Zaporižja
| Zaporižja | |
|---|---|
| Запоріжжя | |
 Hidroelektrana na Dnjepru | |
| Država |  Ukrajina |
| Oblast | Zaporiška |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Oleksandr Sin |
| Površina | |
| • Ukupna | 334 km |
| Koordinate | 47°50′N 35°10′E / 47.833°N 35.167°E |
| Stanovništvo (2009.[1]) | |
| • Entitet | 781.600 (2,365/km2) |
| Vremenska zona | EET (UTC+2) |
| • Ljeto (DST) | EEST (UTC+3) |
| Poštanski broj | 69xxx |
| Pozivni broj | +380 61(2) |
| Gradovi prijatelji | |
| Stranica | www.meria.zp.ua/ |
 | |
.svg)  Zaporižja | |
.svg)
Zaporižja,[2] Zaporižžja ili Zaporožje (ukr. Запоріжжя, rus.: Запорожье)[3] grad je u jugoistočnoj Ukrajini. Središte je Zaporiške oblasti. U 15. stoljeću na istom je mjestu formirano vojno i političko središte tek pridošlih Zaporoških kozaka, a po gradu Zaporižji imenovana je Zaporoška Republika nastala sredinom 17. stoljeća. Nakon rušenja tog kozačkog središta poznatijeg kao Zaporoška Sič, grad do 1921. nosi ime Aleksandrovsk (ruski) ili Oleksandrivsk (ukrajinski).[3]
Grad Zaporižje jedno je od većih industrijskih središta u Ukrajini i istočnoj Europi. U gradu su posebno poznati Hidroelektrana DniproGes koja je u prethodnom razdoblju krasila sovjetske razglednice prikazivajući industrijsku i energetsku snagu Sovjetskog Saveza. Grad je također poznat po tvornici Auto ZAZ za proizvodnju automobila Zaporožac te po tvornici Motor Sič za proizvodnju zrakoplovnih i helikopterskih mehaničkih mašina.
Arheološki nalazi pokazuju da su na području grada Zaporižja prije 2 do 3 tisuće godina živjeli nomadski narod Skiti. Od 15. do 18. stoljeća ovo mjesto je poznato kao "Zaporoška Sič" odnosno vojno i političko središte ukrajinskih kozaka. Godine 1770. ruska vlada osnovala je na istom dnjeparskom mjestu novu tvrđavu i nazvala ju Aleksandrovsk. Do početka 20. stoljeća Aleksandrovsk je bio mali grad. Grad je nosio ime Aleksandrovsk sve do 1921. godine kada je promijenjeno ime u Zaporožje. Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, u gradu je bio osnovan logor za zarobljenike.
Godine 1789. Mennoniti iz Pruske prihvatili su poziv ruske carice Katarine II. Velike i naselili koloniju Horticja, sjeverozapadno od otoka Horticja. Mennoniti su u vlasništvu imali mlinove, u Aleksandrovsku grade tvornice, a kasnije njihovu imovinu prisvaja komunistička vlada. Nakon ruske revolucije mnogi Mennoniti su emigrirali, pobjegli kao izbjeglice, ili su deportirani. U gradu živi još nekoliko malih zajednica Mennonita, te su ostale očuvane neke njihove građevine.[4] U sovjetskom razdoblju grad Zaporožje pretvoren je u jedno od najindustrijaliziranijih središta u Sovjetskom Savezu.
Po službenom popisu stanovništva iz 2001. godine, grad je imao 817.900 stanovnika, dok je prema procjeni stanovništva iz 2009. godine imao 781.600 stanovnika.
- Aljoša, pjevačica
Linz, Austrija
Oberhausen, Njemačka- Magdeburg, Njemačka
Lahti, Finska
Belfort, Francuska
Novokuznjeck, Rusija
- PFK Metalurg Zaporižžja ukrajinski profesionalni nogometni klub
- Službena stranica grada Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. svibnja 2006. (Wayback Machine)
- ↑ Statistički zavod Ukrajine 1.1. 2009.
- ↑ U pisanju ukrajinskih imena mjesta služite se ukrajinskim jezikom. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Pristupljeno 2. lipnja 2023.
- ↑ a b Zaporižja | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2. lipnja 2023.
- ↑ Friesen, R. Building on the Past: Mennonite Architecture, Landscape and Settlements in Russia/Ukraine. Raduga Publications, 2004.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Zaporižja |
| ||||||||
