020., međutim, nije postignut opipljiv napredak u postizanju konsenzusa o politici.

Zemljopisni opseg i uska suradnja

[uredi | uredi kôd]

Sporazum o uskoj suradnji može zaključiti ECB ili država članica koja nije članica Eurozone.[32] Sudjelujuće države izvan Eurozone također će dobiti mjesto u Nadzornom odboru ECB-a.[37]

Devetnaest država članica Eurozone automatski sudjeluju u Jedinstvenom nadzornom mehanizmu (SSM) iJedinstvenom sanacijskom mehanizm (SRM).[60] Budući da ugovori EU-a daju Europskoj središnjoj banci nadležnost samo nad državama Eurozone, zakonski ona ne može provoditi mjere u državama izvan Eurozone. To bi spriječilo ECB da učinkovito obavlja svoju nadzornu ulogu u tim državama. Prema Europskim ugovorima, zemlje izvan Eurozone nemaju pravo glasa u Upravnom vijeću ECB-a, a zauzvrat nisu obvezujuće implementirati odluke ECB-a. Države izvan Eurozone ne mogu postati punopravni članovi SSM-a i SRM-a u smislu da imaju ista prava i obveze kao članice Eurozone. Međutim, države članice izvan Eurozone mogu sklopiti "sporazum o uskoj suradnji" na SSM-u s ECB-om. Banke u toj zemlji onda nadzire ECB a država dobiva mjesto u Nadzornom odboru ECB-a. To bi omogućilo bankama u toj zemlji da ih nadgleda ECB pod uvjetom da postoje mehanizmi koji bi mjere ECB-a učinile obvezujućima za nacionalna tijela. Sporazum o „uskoj suradnji“ može zaključiti ECB ili država članica koja nije članica eurozone.[32] Sudjelujuće države izvan Eurozone također će dobiti mjesto u Nadzornom odboru ECB-a.[37] Tekst SRM-a predviđa da će sve države koje sudjeluju u SSM-u, uključujući i države koje nisu članice eurozone sa sporazumom o "bliskoj suradnji", automatski biti sudionice u SRM-u.[44]

Bugarska

[uredi | uredi kôd]

Prvi zahtjev za ulazak u "usku suradnju" Bugarska je uputila 18. srpnja 2018.[61]

Bugarski ministar financija Vladislav Goranov izjavio je u srpnju 2017. da njegova zemlja neće sudjelovati prije usvajanja eura.[62] Međutim, nakon pritiska ECB-a da počne sudjelovati u bankarskoj uniji prije ulaska u Europski mehanizam deviznih tečajeva (ERM II), Goranov je u lipnju 2018. rekao da će se Bugarska pridružiti Bankovnoj uniji za godinu dana.[63] Bugarska je poslala pismo Euroskupini u srpnju 2018. godine o svojoj želji za sudjelovanjem u ERM-u II, i opredjeljenosti za sklapanje sporazuma o "bliskoj suradnji" s bankarskom unijom.[64][65] Upravno vijeće ECB odlučilo je 24. lipnja 2020. uspostaviti usku suradnju s bugarskom središnjom bankom. Bliska suradnja stupa na snagu 27. srpnja 2020.[66] Bugarska narodna banka imat će predstavnika s pravom glasa u Nadzornom odboru Europske središnje banke, a Europska središnja banka počet će nadzirati značajne bugarske banke nakon završetka postupka procjene važnosti.[67]

Hrvatska

[uredi | uredi kôd]

Hrvatska je također podnijela zahtjev za uskom suradnjom u svibnju 2019., u sklopu svojih napora za pridruživanjem ERM II.[68][69][70][71] Hrvatska je očekivala pridruživanje bankarskoj uniji i ERM II do srpnja 2020. Upravno vijeće ECB odlučilo je 24. lipnja 2020. uspostaviti usku suradnju s hrvatskom središnjom bankom. Bliska suradnja stupa na snagu 27. srpnja 2020.[72] Hrvatska narodna banka imat će predstavnika s pravom glasa u Nadzornom odboru Europske središnje banke, a 1. listopada 2020. Europska središnja banka započet će nadzor nad značajnim hrvatskim bankama nakon dovršetka postupka procjene važnosti.[73]

