Baltički jezici
Baltički jezici podskupina su baltoslavenskih jezika, jedne od grana indoeuropskih jezika.[1] Prekrivaju područja istočno i jugoistočno od Baltičkoga mora. Najgovoreniji baltički jezici jesu litavski i latvijski, a postoji puno izumrlih jezika i dijalekata, mnogi od njih ostavili su samo ime ili još manje.
Balti se već spominju antičkim djelima kao što je Tacitova Germania gdje se spominje pleme Aesti.[2] Prvi je zapisan izumrli staropruski u 14. stoljeću, a danas živući litavski i latvijski posvjedočeni su tek u 16. stoljeću, poprilično kasno za indoeuropski jezik.[3]
Riječ je o satemskim jezicima (kao što su i indoiranski), to jest palatovelari su se odrazili kao sibilantni frikativi. Zbog svoje su arhaičnosti, posebice u imenskoj deklinaciji, važni za istraživanje indoeuropskoga prajezika.
Jedinstvo baltoslavenske skupine uglavnom se ne osporava, iako postoje neki istraživači koji smatraju da su dvije skupine jednostavno bile pod snažnim međusobnim utjecajem, a ne da su potekle od istoga baltoslavenskoga prajezika.[3]
Jedinstvo baltičke podskupine nije tako jasno. Dok je starije mnijenje dijelilo baltoslavenske jezike na baltičke i slavenske, od 1960-ih V. Ivanov i V. N. Toporov, ruski lingvisti, predložili su da se baltoslavenski prajezik treba odmah podijeliti na istočnobaltijske, zapadnobaltijske i slavenske podskupine, a tu bi slavenski prajezik zapravo bio jezično iznimno inovativan rani baltički dijalekt.[3]
Klasifikacija je ponekad sporna, ali neupitno je da postoje dvije skupine: zapadna i istočna. Istočni su jezici latvijski i litavski s raznim dijalektima, a među izumrlim zapadnobaltičkim jezicima ističe se pruski.
Klasifikacija nekih manjih jezika kao što su nadruvski ili kurski nije nimalo sigurna i ne mogu se jasno smjestiti u neku od skupina, ali dvije se podgrupe mogu ovako podijeliti:[1][3]
- zapadnobaltički jezici
- istočnobaltički jezici
- latvijski
- istočnolatvijski
- zapadnolatvijski
- latgalijski
- litavski
- aukštaitski
- samogitski ili žemaitski
- zapadnosamogitski
- južnosamogitski: Varniai, Raseiniai
- sjevernosamogitski: Kretinga, Telšiai
- latgalski
- selonski
- zemgalski
- neklasificirani
- latvijski
- ↑ a b Ethnologue 26th
- ↑ Germania by Tacitus | The Writings of Tacitus. www.unrv.com. Pristupljeno 8. ožujka 2025.
- ↑ a b c d Kapović, Mate. 2008. Uvod u indoeuropsku lingvistiku: pregled jezikâ i poredbena fonologija. Matica Hrvatska. Zagreb. ISBN 978-953-150-847-6
| |||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||