Prijeđi na sadržaj

Christine Lagarde

Izvor: Wikipedija
Christine Lagarde
potpis
Rođenje1. siječnja 1956.
Predsjednica Europske središnje banke
1. studenog 2019. –
PotpredsjednikLuis de Guindos
PrethodnikMario Draghi
Izvršna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda
5. srpnja 2011. – 12. rujna 2019.
ZamjenikJohn Lipsky i David Lipton
PrethodnikDominique Strauss-Kahn
NasljednikKristalina Georgieva

Christine Madeleine Odette Lagarde (rođena Lallouette, Pariz, 1. siječnja 1956.) je francuska političarka, poduzetnica i pravnica, trenutna predsjednica Europske središnje banke na funkciji od 1. studenoga 2019. Od srpnja 2011. do rujna 2019. obnašala je dužnost predsjednice i izvršne direktorice Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).[1]

Lagarde je prethodno obnašala razne visoke političke funkcije u francuskoj vladi: bila je ministrica trgovine (2005. – 2007.), ministrica poljoprivrede i ribarstva (2007.) i ministrica gospodarstva, financija i industrije (2007. – 2011.). Lagarde je bila prva žena koja je postala ministrica financija među zemljama članicama G8 i prva je žena na čelu ESB-a i MMF-a.[2] Renomirana je pravnica u području antitrusta i politike rada, Lagarde je bila i prva žena predsjednica velike međunarodne odvjetničke tvrtke Baker & McKenzie, između 1999. i 2004. godine. Financial Times ju je 16. studenog 2009. proglasio najboljom ministricom financija u eurozoni.[3]

Dana 5. srpnja 2011. Lagarde je zamijenila Dominiquea Strauss-Kahna na mjestu generalnog direktora MMF-a na petogodišnji mandat.[4][5][6] Njezino imenovanje bilo je 11. uzastopno imenovanje Europljanina na čelo MMF-a.[7] Konsenzusom je izabrana za drugi petogodišnji mandat, počevši od 5. srpnja 2016. godine, kao jedina kandidatkinja nominirana za to mjesto.[8] U 2019. i ponovno u 2020. godini zauzela je drugo mjesto na Forbesovoj listi 100 najmoćnijih žena na svijetu.[9][10]

Rani život i obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Lagarde je rođena u Parizu u Francuskoj,[11] u obitelji prosvjetnih radnika. Njezin otac Robert Lallouette bio je profesor engleskog jezika, a majka Nicole (Carré),[12] bila je profesorica latinske, grčke i francuske književnosti. Lagarde i njezino troje mlađe braće djetinjstvo su proveli u Le Havreu. Tamo je pohađala školu Lycée François premier (gdje je predavao njezin otac) i Lycée Claude Monet.[13][14][15] Kao tinejdžerica Lagarde je bila članica francuske nacionalne reprezentacije u sinkroniziranom plivanju.[16] Nakon mature 1973. godine, dobila je američku stipendiju za terensku službu u Holton-Arms School u Bethesdi u Marylandu.[17][18] Tijekom godine boravka u Sjedinjenim Američkim Državama, Lagarde je radila kao pripravnica u američkom Kapitolu kao pomoćnica u Kongresu zastupnika Williama Cohena, pomažući mu u dopisivanju s biračima francuskog govornog područja iz njegovog sjevernog okruga Maine tijekom saslušanja u Watergateu.[17][18] Diplomirala je na Sveučilištu Paris West Nanterre La Défense, gdje je magistrirala engleski jezik, radno pravo i socijalno pravo.[19][20] Stekla je drugi magisterij na Institutu za političke studije u Aix-en-Provenceu.[16][21] Od 2010. predsjedava upravnim odborom škole Aix.[22]

Profesionalna karijera

[uredi | uredi kôd]