Danska

[uredi | uredi kôd]

Danska vlada objavila je u travnju 2015. svoju namjeru da se pridruži bankarskoj uniji.[74] Iako je Ministarstvo pravosuđa ustanovilo da taj potez ne podrazumijeva nikakav prijenos suvereniteta i stoga automatski ne zahtijeva referendum, Danska narodna stranka, Crveno zeleni savez i Liberalni savez protive se ulasku u bankarsku uniju i kolektivno su osvojila dovoljno mjesta na sljedećim izborima u lipnju 2015. kako bi se spriječilo da se Folketing (danski parlament) pridruži bez odobrenja putem referenduma.[75] Od srpnja 2017. Danska razmatra pridruživanje[76]

Dana 10. srpnja 2017., danska Središnja banka (Danmark Nationalbank) objavila je na službenom web mjestu izjavu na engleskom jeziku navodeći u odjeljku „ Stavovi Danmark Nationalbank o danskom sudjelovanju “:

Danmarks Nationalbank smatra da bi se Danska trebala pridružiti bankarskoj uniji. Ukratko, procjena Danmarks Nationalbank-a da će sudjelovanje imati koristi od danskih kućanstava i tvrtki.

Općenito govoreći, bankarska unija će pozitivno pridonijeti financijskoj stabilnosti. Ovo je važno za sve nas. Kao što smo vidjeli nakon 2008. godine, financijska kriza može imati ozbiljan utjecaj na ekonomsku infrastrukturu na koju se većina oslanja: investicije, hipotekarne zajmove, mogućnosti rasta poslovanja, zaposlenost te vladine prihode i rashode. Bankarska unija može se promatrati kao prepreka budućim financijskim krizama. Također će osigurati da je učinak manji, ako banke ipak postanu u nevolji.

Pored toga, postoji niz posebnih faktora koji Dansku čine posebno zanimljivim za sudjelovanje u bankarskoj uniji.

Neke danske banke i hipotekarne banke vrlo su velike u odnosu na veličinu gospodarstva. Prema procjeni kompanije Danmark Nationalbank, nadzor najvećih danskih banaka i hipotekarnih banaka bio bi ojačan u bankarskoj uniji. Danmarks Nationalbank također otkriva da bi sudjelovanje u bankarskoj uniji bilo pogodno ako bi se velika danska banka ili hipotekarna banka ikad našla u nevolji. Jedinstveno moćno tijelo za sanaciju tada bi bilo bolje opremljeno da umanji štetne učinke na gospodarstvo i financijski sustav bez korištenja danskih javnih sredstava.

Ravnopravno međunarodno igralište također bi poboljšalo konkurenciju na danskom bankarskom tržištu, što bi bilo samo u korist danskih kućanstava i tvrtki.

Nadalje, Danska bi kao članica bankarske unije imala glas pri uspostavljanju europska pravila, standardi i praksi. To između ostalog znači da bi model hipotekarnog kredita bio snažnije smješten unutar nego izvan bankarske unije. [77]

U priopćenju za javnost od 19. prosinca 2019. dansko Ministarstvo industrije, poslovanja i financijskih poslova citiralo je danskog ministra za industriju, poslovanje i financijska pitanja Simona Kollerupa :

, , , Vladino je stajalište da je potrebna veća jasnoća vezano za brojna važna pitanja prije nego što možemo utvrditi svoj stav o danskom sudjelovanju: položaj Švedske je nejasan; rad na dodatnim elementima bankarske unije još uvijek traje, a budući odnos Velike Britanije s EU još uvijek nije dovršen. Uz to, još uvijek postoji neizvjesnost u vezi s primjenom novih bazelskih preporuka u EU-u, što može imati značajan utjecaj na okvirne uvjete danskog financijskog sektora, bez obzira sudjelujemo li u bankarskoj uniji ili ne. Vlada će se vratiti na to pitanje kada bude veća jasnoća oko ovih pitanja i kada budemo imali dobru javnu raspravu o mogućem danskom sudjelovanju. Stav vlade je da ako na kraju preporučimo da Danska sudjeluje u bankarskoj uniji, treba održati referendum o tom pitanju. [78]

