Zapadna polutka
Zapadna polutka ili zapadna hemisfera geografski je izraz[1][2] koji označava polovicu Zemlje koja se prostire zapadno od početnoga meridijana (koji prolazi kroz Greenwich, London, Ujedinjeno Kraljevstvo) i istočno od antimeridijana. Druga polovica se zove istočna polutka.[3]
Vlada SAD-a koristi izraz „zapadna polutka“ kao totum pro parte za Amerike.[4][5][6][7][8][9][10][11]
Zapadna polutka se sastoji od Amerika, zapadnih dijelova Europe i Afrike, krajnji istočni dio Rusije, raznih dijelova Oceanije, dio Antarktike, s izuzetkom nekih Aleutskih otoka jugozapadno od aljaskoga kopna.
U pokušaju da se zapadna polutka definira kao dijelovi Zemlje koji nisu dio Staroga svijeta, postoje i projekcije koje definiraju zapadnu polutku kao prostor između 20. zapadnoga meridijana i 160. istočnoga meridijana.[1] Ova projekcija isključuje europsko i afričko kopno i manji dio sjeveroistočnoga Grenlanda, ali uključuje većinu istočne Rusije i Oceanije.
Središte zapadne polutke nalazi se u Tihome oceanu na raskrižju 90. zapadnoga meridijana i Ekvatora, među otočjem Galápagos, Ekvador. Najbliži otok je Otok Genovesa na koordinatama 0°19′00″N 89°57′00″W / 0.316667°N 89.95°W.
Najviša planina na zapadnoj polutki je Aconcagua (6960,8 m), dio Anda u Argentini.[12]
Od ukupnoga svjetskoga stanovništva 18% stanovništva živi na zapadnoj polutki, dok preostalih 82% živi na istočnoj polutki.[13]
Ispod se nalazi popis država koje su dio i zapadne i istočne polutke, u redoslijedu od sjevera prema juga:
Danska (zbog Grenlanda i Farskih otoka, kontinentalna Danska se nalazi na istočnoj polutki)
Norveška (zbog Jan Mayena, kontinentalna Norveška se nalazi na istočnoj polutki)
Ujedinjeno Kraljevstvo, prolazi kroz Greenwich, London. Većina Ujedinjenoga Kraljevstva se nalazi na zapadnoj polutki
Francuska, prolazi kroz Puynormand (Gironde). Oko trećina Francuske, uključujući gradove poput Bordeauxa i Nantesa, se nalaze na zapadnoj polutki
Španjolska, prolazi kroz Castellón de la Planu (Valencijska Zajednica). Većina Španjolske, uključujući Madrid, Kanarske otoke i južnu polovicu španjolskoga sredozemnoga teritorijalnoga mora, Španjolska, marokanska i alžirska sredozemna teritorijalna mora su jedini dijelovi Sredozemnoga mora koji se nalaze na zašadnoj polutki.
Alžir, prolazi kroz Stidiju. Oko četvrtina Alžira, uključujući Oran, drugi najveći alžirski grad, se nalazi na zapadnoj polutki.
Mali, prolazi kroz Gao. Većina Malija, uključujući i glavni grad Bamako, se nalazi na zapdnoj polutki.
Burkina Faso, prolazi kroz departman Lalgaye. Većina Burkine Faso, uključujući i glavni grad Ouagadougou, se nalazi na zapdnoj polutki.
Gana, prolazi kroz Temu. Većina Gane, uključujući i glavni grad Accra, se nalazi na zapdnoj polutki.
Togo, prolazi pokraj Tamija, regija Savanes.
Ispod se nalazi popis država koje su dio i zapadne i istočne polutke duž 180. meridijana, u redoslijedu od sjevera prema juga. S izuzetkom Sjedinjenih Američkih Država (Otok Wake), sve se države nalaze na samo jednoj strani međunarodne datumske granice koja je zakrivljena oko njih.
Rusija (Sibir, Daleki istok)
SAD (Mali udaljeni otoci SAD-a)
Kiribati
Tuvalu
Fidži
Novi Zeland (Kermadec i Chathamski otoci se nalaze istočno od 180. meridijana)
Jedna država ima teritorij na objema polutkama, ali ni početni meridijan niti 180. meridijan ne prolaze kroz njeno područje:
Nizozemska (otoci Karipske Nizozemske se u potpunosti nalaze na zapadnoj polutki, dok se europski dio Nizozemske u potpunosti nalazi unutar istočne polutke)
Ispod se nalazi popis država i teritorija koje se u potpunosti nalaze izvan Amerika, ali su u potpunosti, većinom ili djelomično dio zapadne polutke.
.svg){kind=small}
- ↑ a b Olson, Judy M (1997), "Projecting the hemisphere", in Robinson, Arthur H; Snyder, John P (eds.), Matching the map projection to the need, Bethesda, MD: Cartography and Geographic Information Society, American Congress on Surveying and Mapping. - "Western Hemisphere", Merriam-Webster's Geographical Dictionary (3rd ed.), Springfield, Massachusetts: Merriam-Webster, 2001, p. 1294.
- ↑ Oxford Dictionary of English (2nd ed.), London, UK: Oxford University Press, 2006, p. 2001
- ↑ "Western Hemisphere", Britannica.com, pristupljeno 8. veljače 2020.
- ↑ Bureau of Western Hemisphere Affairs, United States Department of State, pristupljeno 8. veljače 2020.
- ↑ Western Hemisphere, United States Department of the Treasury, pristupljeno 8. veljače 2020.
- ↑ Western Hemisphere, Office of the United States Trade Representative, pristupljeno 8. veljače 2020.
- ↑ Joe Biden: The Western Hemisphere Needs U.S. Leadership, Americas Quarterly, 17. prosinca 2018., pristupljeno 8. veljače 2020.
- ↑ Western Hemisphere,United States Department of Justice, pristupljeno 8. veljače 2020.
- ↑ Western Hemisphere, United States Department of Agriculture, pristupljeno 8. veljače 2020.
- ↑ Western Hemisphere Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. lipnja 2020. (Wayback Machine), United States Fish and Wildlife Service., pristupljeno 8. veljače 2020.
- ↑ Western Hemisphere Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. travnja 2020. (Wayback Machine), Fulbright Program, pristupljeno 8. veljače 2020.
- ↑ "Informe científico que estudia el Aconcagua, el Coloso de América mide 6960,8 metros" [Scientific Report on Aconcagua, the Colossus of America measures 6960,8m] (španjolski). Universidad Nacional de Cuyo. 2012, arhivirano iz originala Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. ožujka 2016. (Wayback Machine) 8. rujna 2012., pristupljeno 8. veljače 2020.
- ↑ How Much of Humanity is in Your Hemisphere? - Brilliant Maps, pristupljeno 9. veljače 2020.
| |||||