Lagarde se 1981. godine pridružila velikoj međunarodnoj odvjetničkoj tvrtki Baker & McKenzie, sa sjedištem u Chicagu. Vodila je velike slučajeve u područjima antitrusta i radnog prava, a nakon šest godina postala je članom iste odvjetničke tvrtke i imenovana je šefom tvrtke u Zapadnoj Europi. Pridružila se izvršnom odboru 1995. i izabrana je za prvu predsjednicu tvrtke u listopadu 1999.[23][24][25][26]

Ministarska karijera

[uredi | uredi kôd]

Kao francuska ministrica trgovine između 2005. i svibnja 2007., Lagarde je dala naglasak na otvaranju novih tržišta za proizvode svoje zemlje, usredotočujući se na tehnološki sektor. Dana 18. svibnja 2007. godine premještena je u Ministarstvo poljoprivrede kao dio vlade Françoisa Fillona.[27] Sljedećeg mjeseca pridružila se Fillonovom kabinetu u Ministarstvu gospodarstva, financija i zapošljavanja.[28] Bila je jedini pripadnik francuske političke klase koji je osudio rasističke primjedbe Jean-Paula Guerlaina iz 2010.[29]

Međunarodni monetarni fond

[uredi | uredi kôd]

Stupanje na dužnost

[uredi | uredi kôd]
Lagarde 2011. godine

Dana 25. svibnja 2011., Lagarde je najavila kandidaturu za šeficu MMF-a nakon ostavke Dominiquea Strauss-Kahna obilježene skandalom.[30] Njezina je kandidatura dobila potporu britanske, indijske, američke, brazilske, ruske, kineske i njemačke vlade.[31][32][33][34][35] Za to mjesto nominiran je i guverner Meksičke banke (i bivši ministar financija ) Agustín Carstens. Njegovu su kandidaturu podržale mnoge vlade Južne Amerike, kao i Španjolska, Kanada i Australija.[31]

Dana 28. lipnja 2011., odbor MMF-a izabrao je Lagarde za novu izvršnu direktoricu i predsjednicu na petogodišnji mandat, počevši od 5. srpnja 2011.[36][37][38] Izvršni odbor MMF-a pohvalio je oba kandidata kao dobro kvalificirane, ali je Lagarde izabrao konsenzusom. Lagarde je tako postala prva žena koja je izabrana za šeficu MMF-a.[36] Da je bio izabran, Carstens bi bio prvi direktor neeuropejac, što bi prekinulo nepisano pravilo da se mjesto direktora MMF-a uvijek prepusti kandidatu podrijetlom uz Europe. Njezino imenovanje uslijedilo je u vrijeme intenziviranja europske krize državnog duga, posebno u Grčkoj, sa strahovima o nemogućnosti podmirenja državnog duga od strane država dužnika. Sjedinjene Američke Države bile su veliki podržavatelj njezine politike upravljanja europske ekonomske krize.[39]

Američki ministar financija Timothy Geithner rekao je da će Lagardein "izniman talent i bogato iskustvo biti neprocjenjivo u nastojanju rješavanja krize u ovoj iznimnoj instituciji u kritičnom trenutku za globalno gospodarstvo".[40] Predsjednik Nicolas Sarkozy definirao je imenovanje Lagarde kao "francusku pobjedu".

Dana 17. prosinca 2015., francuski ministar financija Michel Sapin, rekao je da bi Lagarde mogla ostati na mjestu šefice MMF-a, unatoč optužbama za kazneni nemar.[41] Tijekom svog boravka u MMF-u više se puta izuzela iz utrka za imenovanje na neke ključne pozicije u Europi, uključujući mjesta predsjednice Europske komisije ili predsjednice Europske središnje banke.[42] Međutim, 2. srpnja 2019. Lagarde je izabrana za novu predsjednicu ECB-a, nasljednicu Maria Draghija, i tu poziciju obnaša i danas.[43] Nakon stupanja na novu dužnost podnijela je ostavku na mjesto izvršnog direktora MMF-a.[44]