Švedska

[uredi | uredi kôd]

Od 2017. godine, otkada su povećane su naknade za fondove za sanaciju švedskih banaka radi zaštite od bankarskih neuspjeha,[79] što je rezultiralo premještanjem sjedišta najveće banke u Švedskoj i čitave nordijske regije, Nordea, iz Stockholma u glavni grad Finske, Helsinki, koja se nalazi u Eurozoni, a samim tim i unutar bankarske unije, u Švedskoj se razgovara o pridruživanju Švedske bankarskoj uniji. Predsjednik odbora Nordee, Björn Wahlroos, izjavio je da se banka htjela staviti "uz bok sa svojim europskim vršnjacima", opravdavajući preseljenje iz Stockholma u Helsinki.[80]

Glavni cilj ulaska u bankarsku uniju je zaštititi švedske banke sa stavom „prevelike da bi propale“. Švedski ministar financijskih tržišta Per Bolund rekao je da zemlja provodi studiju o pridruživanju koja bi trebala biti završena do 2019.[81][82] Kritičari tvrde da će Švedska biti u nejednakom položaju ulaskom u bankarsku uniju jer nema glasačko pravo, jer nije članica Eurozone. Švedska ministrica financija Madgalena Andersson izjavila je: "Ne možete zanemariti činjenicu da donošenje odluka može biti malo problematično za zemlje koje nisu u Eurozoni ."[80]

