3 Juno
3 Juno
.svg){kind=small} | |
|---|---|
.png)
| |
| Otkriće | |
| Otkrio | Karl Ludwig Harding |
| Datum otkrića | 1. rujna, 1804. |
| Privremena oznaka | - |
| Kategorija | glavni pojas (obitelj Juno) |
| Orbitalni elementi Epoha July 14, 2004. (JD 2453200.5) | |
| Velika poluos | 399.102 Gm (2.668 AJ) |
| Perihel | 295.949 Gm (1.978 AJ) |
| Afel | 502.255 Gm (3.357 AJ) |
| Ekscentricitet | 0.258 |
| Orbitalni period | 1591.609 d (4.36 a) |
| Inklinacija | 12.972° |
| Longit. uzl. čv. | 170.127° |
| Argument perihela | 247.890° |
| Srednja anomalija | 254.993° |
| Prosječna orbitalna brzina | 18.24 km/s |
| Fizičke osobine | |
| Dimenzije | 233.9 km |
| Masa | 2.824×1019 kg |
| Gustoća | 4.2 g/cm³ |
| Gravitacija na površini | 0.13 m/s² |
| Brzina oslobađanja | 0.18 km/s |
| Period rotacije | 0.3004 d |
| Spektralna klasa | S |
| Albedo | 0.238 |
| Prosječna površinska temperatura | ~163 K |
3 Juno je asteroid kojeg je otkrio 1. rujna 1804. Njemački astronom Karl Ludwig Harding, koristeći skromni 2-inčni teleskop. Juno je treći otkriveni asteroid, iza Ceresa i Pallasa.
Juno je dobio ime po božici Junoni, rimskoj vrhovnoj božici.
Po uzoru na stara češka imena planeta, kajkavci su jedno vrijeme upotrebljavali ime Lucka (Luczka po starom kajkavskom pravopisu).[1]
Juno boravi u glavnom asteroidnom pojasu gdje je, s promjerom od oko 234 km, jedan od najvećih asteroida. Juno je ujedno i glavni asteroid asteroidne obitelji Juno. Juno je asteroid S-tipa, što znači da mu je albedo visok, te da je sastavljen od nikla, s primjesama željeza i manezijevih silikata.
Prema hipotezi koju je 1999. iznio James L. Hilton, Juno je 1839. neznatno izmijenio putanju, vjerojatno zbog udara ili bliskog susreta s drugim asteroidom.
Juno 19. veljače 1958. prošao ispred zvijezde SAO 112328, a praćenje ove pojave je ujdno bilo i prvo praćenje okultacije zvijezde nekim asteroidom. U međuvremenu je promatrano još nekoliko junovih okultacija.
Juna je, uz pomoć adaptivne optike 2003. snimio i Hooker Telescope na zvjezdarnici Mount Wilson.
Promjer ovog asteroida nepravilnog oblika je oko 267 km. Infracrvene snimke otkrile su na površini Juna krater promjera oko 100 km, za koji se vjeruje da je nastao kao rezultat relativno nedavnog (u geološkim mjerilima) udara. Spektroskopske snimke površine Junoa sugeriraju da je Juno po sastavu srodan kondritima, vrsti kamenih meteorita građenih od silikata bogatih željezom, kao što su olivin i piroksen.
- ↑ Danicza Zagrebechka, ili Dnèvnik za prözto leto 1834, Vu Zágrebu, pritizkana vu Ferencza Suppan Szlovarniczi: str. 8.
- Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Prvi put fotografirana površina asteroida Juno Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. ožujka 2005. (Wayback Machine)
- James L. Hilton, U.S. Naval Observatory Ephemerides of the Largest Asteroids (1999) Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. rujna 2006. (Wayback Machine)
- E. V. Pitjeva, Estimations of Masses of the Largest Asteroids and the Main Asteroid Belt From Ranging to Planets, Mars Orbiters And Landers (2004) Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. travnja 2005. (Wayback Machine)