Europska središnja banka

[uredi | uredi kôd]
Glasanje Europskog parlamenta o nominaciji Lagarde

Europsko vijeće nominiralo je Lagarde 2. srpnja 2019. godine kao kandidata za predsjednicu Europske središnje banke (ECB), pošto je 1. studenoga 2019. isticao mandat Mariju Draghiju.[45] Dana 17. rujna 2019., Europski parlament izabrao ju je tajnim glasovanjem za taj položaj, s 394 glasa za, 206 protiv i 49 suzdržanih.[46] S konačnom potvrdom od strane Europskog vijeća na listopadskom summitu, Lagarde je postala prva žena koja obnaša dužnost predsjednice ECB-a.[47][46]

Predsjednica Lagarde je u velikoj mjeri nastavila održavati prilagodljivu monetarnu politiku svog prethodnika Maria Draghija.[48] Obraćajući se ECON-ovom odboru Europskog parlamenta prije svog imenovanja, Lagarde je također izrazila spremnost da ECB igra značajnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena[49] i da izvrši reviziju okvira monetarne politike ESB-a.[50]

Ostale funkcije

[uredi | uredi kôd]

Institucije Europske unije

[uredi | uredi kôd]

Međunarodne organizacije

[uredi | uredi kôd]

Neprofitne organizacije

[uredi | uredi kôd]

Svjetski ekonomski forum (WEF), član upravnog odbora (od 2011.)[54]

Polemike i kontroverze

[uredi | uredi kôd]

Popis Lagarde

[uredi | uredi kôd]

U 2010. godini Lagarde, tada francuska ministrica financija, poslala je grčkoj vladi popis od 1.991 imena grčkih državljana potencijalnih poreznih neplatiša s bankovnim računima u HSBC-ovoj podružnici u Ženevi.[55]

Dana 28. listopada 2012. godine, grčki izvjestitelj i urednik Kostas Vaxevanis tvrdio je da posjeduje popis i objavio je dokument s više od 2000 imena poreznih neplatiša u svom časopisu Hot Doc.[56][57] Odmah je uhićen pod optužbom za kršenje zakona o privatnosti s mogućom kaznom do dvije godine zatvora.[58] Nakon negodovanja javnosti, Vaxevanis je tri dana kasnije oslobođen optužbi.[59] Vaxevanis se suočio s ponovljenim suđenjem (grčke vlasti još nisu trebale optužiti nikoga s popisa),[60] ali je ponovno oslobođen. Nekoliko dana prije općih izbora u Grčkoj u siječnju 2015. godine, kada je bilo jasno da će na vlast doći ljevičarska Siriza, policija za financijske zločine konzervativne vlade Antonisa Samarasa uništila je velike količine dokumenata koji se odnose na slučajeve korupcije.[61]

Istraga zbog nemara

[uredi | uredi kôd]

Francuski je sud 3. kolovoza 2011. pokrenuo istragu uloge Lagarde u arbitražnom sporazumu vrijednom 403 milijuna eura u korist poduzetnika Bernarda Tapiea.[62] Dana 20. ožujka 2013. francuska je policija tijekom istrage izvršila raciju u njezin stan u Parizu.[63] Dana 24. svibnja 2013., nakon dvodnevnog ispitivanja na sudu, Lagarde je dobila status "pomoćne svjedokinje", što znači da sama nije bila pod istragom u toj aferi.[64] Prema izvješću za tisak iz lipnja 2013., izvršni direktor France Telecoma (bivši pomoćnik Lagarde dok je bila ministrica financija) Stéphane Richard, koji je u ovom slučaju i sam bio pod formalnom istragom, izjavio je da je Lagarde bila u potpunosti informirana o činjenicama prije odobravanja arbitražnog postupka koji je pogodovao Bernardu Tapieu.[65][66] Nakon toga, u kolovozu 2014. sud je objavio da je službeno podigao optužnicu zbog nemara protiv Lagarde zbog njezine uloge u arbitraži slučaja Tapie.[67] Dana 17. prosinca 2015., sud je pokrenuo suđenje protiv Lagarde zbog navodnog nemara u postupanju s arbitražnim procesom Tapie.[68][69][70] U prosincu 2016. sud je Lagarde proglasio krivom zbog nemara, ali je odbio izreći kaznu.[71]

