Zgrada željezničkog kolodvora Bistrik
Zgrada željezničkog kolodvora Bistrik izgrađena je nakon što su austro-ugarske vlasti 1882. godine izgradile željezničku prugu u Sarajevu, Slavonskom Brodu i Budimpešti. Tada je bilo potrebno povezati Sarajevo i istočne dijelove Bosne i Hercegovine, gdje uz granicu Srbije., su bili smješteni vojni garnizoni.
Tako je nastala ideja o gradnji tzv Istočne željeznice, prema Višegradu, odakle se preko Šarganske osmice moglo dalje putovati do Beograda, Sofije, Soluna i Istanbula. Željeznice je 1906. godine službeno je puštena u rad otvaranjem Željezničkog kolodvora na Bistriku. Zgrada je bila tipizirana zgrada, rad arhitekata koju je država platila, potpuno identična zgradi kolodvora na Palama.[1]
Nakon što je posljednji vlak, Ćiro, ispraćen sa stanice početkom kolovoza 1978., zgrada je poslužila kao životni prostor u kojem živi i danas. Nakon zatvaranja željeznice rodila se ideja da se u zgradi kolodvora otvori Muzej uskotračnih željeznica BiH s galerijskim prostorom i vanjskim eksponatima, ali za to nije bilo dovoljno novca.[1]
.jpg)
Izgrađena od opeke od obližnje ciglane August Brown, ova dvokatnica pod visokim kosim krovom sadržavala je urede za šefa kolodvora i željezničko osoblje, kao i blagajnu, čekaonicu i prizemlje. Kako je slijedio monarhijski obrazac, arhitektonski nije bio vezan uz postojeće stilove kako bi se jednako uklopio u urbanu, planinsku i šumsku zonu.[1]
Uz stanicu se nalazila mala zgrada u kojoj su podmazivane i opskrbljivane lokomotive Ćire. Napravljen na najvišoj točki Bistrika, i dalje predstavlja najimpresivniju građevinu na tom području, a u njegovoj neposrednoj blizini bio je prvi od ukupno 134 tunela na ruti za Beograd - tunel Brdo - džamija. Posljednjih godina postaja Bistrica stekla je svjetsko priznanje, jer je uz nju snimljena snimka filma "Walter brani Sarajevo".[1]
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. srpnja 2006. godine, odlučila je željezničku stanicu odrediti nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine .[2] Ovu je odluku Komisija donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
- ↑ a b c d Uskotračne željeznice u Bosni i Hercegovini. zeljeznice.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. listopada 2015. Pristupljeno 10. lipnja 2016.
- ↑ Željeznička stanica Bistrik. Komisija za nacionalne spomenike. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. lipnja 2020. Pristupljeno 13. rujna 2016.