Antaisaka
Antaisaka ili Antesaka su jedan od 18 naroda Madagaskara, od 1 261 000[1]pripadnika (5.3 % stanovnika Madagaskara),[2] koji žive na istočnoj obali oko aluvijalne kotline i ušća rijeke Mananara u Indijski ocean.[2] Njihovo ime na malagaškom znači ljudi od Sakalava,[3] jer je prema njihovoj legendi, njihov historijski vođa Andriamandresi, koji ih je doveo na sadašnje teritorije sa zapadne obale (oko rijeke Mangoki), bio pripadnik plemena Sakalava.
Antaisake kao i većinski Merine govore - malgaški makrojezik, njegovu varijantu zvanu Malgaški Južni Betsimisaraka, ali svojim posebnim Antasaka dijalektom.[4]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Iako njihova plemenska aristokracija tvrdi da oni svoje porijeklo vuku od Sakalava iz Mangokija, činjenice dokazuju da niži pripadnici njihova naroda potječu od Bara, Tanala i drugih malgaških etničkih skupina.[3] Antaisake su ponosni na svoju vojničku historiju, kad su slovili za uporne i nepopusljive borce u obrani vlastite samostalnosti. Još i danas među njima kruži priča da je merinska kraljica Ranavalona I. trebala 9 000 vojnika da pokori njihovo kraljevsto početkom 19. stoljeća.[3]
Zemljopisna rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]
Antaisake danas žive većinom u Provinciji Fianarantsoa, njihova neformalna prijestolnica je grad Vangaindrano na ušću rijeke Mananara u Indijski ocean. Oni su danas većinom ratari koji se bave uzgojem kave, banana i riže.[5]
Običaji[uredi | uredi kôd]
Njihove tradicionalne kuće obično su podignute na kamenom postolju i pokrivene palminim lišćem.[5]Uobičajeno imaju po dvoja vrata, jedna im služe kao normalni ulaz, a druga koja se obično nalaze na istoku, koriste isključivo za iznošenje mrtvih ukućana.[5]Antaisake pokapaju svoje mrtve u zajedničke grobne kuće (kibori) koje grade na vrhu ili padini brijega. Prije konačnog pogreba, leš pokojnika odnesu na tajno mjesto u šumu, da se dobro isuši.[5] Muški članovi Antaisaka ne žanju rižu, već samo žene, jer je to za njih - tabu. Antaisake puno više od ostalih malgaških naroda održavaju kult mrtvih, koji ih često dovodi u nezavidnu ekonomsku situaciju i do bankrota.[3]
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Antaisaka of Madagascar (engleski). Joshua project. Pristupljeno 16. listopada 2011.
- ↑ a b Peoples of the East Coast (engleski). Country Studies. Pristupljeno 16. listopada 2011.
- ↑ a b c d Antasaka (španjolski). Ikuska Libros, S.L. Pristupljeno 16. listopada 2011.
- ↑ Languages of Madagascar (engleski). SIL International. Pristupljeno 16. listopada 2011.
- ↑ a b c d Antaisaka (engleski). madacamp. Pristupljeno 16. listopada 2011.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Antasaka (šp.)