Mediji

[uredi | uredi kôd]

Lagarde je intervjuirana u dokumentarnom filmu Inside Job (2010), koji je kasnije dobio Oscara za najbolji dokumentarni igrani film.[72][73]

Američki modni časopis Vogue objavio je reportažu o Lagarde u rujnu 2011.[74]

Glumica Laila Robins je glumila Lagarde u televizijskom filmu HBO-a Too Big to Fail (2011.) koji se temeljio na istoimenoj popularnoj knjizi novinara New York Timesa Andrewa Rossa Sorkina.[75]

Meryl Streep se inspirirala s Lagarde za ulogu Mirande Priestly u igranom filmu The Devil Wears Prada (2006.), navodeći njezinu "neospornu eleganciju i autoritet".[76]

Lagarde je 2014. predstavila predavanje Richarda Dimblebyja, pod nazivom " Novi multilateralizam za 21. stoljeće ".[77][78]

Priznanja

[uredi | uredi kôd]

Nagrade

[uredi | uredi kôd]
  • 2011. – 9. najmoćnija žena na svijetu prema imenovanju magazina Forbes
  • 2012. – 8. najmoćnija žena na svijetu prema imenovanju magazina Forbes
  • 2013. – 7. najmoćnija žena na svijetu prema imenovanju magazina Forbes
  • 2014. – 5. najmoćnija žena na svijetu prema imenovanju magazina Forbes[79]
  • 2015. – 6. najmoćnija žena na svijetu prema imenovanju magazina Forbes
  • 2016. – 6. najmoćnija žena na svijetu prema imenovanju magazina Forbes
  • 2017. – 8. najmoćnija žena na svijetu, koju je imenovao magazin Forbes
  • 2017. – 1. mjesto na popisu 100 najutjecajnijih ljudi u međunarodnim organizacijama, dodijelila tvrtka Richtopia sa sjedištem u Velikoj Britaniji[80]
  • 2018. – 3. najmoćnija žena na svijetu prema imenovanju magazina Forbes Forbes
  • 2019. - Humanitarna nagrada CARE, dodjeljuje CARE
  • 2019. - Ugledna međunarodna nagrada za vodstvo, dodjeljuje Atlantsko vijeće
  • 2019. – 2. najmoćnija žena na svijetu prema imenovanju magazina Forbes Forbes[81]
  • 2020. – 2. najmoćnija žena na svijetu prema imenovanju magazina Forbes Forbes[10]

Osobni život

[uredi | uredi kôd]

