Čekinjasta broćika
| Čekinjasta broćika | |
|---|---|
 Priljepača - Galium aparine | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Gentianales |
| Porodica: | Rubiaceae |
| Rod: | Galium |
| Vrsta: | G. aparine |
| Dvojno ime | |
| Galium aparine L. | |
| Baze podataka | |
Čekinjasta broćika (Priljepača, rukodrž, hvatavac, ljepljiva broćika, broćika ljepljiva lat. Galium aparine) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice Rubiaceae. Raste u Sjevernoj Americi i Euroaziji.
Biljka je fino dlakava, dužine 1 - 1,5 metara. Cvjetovi su bijeli odnosno zelenkasti, promjera 2-3 mm, imaju 4 latice. Cvate u rano ljeto.
Tradicionalno se koristi za liječenje bolesti kože, i to prije svega svježe iscijeđen sok biljke u cvatu. Biljari smatraju i da spušta krvni tlak te tjelesnu temperaturu. Pripremljena kao čaj, djeluje kao tonik, diuretik i laksativ. Po tradicionalnoj kineskoj herbalnoj medicini može se koristiti i kao sredstvo protiv pretjeranog znojenja.
U službenoj medicini se ne koristi. Eksperimentalnim kliničkim studijama utvrđeno je da pokazuje i antitumorsko djelovanje.
U staroj Grčkoj i antičkom Rimu koristila se za ugrize zmija.
U Velikoj Britaniji se biljna tinktura koristila kod gube, psorijaze, ekcema, lupusa i akni. U viktorijanskom razdoblju koristila se kao dio lijeka protiv kašlja, kao imunostimulirajuće i iskašljavajuće sredstvo. U Indiji se koristi kao laksativ.
U njemačkoj narodnoj medicini korištena je kod bolesti mokraćnog mjehura, zadržavanja mokraće i stvaranja bubrežnih kamenaca i pijeska, pri različitim kožnim osipima, lišajima i drugim kožnim bolestima.
U narodnoj medicini Rusije, u zapadnom Sibiru i na Altaju, vjeruje se da pripravci djeluju anti-febrilno, diuretski, koleretično, hemostatiski, pročišćavaju krv, smanjuju bolove. Svježi sok se uzima kod gušavosti, epilepsije, skorbuta, gojaznosti, gonoreje i odavno se koristi za liječenje rana na jeziku. Sok, infuzija i prašak koriste se kod bolesti jetre, žutice, urolitijaze, cistitisa, anurije, ascitesa, grimizne groznice, raka dojke, crijevnih kolika, bolesti bubrega i reume.
Jestiva je cijela sasvim mlada biljka. Plodovi se mogu pržiti i koristiti kao zamjena za kavu.
Sadrži iridoide i glikozide poput asperulozidne kiseline i 10-deacetilasperulozidne kiseline ,[1] asperulozida, monotropeina i aukubina, alkaloide poput kofeina, fenole tipa fenolne kiseline, antrakinonske derivate poput aldehida nordamnakantala,[2] flavonoide i kumarine,organske kiseline poput limunske kiseline i crveno bojilo.[3] Također sadrži taninske tvari i saponine,kao i oko 128 mg% vitamina C.
Nekada je korištena za punjenje madraca, koristila se i kao cjedilo za mlijeko. Uvarak korijena daje crveno bojilo za vunu.
-
G. aparine -
G. aparine -
G. aparine -
G. aparine -
G. aparine -
G. aparine
_sl4.jpg)
_sl13.jpg)
Wilfort, R., Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb 1974.
Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
- ↑ Iridoids from Galium aparine. D Deliorman, I Çalis, and F Ergun, Pharmaceutical Biology, 2001, Vol. 39, No. 3, Pages 234–235, DOI:10.1076/phbi.39.3.234.5928
- ↑ Antifeedant activity of an anthraquinone aldehyde in Galium aparine L. against Spodoptera litura F. Masanori Morimoto, Kumiko Tanimoto, Akiko Sakatani and Koichiro Komai, Phytochemistry, May 2002, Volume 60, Issue 2, Pages 163–166, DOI:10.1016/S0031-9422(02)00095-X
- ↑ Rahman, Atta-ur. 2005. Studies in Natural Products Chemistry: Bioactive Natural Products (Part L). Gulf Publishing Company. str. 291. ISBN 9780444521712