Vidi također

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ A comprehensive EU response to the financial crisis: substantial progress towards a strong financial framework for Europe and a banking union for the eurozone. European Commission. 28. ožujka 2014. Pristupljeno 30. svibnja 2014.
  2. ↑ a b European Commission – PRESS RELEASES – Press release – Commission welcomes the successful ratification of the Intergovernmental Agreement on the Single Resolution Mechanism by Greece and calls on Luxembourg to follow suit. europa.eu. Pristupljeno 31. prosinca 2015.
  3. ↑ a b A stronger Banking Union: New measures to reinforce deposit protection and further reduce banking risks. European Commission. 24. studenoga 2015.
  4. ↑ Bank, European Central. ECB Banking Supervision - SSM. European Central Bank - Banking Supervision (engleski). Pristupljeno 21. srpnja 2020.
  5. ↑ Ignazio Angeloni. 26. svibnja 2020. Beyond the Pandemic: Reviving Europe’s Banking Union. CEPR/Vox. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. lipnja 2020. Pristupljeno 23. srpnja 2020.
  6. ↑ Nicolas Véron. 22. prosinca 2011. Europe must change course on banks. Vox
  7. ↑ European debt crisis:leaders ponder fiscal union. The Guardian. 15. rujna 2011.
  8. ↑ Nicolas Véron. Svibanj 2015. Europe's radical Banking Union (PDF). Bruegel. str. 57. ISBN 978-90-78910-37-4
  9. ↑ Alex Barker. 3. travnja 2012. Eurozone weighs union on bank regulation. Financial Times
  10. ↑ Update – The banking union. European Commission. 22. lipnja 2012.
  11. ↑ Cihak, Martin; Decressin, Jörg. 2007. The Case for a European Banking Charter (PDF). IMF Working Paper
  12. ↑ IMF/CFP Policy Roundtable on the Future of Financial Regulation: Opening Remarks by Christine Lagarde. International Monetary Fund. 17. travnja 2012.
  13. ↑ Hearing at the Committee on Economic and Monetary Affairs of the European Parliament: Introductory statement by Mario Draghi, President of the ECB. European Central Bank. 25. travnja 2012.
  14. ↑ Remarks by President of the European Council Herman Van Rompuy following the informal dinner of the members of the European Council (PDF). Presidency of the European Council. 24. svibnja 2012.
  15. ↑ Merkel warms up to EU banking union. EurActiv. 4. lipnja 2012.
  16. ↑ Herman Van Rompuy. 26. lipnja 2012. Towards a Genuine Economic and Monetary Union (PDF). Pristupljeno 7. srpnja 2012.
  17. ↑ Euro Area Summit Statement (PDF). 29. lipnja 2012. Pristupljeno 7. srpnja 2012.
  18. ↑ Hans-Joachim Dübel. 23. listopada 2012. Why Germany did not agree on direct bank recapitalization through the ESM in Spain (PDF). Finpolconsult. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 19. listopada 2014. Pristupljeno 20. rujna 2014.
  19. ↑ Joint Statement of the Ministers of Finance of Germany, the Netherlands and Finland. Finnish Ministry of Finance. 17. rujna 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. veljače 2014. Pristupljeno 20. rujna 2014.
  20. ↑ Hearing at the Committee on Economic and Monetary Affairs of the European Parliament: Introductory statement by Mario Draghi, President of the ECB. European Central Bank. 9. listopada 2012.
  21. ↑ The Single Rulebook. European Banking Authority. Pristupljeno 28. svibnja 2014.
  22. ↑ a b Policies – Economic and Financial Affairs – Banking union – Single rulebook. Council of the European Union. Pristupljeno 28. svibnja 2014.
  23. ↑ A comprehensive EU response to the financial crisis: substantial progress towards a strong financial framework for Europe and a banking union for the eurozone. European Commission. 28. ožujka 2014. Pristupljeno 28. svibnja 2014.
  24. ↑ Policies – Economic and Financial Affairs – Banking union – Single rulebook – Capital requirements. Council of the European Union. Pristupljeno 28. svibnja 2014.
  25. ↑ Directive 2013/36/EU of the European Parliament and of the Council of 26 June 2013 on access to the activity of credit institutions and the prudential supervision of credit institutions and investment firms, amending Directive 2002/87/EC and repealing Directives 2006/48/EC and 2006/49/EC. Official Journal of the European Union. L (176): 338–436. 27. lipnja 2013.
  26. ↑ Regulation (EU) No 575/2013 of the European Parliament and of the Council of 26 June 2013 on prudential requirements for credit institutions and investment firms and amending Regulation (EU) No 648/2012. Official Journal of the European Union. L (176): 1–337. 27. lipnja 2013.
  27. ↑ Policies – Economic and Financial Affairs – Banking union – Single rulebook – Deposit guarantee schemes. Council of the European Union. Pristupljeno 28. svibnja 2014.
  28. ↑ Directive 2014/49/EU of the European Parliament and of the Council of 16 April 2014 on deposit guarantee schemes (recast). Official Journal of the European Union. L (173): 149–178. 12. lipnja 2014.