Lagarde je razvedena i ima dva sina, Pierre-Henri Lagarde (rođen 1986.) i Thomas Lagarde (rođen 1988.).  Od 2006. godine njezin je partner poduzetnik Xavier Giocanti iz Marseillea .[82]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Adeniyi, Olakunle. 17. srpnja 2019. IMF's Christine Lagarde resigns as Managing Director. Fellow press (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2019. Pristupljeno 17. srpnja 2019.
  2. ↑ Hope, Katie. 12. srpnja 2019. Christine Lagarde: The 'rock star' of finance. BBC (engleski). Pristupljeno 17. srpnja 2019.
  3. ↑ From Ralph Atkins. 16. listopada 2009. FT ranking of EU finance ministers. Financial Times. Pristupljeno 2. siječnja 2010.
  4. ↑ IMF Executive Board Selects Christine Lagarde as Managing Director. Press Release. IMF. 28. lipnja 2011. Pristupljeno 28. lipnja 2011.
  5. ↑ Lagarde wins IMF top job, presses Greece on crisis. Reuters. 28. lipnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 8. siječnja 2021.
  6. ↑ Christine Lagarde named IMF chief. BBC News. 28. lipnja 2011. Pristupljeno 28. lipnja 2011.
  7. ↑ IMF Managing Directors. IMF. 28. lipnja 2011. Pristupljeno 1. rujna 2011.
  8. ↑ IMF's Lagarde re-elected to second term. Deutsche Welle. 19. veljače 2016. Pristupljeno 25. kolovoza 2016.
  9. ↑ The World's Most Powerful Women 2019. Forbes (engleski). Pristupljeno 19. veljače 2020.
  10. ↑ a b The World's 100 Most Powerful Women 2020. Forbes (engleski). Pristupljeno 9. prosinca 2020.
  11. ↑ Le Nouvel Economiste. Nouveleconomiste.fr. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2007. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  12. ↑ Média, Prisma. Christine Lagarde - La biographie de Christine Lagarde avec Gala.fr
  13. ↑ "Les Anciens  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. srpnja 2019. (Wayback Machine)" at Lycée François 1er
  14. ↑ La mujer que oculta acero tras la sonrisa (španjolski). El País. Pristupljeno 24. srpnja 2011.
  15. ↑ Guinness, Molly. 17. srpnja 2011. Is this the world's sexiest woman (and the most powerful)?. The Guardian. Pristupljeno 4. rujna 2012.
  16. ↑ a b Christine Lagarde: the key facts. Daily Telegraph. 25. svibnja 2011. Pristupljeno 25. svibnja 2011.
  17. ↑ a b Interview : Christine Lagarde, la face cachée d'une femme de pouvoir. Latribune.fr. Pristupljeno 6. rujna 2012.
  18. ↑ a b Shapira, Ian, "Christine Lagarde stirs wistful memories for friends in Holton Arms Class of ’74", The Washington Post, 29 July 2011.
  19. ↑ Janet H. Clark. 13. kolovoza 2013. Christine Lagarde (French lawyer and politician) – Encyclopædia Britannica. Britannica.com. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  20. ↑ Christine Lagarde : biographie – Le Nouvel Observateur. Tempsreel.nouvelobs.com. 18. svibnja 2007. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  21. ↑ Christine Lagarde, Eleventh Managing Director of IMF – Biographical Information. Imf.org. 14. studenoga 2013. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  22. ↑ Marc Saillard. Christine Lagarde élue à la tête du CA de Sciences po Aix – Educpros. Educpros.fr. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. srpnja 2012. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  23. ↑ Firm Facts | Firm History | Baker & McKenzie. Bakermckenzie.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2014. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  24. ↑ Christine Lagarde, the eleventh European to head the IMF. Thomaswhite.com. 31. srpnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2011. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  25. ↑ Christine Lagarde: Executive Profile & Biography. Bloomberg.com. S&P Global Market Intelligence. Pristupljeno 11. svibnja 2019.
