Prijeđi na sadržaj

Antonio Janigro

Izvor: Wikipedija
Antonio Janigro
Rođenje21. siječnja 1918.
Milano, Italija
Smrt1. svibnja 1989.
Milano, Italija
Žanroviozbiljna glazba
Instrumentviolončelo
WWW
Stranicawww.cello.org

Antonio Janigro (Milano, 21. siječnja 1918.Milano, 1. svibnja 1989.) bio je talijanski violončelist, koji je ostavio značajni trag kao glazbeni pedagog i dirigent u Hrvatskoj i Njemačkoj. Jedan od vodećih svjetskih violončelista 1950-ih i 1960-ih.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Janigro je glazbeni konzervatorij završio u rodnom Milanu 1934., a potom se do 1937. godine usavršavao u Parizu na École normale de musique.

Bio je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu od 1939. do 1955. god. - tu je imao priliku surađivati sa znamenitim hrvatskim čelistom Rudolfom Matzom - a od 1951. godine je ravnao Komornim orkestrom Radio Zagreba. Godine 1954. u sklopu Komornog orkestra osniva ansambl Zagrebačkih solista, u kojem je djelovao kao umjetnički voditelj i solist do 1968. godine. Pod njegovim vodstvom je ansambl postigao svjetski ugled.

Od 1954. godine je Antonio Janigro dirigent Simfonijskog orkestra Radio Zagreba.

Godine 1964. Antonio Janigro seli se u Milano, gdje od 1964. do 1967. godine dirigira u "Orchestra dell'Angelicum ".

Od 1967. do 1971. godine ravna u "Kammerorchester des Saarländischen Rundfunks" u Saarbrückenu, tj. orkestrom koji je pandan Komornom orkestru Radio Zagreba kojim je bio ravnao od 1954. godine. Od 1974. do 1978. godine je voditelj ansambla "Camerata Academica des Salzburger Mozarteums" u Salzburgu.

Predavao je na konzervatorijima u Düsseldorfu i Stuttgartu.

A. Janigro je snimio veliki broj gramofonskih ploča, a posebno se ističe snimka Straussova "Don Quiottea".

Njemu u čast nazvano je Međunarodno violončelističko natjecanje utemeljeno u Zagrebu 1996.

Godine 1953. oženio se Nedom Cihlar, kćerkom hrvatskog književnika Milutina Cihlara Nehajeva, s kojom je imao dvoje djece.

Izvori i vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]