  29. ↑ Policies – Economic and Financial Affairs – Banking union – Single rulebook – Bank recovery and resolution directive. Council of the European Union. Pristupljeno 28. svibnja 2014.
  30. ↑ Directive 2014/49/EU of the European Parliament and of the Council of 16 April 2014 on deposit guarantee schemes (recast). Official Journal of the European Union. L (173): 190–348. 12. lipnja 2014.
  31. ↑ a b Commission proposes new ECB powers for banking supervision as part of a banking union. European Commission. 12. rujna 2012. Pristupljeno 29. svibnja 2014.
  32. ↑ a b c d Legislative package for banking supervision in the Eurozone – frequently asked questions. European Commission. 12. rujna 2013. Pristupljeno 29. svibnja 2014.
  33. ↑ a b COUNCIL REGULATION (EU) No 1024/2013 of 15 October 2013 conferring specific tasks on the European Central Bank concerning policies relating to the prudential supervision of credit institutions. Official Journal of the European Union. L (287): 63–89. 29. listopada 2013.
  34. ↑ REGULATION (EU) No 1022/2013 OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 22 October 2013 amending Regulation (EU) No 1093/2010 establishing a European Supervisory Authority (European Banking Authority) as regards the conferral of specific tasks on the European Central Bank pursuant to Council Regulation (EU) No 1024/2013. Official Journal of the European Union. L (287): 5–14. 29. listopada 2013.
  35. ↑ An important step towards a real banking union in Europe: Statement by Commissioner Michel Barnier following the trilogue agreement on the creation of the Single Supervisory Mechanism for the eurozone. European Commission. 19. ožujka 2013. Pristupljeno 29. svibnja 2014.
  36. ↑ Wanted: EU banking union as Cyprus kills off deposit-insurance dream. Euromoney. 19. ožujka 2013.
  37. ↑ a b c Council approves single supervisory mechanism for banking. Council of the European Union. 15. listopada 2013. Pristupljeno 29. svibnja 2014.
  38. ↑ a b Commission proposes Single Resolution Mechanism for the Banking Union. European Commission. 10. srpnja 2013. Pristupljeno 29. svibnja 2014.
  39. ↑ a b Member states sign agreement on bank resolution fund (PDF). European Commission. 21. svibnja 2014. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 31. svibnja 2014. Pristupljeno 30. svibnja 2014.
  40. ↑ a b A Single Resolution Mechanism for the Banking Union – frequently asked questions. European Commission. 15. travnja 2014. Pristupljeno 29. svibnja 2014.
  41. ↑ a b Finalising the Banking Union: European Parliament backs Commission's proposals (Single Resolution Mechanism, Bank Recovery and Resolution Directive, and Deposit Guarantee Schemes Directive). European Commission. 15. travnja 2014. Pristupljeno 29. svibnja 2014.
  42. ↑ EU unveils plans to wind down failed banks. BBC. 10. srpnja 2013.
  43. ↑ Brussels unveils Single Resolution Mechanism for banking union. Euractiv. 11. srpnja 2013.
  44. ↑ a b c European Parliament legislative resolution of 15 April 2014 on the proposal for a regulation of the European Parliament and of the Council establishing uniform rules and a uniform procedure for the resolution of credit institutions and certain investment firms in the framework of a Single Resolution Mechanism and a Single Bank Resolution Fund and amending Regulation (EU) No 1093/2010 of the European Parliament and of the Council. European Parliament. 14. svibnja 2014. Pristupljeno 29. svibnja 2014.
  45. ↑ Proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council establishing uniform rules and a uniform procedure for the resolution of credit institutions and certain investment firms in the framework of a Single Resolution Mechanism and a Single Bank Resolution Fund and amending Regulation (EU) No 1093/2010 of the European Parliament and of the Council. EUR-Lex. 10. srpnja 2013.
  46. ↑ Agreement on the transfer and mutualisation of contributions to the Single Resolution fund. Council of the European Union. 14. svibnja 2014. Pristupljeno 29. svibnja 2014.
  47. ↑ European Parliament and Council back Commission's proposal for a Single Resolution Mechanism: a major step towards completing the banking union. European Commission. 20. ožujka 2014. Pristupljeno 22. lipnja 2014.
  48. ↑ Council adopts rules setting up single resolution mechanism (PDF). Council of the European Union. 14. srpnja 2014. Pristupljeno 15. srpnja 2014.
  49. ↑ Regulation 806/2014: Establishing uniform rules and a uniform procedure for the resolution of credit institutions and certain investment firms in the framework of a Single Resolution Mechanism and a Single Resolution Fund and amending Regulation (EU) No 1093/2010. Official Journal of the European Union. 30. srpnja 2014.