  26. ↑ Petersen, Melody. 9. listopada 1999. Her Partners Can Call Her Ms. Chairman; Baker & McKenzie Takes Small Step for a Law Firm, Giant Leap for Womankind. The New York Times. Pristupljeno 11. svibnja 2019.
  27. ↑ Décret du 18 mai 2007 relatif à la composition du Gouvernement (francuski). Legifrance.gouv.fr. Pristupljeno 29. lipnja 2011.
  28. ↑ Décret du 19 juin 2007 relatif à la composition du Gouvernement (francuski). Legifrance.gouv.fr. Pristupljeno 29. lipnja 2011.
  29. ↑ Macey, David. Frantz Fanon: A Biography
  30. ↑ Sage, Adam. 26. svibnja 2011. Christine Lagarde announces IMF candidacy. TheTimes.co.uk. Pristupljeno 6. kolovoza 2015.
  31. ↑ a b IMF: US backs Christine Lagarde for top job. BBC News. 28. lipnja 2011. Pristupljeno 29. lipnja 2011.
  32. ↑ Germany, Britain back Lagarde to lead IMF. The Washington Post. 22. svibnja 2011. Pristupljeno 22. svibnja 2011.
  33. ↑ Soutiens européens à une candidature de Lagarde au FMI. Le Monde (francuski). 19. svibnja 2011. Pristupljeno 22. svibnja 2011.
  34. ↑ Christine Lagarde announces IMF candidacy. BBC News. 25. svibnja 2011. Pristupljeno 25. svibnja 2011.
  35. ↑ Lagarde suited to head IMF; India voted for her: Pranab. Moneycontrol India. 26. svibnja 2011. Pristupljeno 26. svibnja 2011.
  36. ↑ a b IMF Executive Board Selects Christine Lagarde as Managing Director. Press Release. IMF. 28. lipnja 2011. Pristupljeno 28. lipnja 2011.
  37. ↑ Lagarde wins IMF top job, presses Greece on crisis. Reuters. 28. lipnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 8. siječnja 2021.
  38. ↑ Christine Lagarde named IMF chief. BBC News. 28. lipnja 2011. Pristupljeno 28. lipnja 2011.
  39. ↑ France's Christine Lagarde wins IMF top job – Haaretz Daily Newspaper | Israel News. Haaretz. Pristupljeno 29. lipnja 2011.
  40. ↑ Christine Lagarde named IMF chief. BBC News. 28. lipnja 2011. Pristupljeno 28. lipnja 2011.
  41. ↑ Lagarde peut rester à la tête du FMI (Sapin). Le Figaro (francuski). 17. prosinca 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. prosinca 2015.
  42. ↑ James Politi, Sam Fleming and Alex Barker (12 September 2018), Christine Lagarde rules herself out of race for top jobs in EU Financial Times.
  43. ↑ IMF's Christine Lagarde nominated for top job at European Central Bank. CNBC. Pristupljeno 2. srpnja 2019.
  44. ↑ Matthew Rocco (16 July 2019), IMF chief Christine Lagarde resigns following ECB nomination Financial Times.
  45. ↑ IMF's Christine Lagarde nominated for top job at European Central Bank. CNBC. Pristupljeno 2. srpnja 2019.
  46. ↑ a b Emmott, Robin. 17. rujna 2019. Lagarde wins EU lawmakers' approval to lead ECB. Reuters (engleski). Pristupljeno 18. rujna 2019.
  47. ↑ New President of the European Central Bank. Press Release. ECB. 1. studenoga 2019. Pristupljeno 1. studenoga 2019.
  48. ↑ Nikas, Sotiris. 16. rujna 2019. Lagarde Will Probably Keep ECB Stimulus Going, Stournaras Says. bloomberg.com. Pristupljeno 18. rujna 2019.
  49. ↑ Smith-Meyer, Bjarke. 29. kolovoza 2019. Lagarde promises to paint the ECB green. POLITICO. Pristupljeno 9. studenoga 2019.
  50. ↑ What can we hope from Christine Lagarde as ECB President?. Positive Money Europe (engleski). 7. rujna 2019. Pristupljeno 9. studenoga 2019.
  51. ↑ General Board European Systemic Risk Board (ESRB).
  52. ↑ 2008 Annual Report European Investment Bank (EIB).
  53. ↑ 2008 Annual Report Asian Development Bank (ADB).
  54. ↑ Leadership and governance World Economic Forum (WEF).
  55. ↑ The Controversial 'Lagarde List' Has Leaked, And It's Bad News for the Greek Prime Minister. Businessinsider.com. Pristupljeno 28. listopada 2012.
  56. ↑ Greece arrests journalist over 'Lagarde List' banks leak. BBC. 28. listopada 2012. Pristupljeno 28. listopada 2012.
