Prijeđi na sadržaj

Šuštarski hidraulički sustav

Koordinate: 32°2′39″N 48°51′29″E / 32.04417°N 48.85806°E / 32.04417; 48.85806
Izvor: Wikipedija
Šuštarski hidraulički sustav
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Iran
Godina uvrštenja2009. (33. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, v
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1315
Koordinate32°2′39″N 48°51′29″E / 32.04417°N 48.85806°E / 32.04417; 48.85806
Šuštarski hidraulički sustav na zemljovidu Irana
Šuštarski hidraulički sustav
Šuštarski hidraulički sustav
class=notpageimage|
Lokacija Šuštarskog hidrauličkog sustava u Iranu

Šuštarski hidraulički sustav (perz. سازه‌های آبی شوشتر) je kompleksni povijesni sustav za navodnjavanje smješten u staroj jezgri Šuštara, grada na obali Karuna u pokrajini Huzestan na jugozapadu Irana. Sustav se sastoji od niza brana, kanata, vodovoda, vjetrenjača, te utvrde Salasel kao kontrolne jedinice. Glavnina građevina datira se u sasanidsko razdoblje (3. − 7. st.), a najstariji ostaci potječu iz ahemenidskih vremena (7. − 4. st. pr. Kr.) odnosno razdoblja vladavine Darija Velikog. Osim iranskih, hidraulički sustav sinteza je i drevnih elamskih i mezopotamskih kao i rimskih tehnoloških umijeća. Potonji primjer jest Band-e Kaisar, mostovna brana na čijoj su gradnji sudjelovali poraženi rimski vojnici iz bitke kod Edese. Zahvaljujući sustavu navodnjavano je oko 40.000 ha poljoprivrednih površina, a unatoč djelomičnom propadanju i danas je funkciji. Godine 2009. Šuštarski hidraulički sustav upisan je na popis UNESCO-ove Svjetske baštine kao „remek-djelo stvaralačkog genija”.

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Šuštarski hidraulički sustav
v • u
Svjetska baština u Iranu
Kulturna baština (24)
Armenski samostan sv. Tadeja i sv. Stjepana (2008.) • Bam s okolicom (2004.) • Behistunski natpisi (2006.) • Elamitski zigurat i drevni grad Čoga Zanbil (1979.) • Golestanska palača (2013.) • Gonbad-e Kabus (2012.) • Povijesni grad Jazd (2017.) • Kulturološki krajolik Majmanda (2015.) • Trg Nakš-e Džahan u Isfahanu (2012.) • Pasargad (2004.) • Perzepolis (1979.) • Perzijski kanati (2016.) • Perzijski vrtovi (2011.) • Grobnica šejha Safija (2010.) • Saborna džamija u Isfahanu (1979.) • Sultanija (2005.) • Suza (205.) • Šuštarski hidraulički sustav (2009.) • Tabriški bazar (2010.) • Taht-e Sulejman (2003.) • Transiranska željeznica (2021.) • Kulturni krajolik Uramanata (2021.)
Iranska zastava
Prirodna baština (2)
Dašt-e Lut (2016.) • Hirkanijske šume (2019.)
Nematerijalna
svjetska baština (10)
Glazba Bakšija iz Korasana (2010.) • Kališujanski rituali Mašhade ardehala u Kašanu (2012.) • Naqqāli, iransko dramsko pripovijedanje* (2011.) • Proslava iranske Nove godine Novruz1) (2009.) • Rituali Pahlevani i Zurhanei (2010.) • Iranski glazbeni reportoar tradicijski skladbi Radif (2009.) • Ritualna dramska umjetnost Ta‘zīye (2012.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Farsu (2010.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Kašanu (2010.) • Tradicionalne vještine izgradnje i jedrenja iranskim lendž brodovima u Perzijskom zaljevu* (2011.)

1) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Šuštarski_hidraulički_sustav&oldid=6871190"