  50. ↑ Commissioner Barnier welcomes the Signature of the intergovernmental Agreement (IGA) on the Single Resolution Fund. European Commission. 21. svibnja 2014. Pristupljeno 30. svibnja 2014.
  51. ↑ Commissioner Barnier welcomes the Signature of the intergovernmental Agreement (IGA) on the Single Resolution Fund. European Commission. 21. svibnja 2014. Pristupljeno 22. lipnja 2014.
  52. ↑ European Commission – PRESS RELEASES – Press release – European Commission welcomes the successful ratification of the Intergovernmental Agreement on the Single Resolution Mechanism. europa.eu. Pristupljeno 31. prosinca 2015.
  53. ↑ Agreement details. Council of the European Union. Pristupljeno 30. svibnja 2014.
  54. ↑ Christine Lagarde. 23. siječnja 2012. "Global Challenges in 2012" By Christine Lagarde, Managing Director, International Monetary Fund. International Monetary Fund
  55. ↑ Commission calls for the completion of all parts of the Banking Union by 2018. European Commission. 11. listopada 2017.
  56. ↑ Jan Strupczewski. 12. lipnja 2019. EU executive open to making new proposal to push deposit guarantee idea forward. Reuters
  57. ↑ PER CALLESEN. Danmarks Nationalbank. 12. listopada 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. lipnja 2020. Pristupljeno 23. srpnja 2020.
  58. ↑ Jan Strupczewski. 28. ožujka 2019. EU deposit insurance debate could be linked to bank sovereign exposure -official. Reuters
  59. ↑ Letter by the High-Level Working Group on a European Deposit Insurance Scheme (EDIS) Chair to the President of the Eurogroup Further strengthening the Banking Union, including EDIS: A roadmap for political negotiations (PDF). Consilium. 3. prosinca 2019.
  60. ↑ Euro area 1999 – 2015. European Central Bank. Pristupljeno 3. prosinca 2015.
  61. ↑ [1]
  62. ↑ Bulgaria to know its chances for ERM-II accession by end-2017. Central European Financial Observer. 3. srpnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2017. Pristupljeno 4. srpnja 2017.
  63. ↑ Bulgaria Shifts on Euro Accession Plans After ECB Pressure. Bloomberg. 12. lipnja 2018. Pristupljeno 12. lipnja 2018.
  64. ↑ Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 5. srpnja 2019. Pristupljeno 23. srpnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  65. ↑ Statement on Bulgaria's path towards ERM II participation. Pristupljeno 12. srpnja 2018.
  66. ↑ [2]
  67. ↑ Bank, European Central. ECB establishes close cooperation with Bulgaria’s central bank. European Central Bank - Banking Supervision (engleski). Pristupljeno 21. srpnja 2020.
  68. ↑ Statement on Croatia's path towards ERM II participation. Eurogroup. 8. srpnja 2019. Pristupljeno 14. srpnja 2019.
  69. ↑ Deepening Europe's Economic Monetary Union: Taking stock four years after the Five Presidents' Report (PDF). European Commission. 21. lipnja 2019. Pristupljeno 7. srpnja 2019.
  70. ↑ Republika Hrvatska uputila pismo namjere o ulasku u Europski tečajni mehanizam (ERM II). Croatian National Bank. 5. srpnja 2019. Pristupljeno 5. srpnja 2019.
  71. ↑ Simmonds, Lauren. 5. srpnja 2019. Letter of Intent Sent, Croatia to Introduce Euro in 2023?. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2019. Pristupljeno 7. srpnja 2019.
  72. ↑ [3]
  73. ↑ Bank, European Central. ECB establishes close cooperation with Croatia’s central bank. European Central Bank - Banking Supervision (engleski). Pristupljeno 21. srpnja 2020.
  74. ↑ Denmark moves closer to joining EU banking union. Reuters. 30. travnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2015. Pristupljeno 19. lipnja 2015.
  75. ↑ Danish opposition parties seek referendum on EU banking union. Reuters. 29. svibnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. lipnja 2015. Pristupljeno 19. lipnja 2015.
  76. ↑ Denmark to make final decision on participation in EU's banking union by 2019. Reuters. 4. srpnja 2017. Pristupljeno 25. prosinca 2017.
  77. ↑ The banking union - in brief. www.nationalbanken.dk. Pristupljeno 4. siječnja 2020.
  78. ↑ Report from the Working Group on possible Danish Participation in the Banking Union. eng.em.dk (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. kolovoza 2020. Pristupljeno 13. lipnja 2020.
  79. ↑ Sweden drops plans for bank tax, proposes higher resolution fund fee. Reuters. 24. veljače 2017. Pristupljeno 25. studenoga 2017.
  80. ↑ a b Should Sweden join the European banking union?. The Local Sweden (engleski). 8. studenoga 2017. Pristupljeno 25. studenoga 2017.
  81. ↑ Förslag om bankunion med EU om två år - Nyheter (Ekot). Sveriges Radio (švedski). Pristupljeno 25. studenoga 2017.
  82. ↑ Sweden considers joining EU's banking union - TT news agency. Reuters. 10. srpnja 2017. Pristupljeno 25. prosinca 2017.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bankovna_unija_(EU)&oldid=7021419"