  57. ↑ Julian Borger. 28. listopada 2012. Greek magazine editor in court for naming alleged tax evaders. The Guardian. Pristupljeno 29. listopada 2012.
  58. ↑ McElroy, Damien. 30. listopada 2012. Greek officials accused of persecution as 'Lagarde List' journalist appears in court. The Telegraph
  59. ↑ Greek journalist Kostas Vaxevanis acquitted in trial for naming alleged tax cheats (UPDATE). Global Post. 1. studenoga 2012.
  60. ↑ Daley, Suzanne. "Greece's Aggressive Pursuit of Tax Offenders Appears to Collect More Anger Than Money." New York Times, 28 October 2013.
  61. ↑ Carassava, Anthee. 19. veljače 2015. Greece shreds files on tax cheating by rich and powerful. thetimes.co.uk. Pristupljeno 16. srpnja 2015.
  62. ↑ Chrisafis, Angelique. 4. kolovoza 2011. Christine Lagarde faces inquiry over €285m payout for Sarkozy ally | World news. The Guardian. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  63. ↑ France – French police raid home of IMF boss Christine Lagarde. France 24. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2015. Pristupljeno 5. veljače 2015.
  64. ↑ IMF chief Christine Lagarde key witness in Tapie case. Bbc.co.uk. 24. svibnja 2013. Pristupljeno 24. svibnja 2013.
  65. ↑ Christine Lagarde accused over Bernard Tapie 'fraud' – Europe – World. The Independent. 25. lipnja 2013. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  66. ↑ John Lichfield. 23. svibnja 2013. IMF managing director Christine Lagarde in court over money to disgraced tycoon Bernard Tapie in 2008 – Europe – World. The Independent. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  67. ↑ IMF's Christine Lagarde 'under investigation'. bbc.co.uk. 27. kolovoza 2014. Pristupljeno 27. kolovoza 2014.
  68. ↑ IMF chief Lagarde to stand negligence trial in France. BBC News. 17. prosinca 2015.
  69. ↑ Deen, Mark. 17. prosinca 2015. IMF's Lagarde to Face Trial for 'Negligence' in Tapie Case. Bloomberg News. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. listopada 2016. Pristupljeno 6. ožujka 2017.
  70. ↑ Lhomme, Fabrice. 18. prosinca 2015. Tapie-Crédit lyonnais : Christine Lagarde renvoyée devant la justice. Le Monde (francuski)
  71. ↑ Christine Lagarde, I.M.F. Chief, Is Found Guilty of Negligence. The New York Times. 19. prosinca 2016. Pristupljeno 19. prosinca 2016.
  72. ↑ Power with grace. Ft.com. Pristupljeno 22. kolovoza 2013.
  73. ↑ Winners and Nominees for the 83rd Academy Awards. Oscars.org. Pristupljeno 22. kolovoza 2013.
  74. ↑ Johnson, Diane. Rujan 2011. Christine Lagarde: Changing of the Guard. Vogue. Pristupljeno 4. studenoga 2011.
  75. ↑ Nikki Schwab. 29. lipnja 2011. New IMF chief portrayed in HBO's 'Too Big To Fail'. Washington Examiner. Pristupljeno 29. lipnja 2011.[neaktivna poveznica]
  76. ↑ The Devil Wears Prada Turns 10: Meryl Streep, Anne Hathaway, and Emily Blunt tell all. Variety. 23. lipnja 2016.
  77. ↑ Telegraph. Nationalism could destroy global economy, warns Christine Lagarde. 4 February 2014.
  78. ↑ Economic Times. Inequality increasing globally including in India: Christine Lagarde  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine). 4 February 2014.
  79. ↑ The World's 100 Most Powerful Women. Forbes. Forbes. Pristupljeno 24. lipnja 2014.
  80. ↑ Top 100 Leaders from Multilateral Organisations: From Christine Lagarde to António Guterres, These Are the Most Influential People in the NGO Sphere. Richtopia. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2019. Pristupljeno 23. prosinca 2017.
  81. ↑ Christine Lagarde. Forbes (engleski). Pristupljeno 13. prosinca 2019.
  82. ↑ Gillian Tett (12 September 2014), Lunch with the FT: Christine Lagarde Financial Times.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Christine_Lagarde&oldid=7058378"