Aldebaran
 Položaj Aldebrana na nebu. | |
| Položaj na nebu Epoha J2000 | |
|---|---|
| Zviježđe | Bik |
| Rektascenzija | 4h 35m 55,2s |
| Deklinacija | +16° 39' 33" |
| Prividna magnituda (V) | +0,85 |
| Karakteristike | |
| Spektralni tip | K5III |
| U−B indeks boje | 1,92 |
| B−V indeks boje | 1,44 |
| Tip promjenjive | nepravilna |
| Astrometrija | |
| Radijalna brzina (Rv) | +54,26 ± 0,03 km/s |
| Prava brzina (μ) | RA: 63,45 ± 0,84 mas/g Dec.: −188,94 ± 0,65 mas/g |
| Paralaksa (π) | 49,97 ± 0,75 mas |
| Udaljenost | 65 ly (20 pc) |
| Apsolutna magnituda (MV) | 0,6 ± 0,03 |
| Detalji | |
| Masa | 1,16 ± 0,07 M☉ |
| Polumjer | 44,13 ± 0,84 R☉ |
| Luminozitet | 425 L☉ |
| Temperatura | 3900 ± 50 K |
| Metalicitet | % Sunca |
| Rotacija | 520 dana |
| Starost | g |
| Druge oznake | |
Aldebaran (α Tauri) je najsjajnija zvijezda u zviježđu Bik. Zvijezda je narančasti div glavnog niza s prividnom magnitudom 0,85. Svjetlost mu varira oko 0,2 magnitude, tako da pripada pulsarima. Tradicionalno ime Aldebaran potječe od arapskog izraza pratilac (Al dabaran) jer slijedi Plejade. Aldebaran je crveni div, hladniji od Sunca s površinskom temperaturom od 3,900 K, ali njegov polumjer je oko 44 puta veći od sunčevog, pa je preko 400 puta svjetliji. Okreće se polako i treba mu 520 dana za rotaciju oko sebe. 1997. astronomi Artie P.Hatzes i William D. Cochran otkrili su da je Aldebaran dvostruka zvijezda (α Tauri A i α Tauri B). Mjerenjem svjetline utvrđeno je da je α Tauri B crveni patuljak.[1][2][3] Oko zvijezde orbitira egzoplanet Aldebaran b, otkriven 1993., ali je smatran sumnjivim sve do 2015. godine, kada su istraživači zaključili da postoji vjerojatnost da egzoplanet orbitira Aldebaranom, u skladu s izvornim proračunima, ali i kompatibilna sa zvjezdanom aktivnošću.[4] U pravcu Aldebrana kreće se svemirska letjelica Pioneer 10, do koje će doći za otprilike 2 milijuna godina.
Aldebaran je jedan od najlakše uočljivih zvijezda na noćnom nebu, dijelom zbog svoje svjetline, a dijelom zbog neposredne blizine jednog od izraženijih asterizama na nebu. Nakon tri zvijezde Orionovog pojasa u suprotnom smjeru od Siriusa, prva svijetla zvijezda na putu je Aldebaran.[5]
Zvijezda se slučajno nalazi u liniji vida između Zemlje i Hijada, pa ima izgled da je najsjajniji član otvorenog skupa, ali skup koji tvori asterizam u obliku bikove glave je dvostruko udaljeniji od Zemlje, na oko 150 svjetlosnih godina.[6]
Aldebaran je 5,47 stupnjeva južno od ekliptike i tako ga Mjesec može zakloniti (okultirati). Do takvih okultacija dolazi kada je Mjesečev uzlazni čvor u blizini jesenske ravnodnevnice. Niz od 49 okultacija dogodio se od 29. siječnja 2015. i završio 3. rujna 2018. Svaki je događaj bio vidljiv na sjevernoj hemisferi ili blizu ekvatora ; ljudi u npr. Australiji ili Južnoj Africi nikada ne mogu primijetiti aldebaransku okultaciju jer je predaleko južno od ekliptike. Razmjerno točna procjena promjera Aldebarana dobivena je tijekom okultacije 22. rujna 1978. Aldebaran je u konjukciji sa Suncem oko 1. lipnja svake godine.
- ↑ Zvijezde u sazviježđu Bik iz Constellation Guide učitano 28.03.2014 (en)
- ↑ Zvijezde u sazviježđu Bik na stranici Top Astronomer Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. travnja 2014. (Wayback Machine) učitano 28.03.2014 (en)
- ↑ Zvijezda Aldebaran na stranici Solstation učitano 28.03.2014 (en)
- ↑ Hatzes, A.P. 15. svibnja 2015. Long-lived, long-period radial velocity variations in Aldebaran: A planetary companion and stellar activity: 18 journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Terence Dickinson. 1998. NightWatch: A Practical Guide to Viewing the Universe. Firefly Books. str. 56–
- ↑ Ian Ridpath. 28. svibnja 2003. The Monthly Sky Guide. Cambridge University Press. str. 55–